/
srijeda, 25.10.2006.
Izložba pasa
srijeda, 25.10.2006.
Izložba pasa
|
Prva internacionalna izložba pasa i prvi izlet u Veliki Grad. Nedjelja, 5 ujutro. Mrkla mrakuša. Budim se jedva, nakon malo sna. Radim puno sendviča. Moj pas, koji ostaje doma, pokušava mi ukrasti šunku sa stola. Srećom nije dovoljno visok. 6:10 I dalje mrkla mrakuša. Stigao mi je prijevoz, vozimo se do Suvozača. Nakon toga skupljamo i Lovca. 7:40 Još relativno malo. U ime toga stajemo popit kavu na benzinskoj. 8:30 Stigli. Počela padat kiša. Oči su mi nekim čudom otvorene. Iz malog auta vadimo 2 stolca, 2 lovačka psa, 2 ruksaka i 1 bodybag. I porta-kućicu. 9:30 Obišla sam znameniti sportski centar, stala u pseći drek i vidjela puno pasmina koje ne znam imenovati. Uz ostale iz ekipe osjećam se ko zadnji neznalica. Štandovi prodaju ogrlice, igračke, krpe za laštenje , četke, kredu, vosak, grickalice, jastuke, privjeske, bedževe, magnete, gumice, uzice......... Smiješno je vidjet ljude koji su se sredili s otiscima šapa na odjeći. 10:00 Počelo je počelo. Odlučujem pojest par sendviča. Tri psa me okružuju s 3 strane, pokušavajući mi dat do znanja da su gladni. Na vrlo pristojan način- bulje, al ne cmizdre. Frizeri bjesomučno friziraju male pse. 11:00 Dva psa naše ekipe konačno dolaze na red. Oba dobivaju dobre ocjene, al ekipa je razočarana jer nismo osvojili naslov. Šmrc. Počinjem se pitati jesam li ja jinx. Ljudi obilaze dvoranu i dive se psima. Ima puno westiea, španijela a la Nikolina Pišek i biglova. 12:00 Dogovaram se s Dobricom preko poruka. Kaže da će doći oko 13:30 Nismo se vidjele od srpnja. 13:15 Boli me glava od dima cigareta. U potrazi za zrakom odlazim leći na tribine. Dobrica dolazi i tražimo se po dvorani 20ak minuta. 14:30 Završni izbor i pokazivanje svega što pasovi znaju. Opet nismo ništa osvojili. Šmrc. Dobrica i ja sjedimo u ribičkim stolcima uz samu ogradicu i žestoko se zafrkavamo na račun organizatora, na neke handlere, a bome i na neke vlasnike. Naša narav vlasnika mačaka pokazuje se u vrlo lošem svjetlu. 16:00 Pakiramo 2 psa, porta-kućicu, 2 ruksaka, 1 bodybag i 2 jastuka za pse. Nakon toga još jedna kava. 16:50 Krećemo kući. Umorni smo i uskoro se razgovor stišava. Brzo pada mrak. Vozimo se uz obalu. Iskrcava se Lovac, a zatim i Suvozač. 20:00 Kod kuće, užasno umorna. Tamanim preostale sendviče. Bilo je zabavno i naporno i zanimljivo i na momente vrlo čudno. Psi ionako ne brinu tko je najljepši, ili koliko je tko visok, kakav mu je kut šapa i koliko su mu tamne oči. Sva ta pravila kao da su smislili ljudi da frustriraju druge ljude i njihove ljubimce. Izložba pasa ipak je prvenstveno za ljude. Što ne znači da ne želim ići na iduću. Središte Zemlje, 26.11. Be there. |
- 02:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 21.10.2006.
Balet
|
Pozvali me frendovi na balet. Na Pačje jezero, točnije rečeno. Nekoliko dana sam stajala pred ormarom i mrzila ih. Kad sam se već počela miriti s mišlju da ću obući komplet za sprovode i krizme, u dubinama ormara nađoh dvije fine stvari koje idu skupa i odahnuh. Čak se toliko opustih da odlučih igrati ulogu djevojke sa sela do kraja- do kazališta dodđoh u jednim cipelama, a uđoh u njega u drugima. Koje izgledaju kao disko kugla. I shvatih, s užasom, da sam predobro obučena. Cure mojih godina došle su u traperu i čizmama. I odmjeravale me. Podsjetilo me na Piaf, kad su dame srednjih godina bile u šljokicama, a ja u bijeloj majici kratkih rukava i tenisicama. Sve se vraća, sve se kraća. Živim u relativno malom gradu, pa još nikad nisam gledala balet, unatoč poznim godinama. Zato sam zavidjela curicama koje su već u dobi od 10 godina bile kulturno uzdignute, a još su dobile i sladoled prije početka. A ja sam umirala od gladi. Drugi put nosim grickalice. Ulaznice su bile rasprodane, pa smo kolegica Vokalna i ja sjedile u zadnjem redu na balkonu. U mnoštvu čudnih poza, jer kazalište nije predvidjelo sjedala u zadnjem redu za ljude s koljenima. Pozornica je u našoj kazališnoj kući malena, u skladu s kućom kao takvom. Stalo je 8 balerina po širini (jedna do druge), te 4 po duljini (s dovoljno prostora za kreatnje). Ansambl je vjerojatno morao biti skresan na najnužnije plesače. Glavne uloge plesali su Rusi na privremenom radu. Posebno nam je bilo zanimljivo gledati ove Ruse jer smo o njihovom matičnom kazalištu na faxu lani saznali puno interesantnih podataka, posebno što se tiče financiranja i troškova. Baletni zaključci: a) balerine skakuću tump tump tump 2) kostimi šuškaju 3) balet traje. pušači izazivaju stampedo u stankama. d) ljudi pljeskaju na krivim mjestima. seljaci. e) fora je biti princ. stalno tulumi. 6) težak je život peradi Kad su se svi gledatelji razbježali iznesena je zakuska za plesače i kazalištarce. Kanapei, sokovi i nešto alkohola. To sugerira da balerine nije teško nahraniti. Vokalna, Michelangela, Metro i ja se presvukosmo i krenusmo kući. Sve u svemu, bio je zabavno. Vokalna i ja razmišljamo o tužbi protiv kazališta. Tražit ćemo besplatnog kiropraktičara. Izjava večeri: Vokalna, nakon čitanja sadržaja u pauzi A, to se dogodilo kad je bilo ono svašta nešto. |
- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.10.2006.
Zagorke
|
Svaki put kad Mama donese telefon u dnevnu sobu znam da će joj Baka, u središtu zemlje, ispričati nešto od slijedećeg - u kvartu se dogodio preljub, perje leti posvuda - nečiji sin/kći doživio je užasnu prometnu nesreću te sada vegetira/uči hodati/izgleda ko Frankenstein - čitala je/čula je za užasan zločin-središte zemlje je danas ko divlji Zapad - grozne nepravde događaju se svako malo - netko iz obitelji ima užasnu boleštinu Ovog vikenda na redu je bila prva točka- užasan preljub. Bakin Susjed, čovjek 70ih godina, već je hrpu godina u braku. Ima odraslu djecu i velike unuke te puno novaca jer se cijeli život bavio poljoprivredom, škrtatrio i lukavo iskorištavao sve situacije koje su se mogle iskoristiti. Sad pod stare dane sjetio se da se nikad nije zabavljao i da mu krajnje vrijeme da počne trošit svoj teško zarađen novac i partijati. U tome ga podržava nova prijeteljica, koju on želi useliti u svoju kuću da bi pomogla njegovoj bolesnoj ženi. Ženi se to baš i nije svidjelo, pa je svoje neslaganje pokazala overdozom lijekovima. Jedva ju spasiše. Djeca digoše graju. Susjedi počeše mahati glavama. Dragi čitatelju, kome trebaju sapunice uz ovakav stvarni život? Zgrožena sam, naravno, jer takvo nešto stvarno nisam očekivala od njega. Dodatno me muči to što je Susjedova prijateljica iz Zagorja. Moj vlastiti Djed ponaša se zadnjih 7 i više godina na posve isti način. Ženu je zakopao i sad nadoknađuje svu zabavu koju je propustio. U društvu prijateljice iz Zagorja. Što je to s tim babama, zar pohađaju nekakv tečaj ? |
- 18:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 13.10.2006.
Viroza 2
|
Nakon 7 dana bolova, 4 dana tableta , 5 dana dvopeka, jako pažljivog proučavanja kupaonskih pločica i fantazija o hrani........viroza prolazi. Gadura.  |
- 23:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 10.10.2006.
Viroza
|
Stvari koje smijem jesti : - dvopek - petit beurre - slani štapići - banane Smijem ih zaliti ishlapjelom Colom. Hraaaaaaaanaaaaaaaaaaaaaaaa........... buuuuuuuuuuuaaaaaaaa.............. |
- 19:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
