|
|
Volim se dopisivati. Zahvaljujući današnjoj svemirskoj tehnologiji lakše je naći pen pal-a, pogotovo sličnih interesa, iz zemalja far, far away. No što ako se osoba s kojom se želite dopisivati želi dopisivati pismima ? Pisma su krasna stvar. Razveseliš se kad pas počne histerizirati na poštara. Dobiješ markicu iz strane zemlje, smiješ se rukopisu svog pen pala. Osobna su, topla, uljuđena. Volim ih pisati i dobivati. I kako onda objasniti kandidatima za pen pala da im ne želiš pisati pisma ? U čemu je problem ? Jednostavno rečeno, ne želim trošiti novac i vrijeme (te nadu) da bih otkrila kako moj novi prijatelj iz Argentine loše govori Engleski i kako je užasno zaposlen, pa će mi nakon početnog zanosa (čak 2 pisma) slati razglednice svakih nekoliko mjeseci. Dok me (ubrzo) potpuno ne zaboravi. Neki ljudi koji se, kao, žele i vole dopisivati imaju jako kratak attention span. Nisu ti u stanju poslati više od forwarda ili napisati više od nekoliko redova, koji obično završavaju s "imam puno posla, moram ići, ali obećavam da ću ti jedan od ovih dana poslati par slika Dublina..... " Srećom, zbog brzine razmjene pisama e-mailom možeš od njih na vrijeme odustati i zatim prijeći na nekog drugog. Dragi neznanče, dokaži da mi nećeš samo trošiti vrijeme pa ćemo se lako dogovoriti za pisma. I kako sad to kažem ljudima bez da se uvrijede i da ja ispadnem zlikavac ? |
Ovaj tip mi je bolji od Lupina. Naravno, ima i Lupinovih fotografija koje mi se sviđaju, ali uglavnom mi se čine nekako prvoloptaške. Znate ono, gola teta kraj zida. Gola teta kraj drveta. Vel'ka stvar. Mogao bi se ponekad poigrati fokusom ili svjetlom, jel'te. Al zato su mi fotografije Brune Bisanga jako simpatične. Osim na kalendarima koji se prodaju u VBZovim knjižarama, njegove radove možete vidjeti na www.brunobisang.com Tete mu nisu uvijek posve gole,btw. Povod posta ? Izložba hrvatskih aktova izložena od subote u Bratislavi. Hm, ne čini li vam se da ima puno tipova koji cijeli život samo fotkaju gole tete? Trebala bih nabaviti opremu i početi fotkati gole stričeke.... čini mi se kao posve neistraženo područje..... |
Moj Djed je poznat kao blag i pristojan čovjek s nekim krajnje politički nekorektnim idejama. U društvu obitelji rado ih voli govoriti na glas. Legendarna su njegova stajališta o starijim ljudima, na primjer. On će reći " starom čovjeku se nitko ne veseli" ili "poslije 70e možeš samo na klupu na groblje čekati red" i slično. Ovaj tjedan je sigurno opet to mislio, al nije smio reći na glas. Umrla je Bakina sestra. Taman pred Sisvete. Bila je najstarije dijete u obitelji, a posljednjih mjeseci i teže bolesna. Nekako se i očekivalo. Baka i njena dva brata sad su , naravno, tužni, ali i zabrinuti. Tko je idući ? Naravno, nakon što smo čuli, počeli smo se nabacivati crno-humornim primjedbama na račun uplašenih penzića. Misleći u sebi kako će biti grozno kad dođe vrijeme da se naši penzići presele na drugi svijet. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |