/
petak, 28.04.2006.
Music is Power
petak, 28.04.2006.
Music is Power
|
Prošli tjedan kupila sam pravi pravcati CD. U CD shopu. Po pravoj CD cijeni. Velka stvar ? Pa i je. Kao prvo, kupih ga posve sama. U zadnjih 5 godina stekoh 31 pravi CD, to su sve albumi koje sam željela, a nisam niti jedan kupila sama. Zahvaljujući dobrohotnosti bližnjih i okolnih, sada imam lijepu kolekciju koja ima i svoj stan, držač CDa, popularno zvano Music Tower. CDe slažem kronološki, tj po vremenu nabave, i to u Novu Eru i Prije Nove Ere (one koje sam kupovala sama). Kao drugo, samo u zadnjih 4 mjeseca nabavila sam 8 sprženih CDa glazbe nabavljene na posve ilegalan način, a sama sam distriburirala barem 6 istovrsnih CDa. Spržovi se ne nalaze u Music Toweru, jerbo mi se to ne čini košer. Možete shvatiti kako sam bila ponosna na sebe što sam učinila dobro djelo za glazbenu industriju, makar kupila album (dobrog benda) u šminkerskom i precijenjenom dućanu. (Znate takve, u kojem prodavačice djeluju kao da rade u butiku.) U tom kratkom trenu nisam više bila jedna od onih koji samo čeznutljivo gledaju, ne,ne. Dođoh kući i samozadovoljno krenuh prema Music Toweru A tada me razjadi što mi CD nije stao na svoje kronološko mjesto u Novoj Eri,jerbo je kraj police, već sam ga morala staviti u Prapovijest CDa. Čini se da ću morati nabaviti novi Music Tower. Pitam se hoće li biti punjen pravim ili sprženim CDima... (Candy Store danas slavi 1. rođendan ! Jeee!    ) |
- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.04.2006.
Počelo je počelo (2)
|
Kupaći kostimi. Od prošlog tjedna u SuperSuperMarketu. Odmah iza Uskrsa. Kao što vidite, pišem ovaj post u potpunoj nevjerici. Jest, Dalmatinci odbrojavaju dane do sezone kupanja čim zatopli. Da, teško je živjeti uz more cijelu godinu i dio godine se smrzavati i misliti o prošlim toplijim danima. Ali prodavati kupaće odmah iza Uskrsa ?!?? Na koju točno grupu potrošača ciljaju ???? Ono troje koji se kupanju već u svibnju ? Ili misle da ćemo svi štreberski pohrliti kupiti novi kostim iz uvijek iste kolekcije te zaštitni faktor 50 da bi mjesec i pol križali dane u kalendaru ? Kad pretjeruju onda stvarno pretjeruju. |
- 12:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 21.04.2006.
Kompleks inferiornosti
|
Kava u rano popodne. Vani kiša i vjetar, unutra dim cigareta i žamor, ona i ja za stolom. Ona nije moja najbolja prijateljica, ali mi je bez konkurencije najdraža. Svestrana je, pametna, sposobna, pomalo teatralna,snažna, na trenutke naporna , kreće su Warpu 9. Ljudi ju vole ili ju ne podnose- prema njoj se ne može biti ravnodušan. Godinama me zadivljuje svojim uspjesima. Trebalo bi o njoj snimiti jednu epizodu serijala "The fabulous life of". Postoji ipak jedan problem. Već godinama, diveći joj se iz daljine, se trudim da ona ne shvati kako ja nisam niti trunku cool kao ona. Stvarno ne bih voljela da me otpili kad to shvati. Ipak imamo nekih zajedničkih stvari, ona me dobro kuži za razliku od nekih. U školi je to bilo lakše sakriti, bili smo na istom nivou, ali sada su neke stvari bolno očite. Zadnjih nekoliko godina nalaženje s njom rezultira produbljivanjem moje krize srednjih srednjih godina. Prešišala me. U svemu. Ima prijatelje, hobije, akademske uspjehe, vremena za sve. Ne znam je li imala master plan ili ga je stvarala po putu, no sad si je tako uredila život da može raditi što god poželi. Znači, ne preživljavati tražeći ok posao, već raditi ono što želi i da joj se plaća za to. Ja tek pokušavam ispraviti greške u koracima. Ne znam imam li dovoljno manevarskog prostora, ekonomski čimbenici su zeznuti, kako oni to znaju biti, tu su još i neke druge stvari koje mi smetaju po putu,itd, itd, itd. U srednjoj školi nadala sam se da ću imati život donekle sličan onom koji vodi ona. Sad se samo nadam da neću biti bolno prosječna. Postalo je očito da sam netko i ništa i nadam se da se nećemo dotaći toga, jer ne bih podnijela da me smatra jadnom nesposobnjakovićkom, što vjerojatno jesam. Nisam joj zavidna, drago mi je zbog nje. Ali kad vidim nju gledam odraz onoga što nisam ostvarila i to me ubija u pojam. |
- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.04.2006.
Kafenisanje
|
Teško se dižemo ujutro, pogotovo ujutro ujutro. Zato se nedjeljom obično na brzinu spremim i doručkujem u trku, tako da mogu knap krenuti u crkvu i mučiti se traženjem slobodnih mjesta. I ove nedjelje otac i ja smo se bavili jutarnjim trčanjem preko prepreka. I to još po lokvama. Jedva smo našli mjesta uz vrata, crkva je bila krcata. "Godišnjaci" su se pojavili u velikom broju, pristojno doniravši novčanice od 10 i 20 kuna u sve košarice za priloge. Stojeći na vratima promatrah Velečasnog. Zamišljeno je stajao i gledao u prazno, možda svjestan da ga će ga sada neki župljani vidjeti po prvi ili drugi put otkad je lani došao i da ih treba oboriti dobrom propovjedi. A smatra da je najučinkovitiji na drugoj misi. Smireno je pogledao na sat i vratio se u kontemplativnu pozu. Kad je počela ulazna pjesma i dalje je stajao naslonjen na ormar, kao da ga sve to ništa ne tiče. Na pola pjesme je pozvonio zvoncem, ministranti su se poredali po veličini i svi skupa su krenuli razdvajati more ljudi u tijesnoj crkvi. Nakon mise već nekoliko mjeseci održava se kafenisanje, koje je Velečasni uveo. Ljudi su isprva dolazili u malom broju, no sad kao da se više ne boje. Sad je Časnoj i Velečasnom teže obići sve koji su došli proćakulati prije nego se upute kući. Novim facama ove nedjelje Velečasni je naglasio da se kafenisanje održava iza svake nedjeljne mise i nek slobodno dođu. Na to je jedan barba odvratio da su došli jer je ovo bila posebna prigoda, a inače.... Moraš se diviti domaćim ljudima. Kad oni nešto odluče, drže se toga ko rotweiler poštara. Nije mi jasno zašto, doduše. Iz iskustva znam da stariji ljudi po selima moraju ručati u podne, no župa je ipak u gradu. Osim toga, nedjelja je. Kamo se žure ? |
- 19:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.04.2006.
Duhovi prošlosti
|
Nedjelja, Cibona, 20:20h. Predgrupa Tyler trudi se zabaviti publiku, no oni kao da žele prijeći na glavnu stvar. Proguram se u prvih 5 redova ispred stagea. Isti su popunjeni dobnom skupinom 19-35. Iza mene je ekipa koja očito dobro poznaje bend, ali se u isto vrijeme, zbog brojčane nadmoći ili zato što su svjesni da je bend sad u srednjim 40ima, zafrkavaju i na njihov račun. "Ako vidiš da se turneja ne isplati onda na brzinu organiziraš koncertu Šangaju i dođe ti milijun ljudi. Oni su fin bend, ne bi ih cenzurirali ko Stonese." Oko mene su čak dvije majice na Duran Duran, jedini bend iz 80ih kojem se kritičari više smiju, te jedna na Oasis. Počinjem žaliti što nisam donijela dovoljno love da si kupim "službenu majicu" ili poster. Okrećući se da procijenim popunjenost tribina oko mi uhvati poznatu facu. Niti 2 metra od mene stoji Tip koji je zaslužan za činjenicu da sam u Ciboni, treći put na Škotima u 4 godine. Prije 10 godina upoznali smo se na čudan način. On je imao sve njihove albume i zahvaljujući njemu sam čula nekoliko pjesama koje su me zainteresirale za bend. Dans imam većinu njihovih albuma. Prvi koji sam kupila bio je Good News From the Next World. Na iduća 2 struka je uglavnom odmahivala rukom, iako je i na njima bilo dobrih stvari. Lanjski album dokazao je da nisu za strao željezo. Sve u svemu, Tip je zaslužan za početak krasnog prijateljstva između Škota i mene. Tipa nisam vidjela oko 8 godina. I on i ja izgledamo isto kao tada, ja odraslije, on malkice ofucanije, ipak je sada u 30ima. Nisam mu se javila. Ne znam bi li me se sjetio. Ako bi me se sjetio propala bih u zemlju od srama. Gledajući završne pripreme na stageu zaključujem kako je čudno vidjeti nekog na čije si postojanje zaboravio...a tko ti je na neki način promjenio život......i proći kraj njega kao kraj rasvjetnog stupa. |
- 19:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 08.04.2006.
Koncert
|
Mnoštvo glazbenih kritičara bi se nasmijalo da pročita ovo. Junaci knjige High Fidelity bi se zgrozili. Baš me briga- odoh u Zagreb. Na koncert Simple Mindsa. Čitamo se sljedećeg petka ;) |
- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.04.2006.
Vjesnici proljeća
|
Krajem prošlog tjedna viđen je u dvorištu svoje kuće Susjed. Što je uzbunilo cijelu našu kuću. Susjed živi u Njemačko Govorećoj Zemlji, kuća mu je ustvari vikendica, a pojavljuje se dvaput godišnje. Prvi put u proljeće, da bi neobično žustro počupao svu travu u radijusu od 100km. Drugi put u ljeto. da bi okružen kršnim sinovima i mnoštvom rodbine sjedio na plaži po najjačem suncu, dan za danom. A opet uspjevao po cijeli dan dijeliti savjete, pričati priče, ispravljati, davati zaduženja, jesti lubenice i zujati oko kuce brzinom svjetlosti. Sto onemogucava nasim mackama da u miru idu na WC u njegov vrt. Nije to jedini pokazatelj proljeca. Prosli tjedan se dogodilo i ovo - stavljen je prvi jumbo plakat koji reklamira malo obalno mjesto na jugu županije - uocih prvu grupu turista iz neutvrđene zemlje -netko me pitao gdje je ta i ta ulica, aj a, naravno, nisam imala pojma Rekla bih da proljece samo sto nije uslo u Warp1. |
- 13:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
