Prošli tjedan kupila sam pravi pravcati CD.
U CD shopu. Po pravoj CD cijeni.
Velka stvar ? Pa i je.
Kao prvo, kupih ga posve sama.
U zadnjih 5 godina stekoh 31 pravi CD, to su sve albumi
koje sam željela, a nisam niti jedan kupila sama.
Zahvaljujući dobrohotnosti bližnjih i okolnih, sada
imam lijepu kolekciju koja ima i svoj stan, držač CDa,
popularno zvano Music Tower.
CDe slažem kronološki, tj po vremenu nabave,
i to u Novu Eru i Prije Nove Ere (one koje sam kupovala sama).
Kao drugo, samo u zadnjih 4 mjeseca nabavila sam 8 sprženih
CDa glazbe nabavljene na posve ilegalan način, a
sama sam distriburirala barem 6 istovrsnih CDa.
Spržovi se ne nalaze u Music Toweru, jerbo mi se to ne
čini košer.
Možete shvatiti kako sam bila ponosna na sebe što sam
učinila dobro djelo za glazbenu industriju, makar kupila
album (dobrog benda) u šminkerskom i precijenjenom dućanu.
(Znate takve, u kojem prodavačice djeluju kao da rade u butiku.)
U tom kratkom trenu nisam više bila jedna od onih koji samo
čeznutljivo gledaju, ne,ne.
Dođoh kući i samozadovoljno krenuh prema Music Toweru
A tada me razjadi što mi CD nije stao na svoje kronološko mjesto
u Novoj Eri,jerbo je kraj police, već sam ga morala staviti u
Prapovijest CDa.
Čini se da ću morati nabaviti novi Music Tower.
Pitam se hoće li biti punjen pravim ili sprženim CDima...
(Candy Store danas slavi 1. rođendan ! Jeee!

)
Post je objavljen 28.04.2006. u 00:52 sati.