/

ponedjeljak, 30.05.2005.

Uh-oh

Grupa Deep Blue Something imala je 1995 veliki hit Breakfast at Tiffany's kojim je uspjela u onom o čemu mnogi drugi samo sanjaju- postati one hit wonder. Ubrzo nakon proboja pjevač Todd dobio je otkaz u privatnoj kršćanskoj školi u kojoj je predavao engleski, jer ne može neki tamo rocker kvariti djecu. Album Home je bio dobar, ali rijetki se sjećaju odličnog drugog singla Halo (rijetko koji DJ u ovoj županiji je znao to pročitati kako treba). 2001 izašao je drugi album, no rijetki su ga primjetili. I to bi to. Usputbudirečeno, Breakfast at Tiffany's trebala se zvati Roman Holiday, ali naslov je promjijenjen u Breakfast at Tiffany's jer se lakše pjeva. Jučer, u nemošgapromašit terminu u 11 ujutro na Nova je bio Praznik u Rimu, koji sam gledala s velikim guštom. Volim stare filmove i već godinama tiho patim što više ne mogu gledati TNT (danas TCM). U starim filmovima ima drvene glume i patetičnih dijaloga, ali ima i muškaraca širokih ramena i četvrtastih brada, pokvarenih i prekrasnih žena, a neki su bili i užasno napredni za svoje vrijeme prikazujući sex,drogu i drame svih vrsta. (Tek u svojim poznim godinama shvatila sam kako su neki stari filmovi užasno dobri i relevantni i danas, a ne samo lijepi i zabavni za gledat,sram me bilo) I zato, kad me Zmijoljubac pitao da li bih radije a) da nikad više ne čujem ni jednu pjesmu ili 2) da nikad više ne vidim nijedan film ostala sam zatečena. Ja, koja nabavljem tone glazbe najrazličitijim (ne)legalnim načinima i ja, kojoj su uzor u djetinjstvu bile Katharine Hepburn i Barbara Stanwyck smo se pogledale i nakon duge pauze zaključile da....... ( a vi ?)

- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #