/
subota, 30.04.2005.
Beam me up, Scotty!
subota, 30.04.2005.
Beam me up, Scotty!
|
Pakiranje je tlaka. Tlači te prije puta, jer te spriječava da se veseliš. Umjesto mahanja repom moraš a) slagati kombinacije (pri tom otkriješ da ti je smisao za odijevanje užasan) 2) provjeriti što je sve čisto (najbolje čarape nikad nisu) 3) izaći van s mjernim instrumentima da bi pokušao predvidjeti vrijeme d) obraniti se od savjeta ukućana Tlači te prije povratka. Ako si se zabavio, rastužuje te. Čak i ako se nisi zabavio moraš 1) ugurati stvari natrag u torbu (odjednom uopće nije tako lako kako je bilo kad si dolazio) 2) brzo osušiti gaće c) smisliti kamo s novim stvarima koje si stekao na putu da bi na kraju d) stotinjak kilometara od grada primio sms koji ti kaže što si sve zaboravio Djed je mastor u pakiranju najnužnijeg. Uvijek se dobro nasmije na račun velikih torbi/kofera (Pa ne idete u Ameriku!) Zato uvijek pokušavam spakirati što manje i dokazati da nisam tipično žensko. Dokazi: 1)torba mi je relativno malena 2) ne volim nositi kozmetikarije, već ih skupljam na destinaciji Pa ipak, nešto ne štima. Ili mi je torba premala, ili ne znam slagati robu. Oću teleportaciju !! |
- 09:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 29.04.2005.
Riža
|
Znate što je sutra. Subota. A znate što to znači. Vjenčanja. Svake subote kolone okićenih sporovozećih auta trubama označavaju početak divnog prijateljstva. Kad projure sućutno kimajući glavama odvojimo nos od stakla i pođemo za svojim poslom. Moj najbolji prijatelj Zmijoljubac i brat Braco vole u takvoj prilici reći da se netko unesrećio. Budući se previše družimo i ja sam pokupila taj izraz, no najgore je što sam primjereno zabrinuta dok ga upotrebljavam. Sram me bilo, umjesto da se veselim. Ovog mjeseca vjenčanja je bilo u izobilju (čitaj : više od jednog i neugodno blizu). Prvo rođakinja u prvoj polovici, a prošli vikend i Kolegica. Naravno, nisam imala pojma za Kolegicu. Nikad nisam u toku. Jedino što me tješi je pomisao da jedna druga osoba s faxa,draga prijateljica, vjerojatno isto nije imala pojma (zato što je prespavala pola tjedna prije toga i zato što, na 4 godini, i dalje ne zna kako se svi zovu) Stojimo nakon predavanja i gledamo upravo razvijene slike. Vjenčanje u Katedrali, pir pristojne veličine, pojava lokalnog Pevaljka, ludorije Kolege, lijepa vjenčanica, sve 5. A onda se uhvatim kako gledam ima li kakvih promjena na trbuhu mladenke. (Kolegice, oprosti mi.) Znam,grozna sam, ali kad god čujem da se netko ženi, osobito ako su ljudi do 25 godina, odmah pomislim da su trudni. Ako nisu trudni nije mi jasno zašto čine nešto takvo nerazborito sami od sebe. Zmijoljubac mi objašnjava da, istina, ne možemo znati hoće li potrajati zauvijek, ali da to ne bi trebalo spriječiti ženidbu. Nakon toga bilo je riječi o odgovornosti,ljubavi i sličnom, ali bila sam preuspaničena za promišljanje o rečenom. Očito me još nije sasvim pustio teen-sarkastično-cinični nazor koji sam stekla u srednjoj. I think I'm growing skeptical of my cynicism. |
- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 28.04.2005.
Spring fever
|
Lagano ali sigurno se zagrijavam dok pješačim kući preko brda. Naočigled se znojim dok hiperventiliram penjući se stepenicama na kat i spuštajući se istima u dvorište. Bjelančevine se kuhaju,a ja bespomoćno topim dok hranim krdo pomahnitalih krznaša u dvorištu. Nakon mjeseci zafrkavanja i smrzavanja konačno nam prijeti sunčanica i svi guštaju. Ljudi ovdje (me included) osjećaju se posebno dobro kad je toplina toliko zgusnuta da vam upadne u usta dok zijevate. Fjaka se širi kao nanovirus. Slatkasti miris zagrijavanja svih živih i neživih stvari uspavljuje, relaksira i otežava život do maksimuma. That's spring for you =) Jučer primjetih u SuperSuperMarketu ljetne stvarčice- kupaće, ručnike, majice i ostale gadarijice. Malkice me šokiralo, no ubrzo svatih da vrijeme neumorno maršira. Zagrijavanje će se nastaviti, prijeći će u otvoreno prženje, a mi obalnjaci stisnuti ćemo se na veličinu prženog kestena. Dobar osjećaj. |
- 13:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
U početku......
|
bijaše iskrica ideje. Vlastiti Blog-mjesto gdje se šećer može distribuirati svijetu bez nameta na pamet. Zatim bijaše čvrsta odluka da se okanimo gluposti jerbo uz 20 000 blogova kome još treba šećerenje ???? Što se u međuvremenu dogodilo I don't know, ali evo nas ;) |
- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Erotska tragikomedija u 3 čina
|
Apfelstrudel I. Interijer, kuća Bake i Dede, dan. Candy : Bok Baka, bok, Deda, došla sam na ručak. Što ima ? Baka : Jučer ujutro sam išla doktoru i dobila tucet uputnica. Popodne je došla susjeda i žalila se kako joj brak propada jer je muž našao neku fificu od svega 50-ak godina. Sutra idemo na groblje. Ručak je na stolu. Da si sve pojela. Mršava si kao šparoga. Candy: Super juha. Baka: Znam. Kakva ti je to frizura? Kosa ti je masna i ravna. Oćelavit ćeš ti i onda ćeš plakati i govoriti „trebala sam slušati Bakine savjete i ne mrcvariti kosu“. I kako se to oblačiš ? Nisi više tinejdžer. Sva si se zapustila. Daj nađi neki posao. Već si stara. Pitat će te starost gdje je bila mladost. I kad ćeš više diplomirati ? Oh, samo da mi je to doživjeti, nakon toga mogu mirno umrijeti. Candy: Hvala na ručku. Baka: Meso nisi ni pipnula. Spakirat ću ti malo apfelstrudela i ostatke ručka. Kad ćeš opet doć ? Zašto ne živiš s nama umjesto da u tuđem stanu stavljaš novac u tuđi džep. Mogla si već kat ovdje dignuti. Candy: Idući tjedan. Hvala na hrani. Ajd bok. Baka: Bok. II. Interijer, Candyn stan, dan. Zvoni mobitel. Candy : Oh, bok Ona. Ništa ne radim. Sad sam bila kod Bake i Dede pa se oporavljam. Ti došla doma s posla. Ok, svratit ću do tebe. Samo da trknem u Konzum po čips. Želiš li apfelštrudela ? Ne mogu sama pojesti cijeli protvan. Super. Ok, vidimo se brzo. Candy odlazi u Konzum, ali ne nalazi željeni čips. Na izlasku čavrlja sa susjedom i kreće uplatiti loto, ali shvaća da je vrijeme primanja uplata isteklo. Pogleda na sat, vidi da je 18.08, uzdahne i krene u stan. Presvuče se, spakira apfelstrudel i izađe van. Po putu stane u još jednom Konzumu i pošti. Interijer, stubište, polumrak. U Njenu zgradu ulazi nešto prije 19 sati. Zazvoni joj mobitel pa priča dok pješači na šesti kat. Candy: Hej. Kako si ? Što ima ? Kad si stigla ? Kako je bilo po putu ? Super. Kad ćeš doći kući ? Odlično. Na četvrtom katu drugi mobitel joj zazvoni na prijeteću melodiju. Kopa po torbici dok ga nađe. Candy: Hej, zvoni mi drugi mobitel. Čujemo se sutra. Bok. Halo. Bok, Majko. Ne, nisam u stanu. Što si gledala ? Ne, ne gledam ti ja to. Ma daj. Kako zanimljivo. Wow. Stiže na šesti kat uspuhana i zvoni na Njena vrata. Candy: I što su onda rekli ? Pa, zvuči super, ali ja se ne mogu prijaviti za tu stipendiju. Zato što to nisam studirala. Zvoni opet. Ok, sad sam došla kod frendice. Donijela sam joj višak apfelstrudela. Ne, neću reći Baki da dijelim okolo njene kolače. Da, ok, nazvat ću te kad dođem kući. Ajd bok. Zvoni na vrata još jednom pa odustaje. Sprema mobitel u torbicu, kad shvati da ima poruku. Čita naglas. Candy : Ona, 18:11. "Ej, imam nepozvanog gosta pa ti malo uspori. Neće on dugo biti tu." Kvragu ! Došao je švaler ! Sudbo kleta ! Bog zna što sada rade ! Koji neugodnjak! Aaaah! Otrči na kat niže, pa bira Njen broj da se ispriča. Ona se ne javlja. Dođe do daha, ohrabri se malo, pa krene natrag ostaviti vrećicu s apfelstrudelom na kvaki. U tom trenu Njen vrata se otvore. Ona : Jojjjjjj, oprosti.........stvarno mi je žao ! Izgubila sam pojam o vremenu. Osim toga, nisam namjeravala seksat se s njim, al navalio je ko sivonja i..... Candy: Argh. Uhm, evo, pojedite štrudl. Zbriše što brže i dalje. Ona : Doći ću do tebe kasnije! III. Interijer, Candyn stan, večer. Kucanje na vratima, Candy otvara. Ona : Jooooojj....tako mi je žao što si stajala pred vratima. Candy: Ne toliko koliko je meni neugodno što sam vas prekinula. Argh! Sjedaju na kauč. Ona : Nisam mogla otvoriti ranije jer se On uspaničio i davao je konstruktivne prijedloge poput „Reci da si bila pod tušem, sakrit ću se u ormar! Ili da skočim kroz prozor ! Kakav neugodnjak! “ Candy: Uuuuuuffff..... Ali zašto ? Pa svi smo odrasli. Osim toga nemamo zajedničku kliku, nećemo se stalno sretati. Ona : Koga briga. Nema veze. Od sada možeš doći kad god želiš. Nakon što si otišla. On i ja smo se pripili i ozbiljno razgovarali. Rekla sam mu sve što me već dugo smeta. Priznala sam da ne mogu izvesti kako treba to „prijatelji s povlasticama“ i kako me dosta toga na njemu živcira. Zaključili smo da prestajemo s povlasticama. Candy: Arrrrgh! Kako ste došli od skakanja kroz prozor do prekida ?! Ona : Nemam pojma. Candy : Prvo ljudima prekinem seks, a onda i vezu ! Ja i Bakin apfelstrudel kao katalizator katastrofe! Nikad se od ovog neću oporaviti....kme ! Izjuri s pozornice. Epilog Eksterijer, dan. Candy hoda po placu na dijagonalno suprotnom kraju grada. Gotovo se zaleti u mladog muškarca. Podigne pogled i shvati da je to Njen Švaler. Candy : Argh! Švaler : Argh! Fade out. |
- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Under construction
|
Kupila sam si skupu stvar, platila ju u kešu, nisam dobila popust, a na instalaciju i korištenje čekam mjesec dana. Nisu krokodilske čizme, nije plazma tv, ni Iphone nego zub. Naime, već dugo,dugo, dugo zbog patim od osjećaja dentalne neadekvatnosti. Smiješim se kao Victoria Beckhma, frfljam dok pričam. Iako je moj problem bio riješen i to najbolje što se moglo, obećala sam sebi da ću prvom prilikom uložiti u još novo, još skuplje rješenje. Zadnja plaća realizirala je sve moje najtaštije želje, ali one su donijele i nove probleme. Otkad je počelo zahvat tj kontrukcija, govorim kao trbuhozborac, a smiješim se sitnije nego ikad prije, ukoliko se ne zaboravim. Ipak, svjesna sam da ću se uskoro, zahavljujući napornom radu šačice odvažnih zubara, moći smiješiti kao mačak iz Alise, pa sam se počela psihički i fizički pripremati na to. Neki dan počela sam predano trenirati. Nisam koristila ogledalo, da se ne prepadnem. Eksperimentirala sam s raznim duljinama i širinama osmjeha, ali i bez ogledala znala sam da jednstavno nisu u redu. Zatim sam počela dodavati druge varijable- razne položaje obrva, emitiranje određenih vibri, (ne)boranje čela, pomicanje nosa. Ubrzo sam iste varijable počela oduzimati, ali stvar i dalje nije klapala. Očajna, konačno sam stala pred ogledalom. I zatim sam ih vidjela. Sve. Pristojni osmjeh utjerivača dugova, glamurozni smile drogirane dive, pokazatelj umiljatosti prodavača osiguranja, displej zubića Libress hostese, te ultraprirodnu I-ja-koristim-Dontodent-pastu-nuspojavu veselja. I tada sam spoznala dentalnu tgu pregolemu. Čak ni sa skupim savršenim zubima nekim ljudima jednostavno ne stoji smiješak mačka iz Alise.   Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! |
- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
