Confessions...

15.06.2005., srijeda

OOOPS, I DID IT AGAIN…

Znoj mi se cijedi niz vrat sve do dubokog dekolte moje nove majčice, lagano ljuljam bokove u ritmu usput pjevušeći «I'll take you to the candyshop … » , namigujem onom zgodnom liku koji me već 10 minuta skida pogledom i zamahujem plavom kosom svjesna da mi ne može odoljeti…Prilazi mi…Okrećem se i nježno mu šapćem na uho…SORRY, IMAM DEČKA…dok se u isto vrijeme još više približavam njegovom tijelu…Pokušavajući nadglasati 50 Centa postavlja mi pitanje koje si i ja sama često postavim: «JEL TO UOPĆE VAŽNO?»…Prelazeći mu jezikom preko usana šapućem: «Pa i nije…»

«Pa i nije…» - ovisi…o tome koliko je dotični frajer zgodan, nalazi li se u blizini netko tko bi mogao podnijeti izvještaj o toj avanturici mom dragom i o tome jesam li ja raspoložena…Prije sam uvijek bila…sada više baš i ne…Možda sam postala zrelija, možda ga volim više nego prije, možda sam se promijenila…Ono što je najžalosnije mislim da nije ništa od toga. Vjerojatno pokušavam dokazati sebi i drugima da mi je dovoljan samo jedan iako znam da to baš i nije istina… Volim ga… Stvarno ga volim…Ali dal je to dovoljno? Koliko ga još puta trebam izgubiti da se prestanem igrati svojih glupih igrica… ali kad je to toliko zabavno… zezati ih sve skupa i gledati kako ispadaju budale… zavodljivim glasom obećavati «Javit ću ti se, ali stvarno hoću…»…i onda se vratiti njemu…svaki put…

- 23:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>