MUŽIĆEV POST

Prvo čestitke Talijanima.

Vaša draga sublogerica, a moja ženica Candy teške me je muke pustila da sjednem za laptop i napišem post na njezinom blogu. Ti ćeš pisati??? Pa kako, zašto??? U nevjerici me je pripustila njezinom "svetom" mediju putem kojega u posljednje vrijeme iskazuje svu (ili možda još ipak ne svu) literalnu kreativnost - blogu.
Uvijek je puno pisala i osjećala potrebu da se literalno iskaže, a osim toga je i komunikativna i društvena tako da je blog zaista idealan medij za osobu poput nje.

No da odgovorim na njezino pitanje - laćao sam se laptopa i ovog posta kako bi Vam predstavio i sebe - Candy-inog mužića i svojevrsnog njezinog antipoda. Dok je Ona, kako je na ovim stranicama sama za sebe napisala između ostalog "osjetljiva, analizirajuća, kreativna, puna ljubavi za cijeli svijet" ja, njen mužić sam puno prizemniji. Najdraži film "Balkanski špijun", najdraža knjiga "Inteligentni investitor", najdraža pjesma "Kao nikotin".

Po ovom uvodu možete zaključiti da će ovaj post biti ponešto različit od onih Candy postova koje ste do sada čitali i koje ćete (hvala Bogu) nadalje čitati i koje volite. Ali dozvolite mi i Vi ovu malu uzurpaciju i dozvolite mi da Vam predstavim sebe i svoj Cilj.

U svojem jednostavnom životu imam i svoj maleni cilj - sreću i zadovoljstvo moje male, ali rastuće obitelji. Jedan od načina postizanja te sreće je i zadovoljstvo svojim poslom, kvalitetom života, količinom slobodnog vremena i financijska neovisnost - neovisnost od dosadnih poslova, gušenja i stresa.
U Dalmatinskoj strani moje obitelji muškarci nakon 50-te godine svojeg života više ne rade, riješe se većine stresa i poslovnih pritisaka, a to su do sada postizali na najrazličitije načine.

Evo kako sam ja zamislio postići sve ovo gore navedeno.

Od 1997. godine, s početnim kapitalom od 1.500 DEM započeo sam s investiranjem na burzi. U međuvremenu dosta je vode proteklo, ja sam dobivao i gubio razne zanimacije, ali burza je uvijek ostala medij kroz koji sam se mogao najbolje izraziti. Nema foliranja. Nema nepravdi. Ili si dobar i dobivaš ili si ovca i gubiš. Sve ovisi o tebi i tvojoj analitičkoj sposobnosti, ali i sposobnosti predviđanja i imaginacije. Poker u kojem, uz puno truda, možeš predvidjeti koju ćeš slijedeću kartu dobiti - san svakog gemblera.

Devet godina kasnije, početkom 2006. postavio sam si Cilj (izražen u novcu, glavnom mjerilu ove igre) koji bi trebao dostići do kraja godine. Tržište je dobro, prognoze su odlične, a Cilj je bio totalno nerealno velik. Za mene koji sam rastao u skromnoj obitelji taj iznos u životu nisam vidio.

30.06.2006. taj nerealno velik Cilj je ostvaren i premašen, a naša mala i skromna obitelj vlasnik je (istina u promilima) malih banaka, šećerana, hotelskih kuća, rudnika i termoelektrana, raznih “fabrika” i “preduzeća” po cijelom Balkanu. I dalje su nam ostali svakodnevni problemi, krediti i ovisnost o našim plaćama.

Ali, portfelj raste, a postavljen je i novi Cilj - ovaj puta onaj koji donosi potpunu neovisnost od dosadnih poslova, šefova, onaj koji donosi kvalitetu života i slobodno vrijeme. Nikakav luksuz, samo sloboda.

Naravno da znam da Cilj i ne mora uspjeti i da možemo opet početi iz financijskog početka. Ako ne uspije nema veze - bitno je da smo živi, zdravi i na okupu, ali lijepo je nešto poduzimati i imati osjećaj da nešto pokušavate napraviti, a ne sjediti i kukati nad sudbinom malih plaća.

Evo sad ste upoznali i onaj prizemniji, zemljačkiji dio Candy-ine obitelji. Pozdravljam Vas i ostavljam puno boljim i romantičnijim postovima moje ženice.

Pozdrav

Mužić