Sretno-hormonalni post
petak , 25.08.2006.Trebam li se opravdavati što vam se slabo javljam i što slabo pišem? Ja mislim da ne, svi koji su mi dragi znaju da i kad nisam online, mislim na njih, a moj život i moje misli u trudnoći me posve zaokupljaju, čine sebičnom, usmjerenom samo na bebu, i sve mi postaje nebitno.
Jučer je bio prvi uzv na kojem je sve bilo savršeno. Opet nam je pokazao pišu, stvarno se lijepo vidi, tako da su otpale sve moje nade da bi ipak mogla biti curica. A voli mama svog sina, koji ju jako udara, svaki dan igra nogomet (odnosno vaterpolo) s maminim trbuhom.
Sretna sam jako. Ne mogu pisati. Napokon je sve savršeno. Možda čak uskoro postanem i fizički bliska s dragim mužićem.
Danas putujem u Slavoniju, imam divnu haljinu za vjenčanje svoje sestričine koju volim kao da mi je sestra, a i jednako smo bliske. Pravo slavonsko vjenčanje, ja zdrava trudnica i sav moj divni rod na slavlju. Pa to je san snova, jako se veselim. Briga me što kiša pada kao iz kabla i traperice ću morati sušiti fenom. Briga me što mi je frizerka jučer odrezala šiške prekratko. Briga me što sam blijeda. Briga me što još moram spremiti hrpu stvari, krećemo za par sati, a ja odmaram. Sretna sam, toliko, da to ne mogu izraziti. Svjesna sam da Bog postoji, da nas voli, da nas čuva. Uvijek sam toga svjesna, ali danas sam cijelim bićem na tome i zahvalna.
Dalje... drago mi je da je naš "tihi" trudnički glas našao puta do mjerodavnih, te će nas izgleda pustiti na miru, i promijeniti sramotne odredbe zakona o kojem sam pisala u prethodnom postu.
Mužić je proslavio još jedan slatki rođendan, rekao je da ove godine ima najljepši poklon. A otkako sam trudna (izuzev hormonalnih ispada), kao nikad imam potrebu da mu ugađam, da ga mazim, jer ne mogu vjerovati koliko je divan, a samo je moj.
Moja buduća kuma, blizanka broj 2. moja najbolja prijateljica od 1988. godine, isto čeka bebu, sad je u 12 tjednu, sretna sam i zbog nje.
Ma sretna sam općenito (bit će ovo mene opet peru hormoni, samo deru na pozitivu). Anyway, voli vas candy, ako sam slabije do vas, nisam vas zaboravila, nego sam toliko u oblacima, da nisam baš poželjno društvo....
"Netko" tako mi je drago da si mi se javio, nisam čitala i baš mi je žao!
"Leona", drago mi je zbog posla, ali nadam se da ćeš ipak naći načina da nam se javiš.
"Lenica", čak se ni tebi ne javljam, onda znaš koliko je sati...
"Angie", prijateljica mi se vratila, a ja ovako nepristojna. Čujemo se, draga, kad se vratim.
Svi ostali (znate tko ste), pusice vam šaljem, čujemo se soon.
komentiraj (24) * ispiši * #
UDAR NA TRUDNICE-SRAM VAS BILO
petak , 11.08.2006.Dragi moji!
Evo me opet s vama!
Hvala na ovako divnim komentarima, puno mi znači što ima toliko svjedoka naše sreće. Koja će biti potpuna kad se slatki bebo rodi živ i zdrav.
A sada slijedi jedan političko-nacionalno-sramotni post. Čitajte cijeli post ili nemojte ni čitati.
Kao što znate, bila sam na Krku tjedan dana. Nikada nisam pisala o komplikacijama u trudnoći, ali sada ću to učiniti. Skoro tri mjeseca sam ležala u krevetu doma, nisam išla apsolutno nigdje osim kod doktora. Nije mi to teško palo, jedina misao vodilja bila mi je zdravlje našeg bebota, da nam on preživi i da naraste u zdravu bebu. Sama trudnoća iako jako željena nas je poprilično iznenadila jer zbog mojih policističnih jajnika i deformirane maternice imam znatno umanjene šanse zatrudniti. I tako, ostanem ja trudna, radim i dalje. Radim svojih dnevnih prosječnih 10-ak sati dnevno, učim se što više mogu, makar sam svjesna da je atmosfera takva da nikad neću naučiti koliko bih htjela, da me se nikad neće cijeniti ni kao radnika ni kao osobu. A opet, na moj izravan upit, moja šefka je rekla da je jako zadovoljna sa mnom. Zamislite kako bi bilo da nije imala dobro mišljenje o meni.
I tako jedne nedjelje navečer, bila sam trudna tek 6 tjedana, prokrvarila sam. Od prevelikog naprezanja (a puno sam hodala na poslu, trčala po kiši gdje god treba, ne jela po cijeli dan itd.). Mislila sam da je sve gotovo, međutim, bebi je kucalo srce i naznačio nam je da se ne predaje tako lako. Pa sam ja ležala. I još ležala. I odmarala. Beba je rasla. Onda sam dobila dozvolu lagano se kretati, već nakon par dana opet sam prokrvarila. Dva tjedna mirovanja. I zadnji put kad sam bila na ultrazvuku i pregledu kod dvije doktorice, obadvije su rekle isto. Zabranjeno i dalje bilo kakvo naprezanje, rad, spolni odnosi, uzbrdice, stepenice. Beba super napreduje, mjere su sve uredne što pokazuje na to da je zdrava. Nitko sretniji od mene i mužića. Ali meni se zbog ležanja kliješti živac u zdjelici i moram šetati, najbolje dvaput dnevno. Pomoglo bi i lagano plivanje. I tako sam dobila zadatak paziti se, ali šetati, lagano plivati i održavati kondiciju koja će mi itekako trebati za porod. I otišli mi na Krk (u sat vremena vožnje 40 na sat smo tri puta stali, po doktorovoj naredbi). I puno sam spavala, odmarala, a ujutro i navečer se spustila do mora.
Zašto sve ovo pišem? Zato jer bih više voljela da imam neki normalan posao, pa da sam mogla nastaviti raditi, vrijeme puno brže prođe nego kad doma brojiš zjake. Ali meni nije bitno jer ja ionako primam plaću, na bolovanju sam, i država mi isplaćuje naknadu.
Jedno pitanje, jesam li ja slučaj za bolovanje, ili bi se trebala vratiti na posao? Da vas čujem?
Jer naša vrla država je donijela sljedeći zakon. Zakon o osnovnom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 85/06) koji je već stupio na snagu. Ono što smatram udarom na najosjetljiviju kategoriju naše nacije, a to nisu ni umirovljenici, ni radnici, ni nacionalne manjine, nego TRUDNICE I MAJKE S MALOM DJECOM , je odredba članka 33. navedenog Zakona prema kojem naknadu plaće od prvog dana bolovanja zbog bolesti i komplikacija vezanih uz trudnoću i porođaj, obračunava i isplaćuje pravna odnosno fizička osoba – poslodavac, s time da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat.
Što to znači? Da će meni moja šefka plaćati bolovanje, a njoj će država to vratiti u roku u kojem sve vraćaju, znači najmanje godinu dana kašnjenja. Ljudi moji, pa meni posao visi na niti. Imala sam loš posao, ali uvijek sam govorila da mi je šefka više dobra osoba nego bilo što drugo, a život i posao koji je odabrala su je učinili bezosjećajnom. Nije riječ rekla kad sam ostala trudna i otišla na bolovanje. Ali sad? Ona koja se taman malo odmorila od isplaćivanja plaće mi, morat će me isplaćivati, a čak ni ne radim kod nje? Već sam na bolovanju? A zamislite privatnike koji su sve, samo ne dobre osobe, kako će oni prihvatiti vijest o kreditiranju trudnoće svojih zaposlenica? Otkazom! Čestitam, mama!
Ovime se poručuje sljedeće (primijenit ću na sebi):
-ja nisam stvarno slučaj za bolovanje, trebala bi se vratiti na posao, a ako izgubim dijete, nema veze, ionako fetusi nemaju prava
-državi treba novac, hmm... odakle bi ga mogli naći, i onda se netko pametan sjeti-pa, naravno, otmimo trudnicama!!!!!
-poslodavac nema dovoljno posla, a državni službenici su preopterećeni, ovime će poslodavci obavljati posao državnih službenika da istima ostane više vremena za kavu
-priče o demografskoj krizi su lažne, previše djece ima, ovim mjerama će se sve manje parova odlučivati na djecu, osobito na više djece, a rezultat je apsolutno pozitivan-manje buke po parkovima, da ne spominjemo ekološku korist od smanjenja broja prljavih pelena po smeću-it's a win win situation
-priče o nezaposlenosti su lažne, previše žena radi, ovako će većina trudnica dobiti otkaz, otići doma peći mužu kolače, muž umre od kolesterola iz kolača-opet bravo za državu, jer jedan umirovljenik manje za isplatu
Mogla bih nastaviti, ali uzrujat ću se, a to ne smijem, makar neki mislili suprotno.
Dragi Sabore, sram vas može biti. Ovaj zakon je sramota za vas, vaše obitelji i sve vrijednosti koje postoje u moralnom, humanom i demokratskom društvu. Argument-tako je i u Europi prodajite nekom drugom. Tko nema plaću 3.000,00 kuna i ostao je trudan kod privatnika, i da, trudnoća je željena i rizična.
Sram vas bilo. Ali, da, vi ste besramni. Vi ste ionako iznad zakona. Zašto ja ovo pišem? Da znate da bi trudnice trebale biti zaštićena kategorija, a majčinstvo najveća vrednota. Jebeš ovakvu demokaraciju. Demokracija je volja većine. A ne izmotavanje i donošenje sramotnih zakona i odredbi, da bi se reklo, da, mi radimo sranja, ali vi-narod ste nas izabrali, tko vam je kriv.
Stvarnost je da su sretni oni koji rade. One koje planiraju djecu (fuj, fuj), a zaposlene su, još su sretnije. One koje planiraju djecu, a zaposlene su na neodređeno, su najsretnije. I što nam to vrijedi, kad će bolovanje postati nepoznanica, a porodiljni dopust je upitan. Poslodavci nisu socijalno osjetljivi, ali država bi trebala biti, za ime Božje.
Prestat ću... Državo, srami se.
Vas, moji dragi, molim da što opširnije komentirate ovo, ako želite, proslijedite ovo pismo kome god mislite da će ga pročitati i podržati. Voli vas candy-ponosna trudnica, i to mi nitko ne može uzeti!!!!!
komentiraj (53) * ispiši * #