Koncept krstarenja, Olimpija, Zakhintos-Zante i jedan predivni osjećaj
petak , 23.06.2006.Evo me.... 
Dobar dan svima, sve je ok, vjerovali ili ne, puno stvari ne stignem napraviti, pa tako ni visiti na blogu. A drugi razlog je što mi je prevruće za bilo što osim spavanja, što je vrlo korisno za moje stanje, a i za duševni mir mojeg ukućana. Hormoni me peru sve u 16.
Gdje smo stali?
Odlazak iz Rima...
Prvo da vam objasnim koncept krstarenja.
Svaki dan se pristaje u nekom drugom mjestu, većinom i u drugoj državi. Svako stajanje znači novi izlet. Izleti su uvijek organizirani, ali neka mjesta je moguće, čak i poželjno obilaziti samostalno. Mi smo većinom išli na organizirane izlete jer smo htjeli proći što više toga, ali činjenica je da su nam najljepša bila upravo ona mjesta koja smo obilazili samostalno. Organizacija izleta je bila stvarno odlična, jedino što su izleti jako skupi. Između 30 do 50 eura po osobi i tako svaki dan, a imajte na umu da se nekad pristajalo i u dva mjesta dnevno. Kako nam je to bilo bračno putovanje, priuštili smo si stvarno sve što smo htjeli, ali inače mislim da na dosta izleta ne bi otišli s grupom ili uopće. A možda i bi, jednom se živi, a ovako dobro samo ako imaš novaca.
Druga stvar koju niste očekivali je da je takvo krstarenje naporno. Nikad u životu nam nije bilo ljepše, ali dan izgleda otprilike ovako. Buđenje u 7 ujutro, doručak (i to uz bazen na palubi, a apetit se odmah javi čim vidiš kakve se delicije nude). Zatim izlet koji je većinom poludnevni. Obilazak novih zemalja, nakon njega povratak na brod, ručak, večera, ovisno o rasporedu. Večera se ne propušta, to je spektakl za sebe, za koji se posebno sprema, i nalik je onim starim holivudskim filmovima gdje gospoda iz cijelog svijeta blaguju svjetske delicije. Svaku večer se može birati između četiri različita menija, plus bilo što po narudžbi što ti padne na pamet. I nijednu večer se meniji ne ponavljaju, svaki dan je novi izbor. Fenomenalno!!! A usluga je takva da imaš dojam kao da su ti svi prijatelji, super smo se skompali sa konobarima, dečkima za vino, sobaricom, hostesama. Možda zato jer smo s njima normalno pričali, a nismo se ponašali kao većina putnika (Francuza) koji su pokušavali oživjeti robovlasnički sustav. Posluga je bila vrhunska, i stvarno se neljudski narade. E, sad u sve to treba ubaciti hrpu bračnih nježnosti, svakovečernje plesanje, disko, predstave, bazene, kupanje, sunčanje... Ah, težak je to život. 
Gdje smo stali...
Nakon Rim na programu je bila večera, izlazak na show, a sljedeći dan je bila plovidba morem bez izleta. Bilo je ružno vrijeme, tako da ništa os sunčanja, kupanja, bazena i sličnoga. U biti jedva dočekaš plovidbu da se malo odmoriš, napraviš kakav sexi maraton, zatim odmor na palubi uz novi krajolik i super dobru papicu, pa opet skidanje kila u sobi, pa papanje...raj na zemlji, to jest na moru.
Najviše slika mužić je napravio dok smo prolazili pored aktivnog vulkana Strombolli. Stvarno se prođe ful blizu, onako malo te strava ulovi kad vidiš da se iz tog velikog brda dimi (lava?), a u podnožju kućice, malo selo u kojem ljudi žive??? To nisu Talijani, to je posebna zajednica sudbinski raspoloženih ljudi koji žive doslovno na rubu, u skladu sa sado-mazo filozofijom života gledajući smrti u oči svaki dan i preživljavajući ili umirući... Tako sam ih barem ja doživjela, pogledajte na slici pa sudite... Brrr!
A ovo je mali otočić na kojem se nalazi svjetionik, a vidite u podnožju naselje ljudi-samoubojica?
Prošli smo tik uz početak Sicilije!!! I odmah se pripremite, na povratku smo se zaustavili na Siciliji, posjetili Taorminu, a koliko je divno bilo, čitat ćete uskoro...
Sicilija, Croatia, Dalmacija, naša nacija...
Nakon predivnog dana čekala nas je večera s kapetanom. To je večer gdje se putnici upoznaju s posadom broda, organizira se posebna glamurozna večera. Dress code je obavezan, žene nose večernje haljine, muškarci odijela i kravate. Poseban doživljaj, i sad kad gledam slike, ne mogu vjerovati kako smo zgodni... Onako skockani, nasmijani, sretni...
Specijaliteti u kojima smo uživali su izgledali otprilike ovako:
Upoznajte našu posadu, kapetan je Grk (mislim da se to da naslutiti), a onaj crni veliki debeljko skroz desno je, gle, ironije, šef kuhinje!!!
Šampanjac je bio besplatan, pa smo mužić i ja puno puno nazdravljali...
Nakon burne noći uslijedilo je buđenje u Grčkoj!!! Ranim jutrom uputili smo se u Olimpiju. Olimpija je mjesto gdje su se održavale prve olimpijske igre, i gdje se i dan danas pali olimpijska vatra i prenosi dalje cijelim svijetom.
Jeste li znali da su u staroj Grčkoj vježbali samo muškarci i to goli? Gimnos i znači vježbati gol. Zamislite samo te dečkiće kako vježbaju atletiku, a sve im se onako talasa na vjetru...
Ovo je stadion za atletiku na kojem su se održavale prve olimpijske igre.
Grci su imali bogatu mitologiju koju su kasnije po njima preuzeli Rimljani, i to doslovno, samo su im promijenili imena. Glavni bog je bio Zeus, žena mu je bila Hera, ali Zeus je imao mnogo ljubavnica, pa tako i mnogo djece. Grčka mitologija je strašno zanimljiva, svakom bih preporučila da je prouči.
Herin hram je i danas dobro sačuvan.
Ispred Herinog hrama se nalazi jedno od najpoznatijih mjesta na svijetu-originalno mjesto paljenja olimpijskog plamena. To vam je, ljudi moji, najobičniji prljavi kameniti metar sa metar, o čemu je vodičica rekla sljedeće:" I wish that I can show you something else, but this is it. This ugly place is notoruis for lighting olimpic flame every four years."
Da ne mislite da pretjerujem, samo ocijenite ljepotu mjesta čije slike svake četiri godine obiđu cijeli svijet. Na drugoj slici vidite prikaz paljenja olimpijske vatre.
Olimpija je veliki spomenik staroj Grčkoj. Ondje se nalazilo i jedno od sedam svjetskih čuda. Zeusov hram i danas mami uzdahe kolosalnim stupovima, i makar od stare konstrukcije nije puno sačuvano naslućuje se gigantnost ondašnjeg zdanja. Unutar hrama se nalazio 30 metara veliki kip Zeusa koji je bio u potpunosti od zlata. Sudbina kipa nije poznata, ali smatra se da je ukraden. Na pitanje kako je netko mogao ukrasti 30 metara veliki kip nisam dobila odgovor. Znate li koja su čuda antičkog svijeta? Ja da...
Mužić je malo manje oduševljen Olimpijom, previše je to kamenja i povijesti za njega, ali ja sam baš guštala.
Evo, šaljem vam dio Olimpije.
Ovako je to nekad izgledalo. Pokušajte se fokusirati na maketu nekadašnje Olimpije, nemojte se obazirati na smežurane sise starih Njemica i pivske trbušine njihovih sunarodnjaka. 
U olimpijskom muzeju nalaze se neka od najpoznatijih kiparskih djela. Jel vam poznata ova skulptura? U naručju se nalazi mali bog vina, rimski Dionis, grčki Bakho, a u otkinutoj ruci se nalazio groz grožđa kojim se bog hranio.
Malo sam zabrijala po povijesti... gotovo je s Olimpijom. Isti dan popodne smo pristali na grčki otok Zante ili Zakhintos, koji je nas podsjetio na slike Kube. Nije baš turistički otok, prilično je vjerodostojan. Nekad je to bio otok pod Bizantom, što je vidljivo po arhitekturi koja je sličnija Veneciji nego grčkom mentalitetu. Sve skupa odlično izgleda. Tamo smo se i kupali u prekrasnom Jonskom moru... Joj, ja bi se kupala.
Evo vam slikice tipične građevine s otoka Zakhintos. Primjećujete razdragane starčiće kako nam mašu?
Otok Zante je raskošno mediteransko mjestašce...
Ali i neugledno oronulo primorsko mjesto...
S broda smo gledali savršen zalazak sunca nad otokom Zante...
I nastavili s večernjim kupanjem u bazenu i luskuzima u kojima smo plivali kao ribe u vodi... Koji su to dani bili, zaista najljepši u našim životima. Osim ovih dana kada sam počela osjećati širenje trbuha i rast našeg malog djetešceta. 
Odlučila sam ocjenjivati mjesta koja smo prošli... Možda bude lakše onima koje se odluče posjetiti ih.
Genova-nismo je stigli obići turistički, ali izgleda kao da se nema baš što značajno pogledati. Lijepi lučki grad, ali u Italiji ima toliko divnih mjesta koje su must see, da Genovu ne bih uvrstila u poželjan turistički odabir. Ocjena: 3,4/10.
Rim+Vatikan-ići najmanje na tri dana, isplati se u svakom pogledu, must see tour. Ocjena 9/10.
Olimpija-ići na izlet ako se već slučajno nalaziš na Peloponezu. Zanimljivo svima, ali oduševit će samo one koje zaista zanima umjetnost-povijest-arhitektura-kultura. Ocjena 6/10.
Zante-ići samo ako je usput, nema nikakvih sadržaja, osim predivnog osjećaja, neodoljivog šarma i divnih plaža. Za posjet je dovoljno pola dana, za duži boravak preporučujem samo onima nezahtjevnima, jer ima bar 20 grčkih otoka na koje bih prije išla. Ocjena 6/10.
I za kraj mi preostaje samo da najavim sljedeći post... ATENA!!! Nakon Atene idemo u Aziju, u Tursku, a zatim vas vodim na otok koji nas je oduševio-Mikonos!!!
Voli vas candy.
komentiraj (49) * ispiši * #
Intuicija ili tlapnje trudne žene?
petak , 16.06.2006.Dragi moji!
Kako ste?
Mi smo danas bili na još jednom pregledu, i sve je super, sve je za pet, a na blogu me nema jer ga danima ne mogu otvoriti, ali i zato jer gledam nogomet. Još uvijek je krizno stanje, ne smijem hodati, stajati, ništa raditi, odnose ne dao Bog da imam (šmrc, šmrc). Ma nije nama ništa teško za našeg slatkog bebu. A za tri tjedna slatki bebo ima ogromne šanse da će sve biti ok...
Kako ne znamo spol (prerano je), zovemo ga slatki bebo, to je onako neutralno. Makar sam se ja već par puta zaletila i rekla naš sin... Imam feeling da nosim sina. Mužić navija za curicu, normalno da su i meni curice super slatke, ali... mislim da je muškić. Sanjam neke muške snove, kamione, nogomet, smiješne i za mene neuobičajene stvari. A sad ćemo testirati moju intuciju. Već sam više puta sanjala našeg sina. Predivan je, plavi (na mamu, a tata baš nije oduševljen, jer sinovi trebaju biti crni na tatu, a kćeri plave na mamu, ma nemoj, mužiću, a Brad Pitt?). I sanjala sam našeg sina više puta, kao malu bebu i kasnije u dobi od 5, 6 godina. Bio je jako pametan, malo samozatajan, nekako izrazito mudar za svoju dob, i čini mi se da je u snu imao bolji odnos s tatom nego sa mnom, ja sam ga se malo bojala???? Uglavnom, kako dobra tri tjedna nisam pojma imala da sam trudna, uvjerena sam da mi je intuicija privremeno nestala s trudnoćom. I onda ni moj feeling da nosim sina nije točan? 
Ili ipak...
Zato i pišem javno, jer ćemo vidjeti... Hoće li biti mala Maja ili mali Niko ? A roditelji sretni kako god bilo... Zvuči kao klišej, ali svjesna sam ga do neba, samo da je živo i zdravo...
Sutra mužić ide službeno u Pulu, pa sam solo, Oka me čuva, i pisat ću nastavak bračnog putovanja. Imala sam najbolju volju pisati i prije, ali kad ja mogu, blog ne radi, kad blog radi, ja nemam vremena. Haha, po cijele dane sam doma, samo ležim i ništa ne radim i usuđujem se reći da nemam vremena? A tako je nekad... Meni ne može biti dosadno, uvijek si nešto nađem... A, dobro, sad kad je prvenstvo počelo, i to mi uzima puno vremena... I baš guštam. I kome krivo, kome pravo, ali što mi je drago da je Argentina dala ovih 6 komada 
.
I za kraj, da vidim vaše omjere? Još barem mjesec dana ne možemo saznati spol, ali šta vi mislite, curica ili dečko? I kako vam se sviđaju naša imena? Žensko ja birala, muško mužić. Naravno da je zato žensko predivno, a o muškom ćemo još razmisliti...
ps. tlapnje? zašto sam to stavila u naslov, što je to?
Voli vas candy.
komentiraj (41) * ispiši * #
Rim, Vatikan i slika na kojoj se jasno vidi Candy
petak , 09.06.2006.Arrivederci Genova, ci vediamo a dieci giorni...
A ovako izgleda taj veliki lučki grad.
Benvenutti a Roma, una citta piu bella.
Svi znate (osim većine Francuza na brodu) da Rim nije na moru, pa smo s brodom pristali u Civittavechia, glavnu luku grada Rima. Vožnja autobusom do Rima traje malo manje od sat vremena, i tu privilegiju su nam naplatili sitnih 50 eura po osobi!!!!
Meeting point je bio u Vatikanu. Stali smo u sam centar Vatikana, i vodičica objašnjava gdje ćemo se točno naći, kaže:"We will meet here, in front of this building, it's some embassy, of some republic..." I onda napravi facu, kao neka banana država je to, ali tu ćemo se naći. Mrš, kujo. Dignem ja rukicu, i kažem:" It's Republic of Croatia , not some republic, please. As you see, Republic of Croatia has very good reputation in Vatican since it's so close to St. Peter's bazilika". Zašutila je, nije joj bilo baš pravo, ali mislim da će sljedeći put paziti. Ok, jesmo mi u nekim stvarima, i to bitnima, banana država (u banani smo), ali u tom trenutku mi je proradio nacionalni ponos .
Vatikan je toliko znamenit da bi se mogao razgledavati puna tri dana. Mi smo imali samo jedan dan i za Rim i za Vatikan, pa smo juto proveli u Vatikanu, a popodne u Rimu. I obećali smo se vratiti na detaljnije razgledavanje. Mužić i ja smo prvi put bili u Rimu. Dojmio nas se kulturološki, umjetnički, a religijsko iskustvo koje smo u Vatikanu doživjeli je jedan od najemotivnijih trenutaka naše veze...
Trg ispred Bazilike Sv. Petra je toliko impresivan, da sve mise koje ste ikad vidjeli na televiziji, sve fotografije i priče ne mogu dočarati njegovu pravu veličinu. Ta veličina i arhitektonsko bogatstvo čine da se čovjek osjeća tako posebno, sretno. Jeste li znali da su stupovi građeni tako da čine oblik zagrljaja? Ruku koje grle okupljene vjernike? Prvo smo posjetili podzemne katakombe u kojim su pohranjene najstarije znamenitosti Vatikana, i gdje su grobovi svih papa. Pa tako i našega pape. Trenutak kad smo došli pred njegov grob neću nikad zaboraviti. Ona energija kojom je zračio dok je bio živ osjeti se i na njegovom grobu. To mi je preemotivno iskustvo koje se ne može opisati riječima, ali znam da nas je Papa čuo. I da nas još uvijek čuje.
Nadgrobni spomenik je iz Hrvatske (opet nacionalni ponos ).
Zatim smo obišli Baziiku Sv. Petra. Sve što smo očekivali je nadmašeno. To je savršeno djelo ljudskih ruku, remek djelo umjetnosti koje u takvom luksuzu ne postoji valjda nigdje drugdje na svijetu. Za sljedeći posjet Rimu i Vatikanu smo ostavili Sikstinsku kapelu...
Ispred Piete je najveća gužva...stvarno oduzima dah...
Sve najistaknutije znamenitosti Rima smo obišli pješke. Rim postaje, a Vatikan prestaje da toga nisi ni svjestan. Prvo smo obišli amfiteatar, ali samo izvana. I to smo ostavili za sljedeći put... Grad Rim je sagrađen iznad starog Rima, jednostavno su digli nivo ulica i sagradili novi grad, a ispod se još vide stari forum, zgrade, kipovi... Ipak moram priznati da sam očekivala da će više toga biti sačuvano. Po ruševinama koje smo vidjeli ne može se naslutiti moć nekadašnjeg Rimskog Carstva, a ja koja volim povijest jako dobro znam koliko je moćno bilo.
Nama se najviše svidjela Fontana Di Trevi. Jedva smo je našli, nalazi se na začelju neke zgrade. Toliko je šarmantna, naravno da smo ubacili novčiće da se opet vratimo. Rimljani kažu da ako ubaciš jedan novčić, vratit ćeš se opet. Ako ubaciš dva, razvest ćeš se. Ako ubaciš tri... zaboravila sam što se dogodi...
Ali zbog te legende o razvodu mnoge žene su kroz povijest hodočastile fontanu upravo sa željom razvesti se!
To je jedina slika s neta, na našima se previše glupiramo 
Posjetili smo i predivnu kraljevsku palaču, spomenik Vittoriu Emanueleu (ovo na slici ja papam sijeno 
)...
Španjolske stube su lijepe, nisam mogla ne sjetiti se Audrey Hepburn u Prazniku u Rimu.
Pogled sa vrha je predivan (evo vam slika 
).
Zatim smo se prošetali po glavnoj ulici gdje se nalaze modni dućani... Prada, Gucci, Armani. Jesam slinila, majko mila. I sad šok. Rim je jeftin!!! Možete kupiti odijelo s potpisom za normalnu cijenu odijela u Hrvatskoj (bila su sniženja). A ostala roba je jeftinija nego u Trstu. Popili smo kavu i sok, pojeli sendvič u super slatkom kafiću odmah pored Fontane di Trevi, i platili smo manje od 10 eura. Još smo malo šetali gradom, i uputili se prema Vatikanu do naše ambasade naći se s grupom. Cijeli dan smo hodali po Rimu, i bilo je predivno...
Izlet je završio u Rimu, ali na brodu nas je čekala večera i noćni program. Svaku večer smo pratili show program, u stilu Las vegasa, perje, kostimografija, malo pjesme, malo plesa, svi akteri su Ukrajinci, Ukrajinke i Ruskinje... Fora za gledati, meni zanimljivo kao preformans, a mužiću...hm, Ukrajinke... Ma, dobar je bio mužić, samo je gledao.
Sljedeći dan čekala nas je cjelodnevna plovidba... O tome više sutra.
Recite mi jel vam ovo previše slika, ja sam se baš potrudila, ali ako se presporo otvara, recite da znam.
U sljedećem nastavku-život na brodu, večera s kapetanom, dolazak u Grčku-Olimpia i otok Zante...
Voli vas candy.
PS. Skoro sam zaboravila napisati da se dobro osjećam. Privatna ginekologica me je još više uplašila, imam rizičnu trudnoću, ali bebo se zasad drži. Počela sam moliti krunicu da izdrži do kraja i da nam se rodi živ i zdrav. Ne damo se mi... Voli vas candy...
komentiraj (57) * ispiši * #
Crtica o trudnoći i početak priče o bračnom putovanju
ponedjeljak , 05.06.2006.
Dragi moji, svi znate kroz što prolazim. Nažalost, moji problemi i dalje traju i zato sam jako tužna i zabrinuta. 
I dalje osjećam sve simptome trudnoće, i nekako osjećam da je s bebicom sve ok. Ali zabrinuta sam zašto mi se sve ovo događa, i neprestano osluhujem svoje tijelo s nadom da je sve u redu. Sutra idem kod privatnog ginekologa, pa se nadam da će me još jedan pregled malo smiriti. Možda dobijem kakav koristan savjet.
Tako da sam odlučila malo se maknuti od neprestanog razmišljanja o trudnoći i napisati posve drugačiji post. O trudnoći ću svaki dan pisati pomalo, par crtica da znate kako napreduje, ali odlučila sam vam pokloniti objašnjenje svoje pozadine.
Zašto Santorini? Sljedećih para dana pisati ću detaljno i s puno emocija (bit će i slika) o našem bračnom putovanju. Bili smo na desetodnevnom krstarenju brodom MS Sapphire, od 07.09. do 18.09. prošle godine i prošli cijelu Grčku, dio Italije, Turske... Predivno iskustvo koje bih preporučila svakome. Ono što će vas sigurno iznenaditi je cijena. Aranžman za nas dvoje sa svim fenomenalnim cjelodnevnim obrocima i smještajem na brodu je bio manji od 10.000,00 kuna. Genijalno, jer 10 dana onakvog luksuza se može cjenovno usporediti s Tunisom za dvije osobe, Egiptom ili Parizom, i to samo tjedan dana. Treba pratiti akcije, i iskoristiti ih. Kažu da tko jednom proba čari krstarenja, uvijek se vraća. Vjerujem u to. Novac smo dobili posebno za bračno putovanje i nikad nam neće biti žao što smo otišli na krstarenje, a mogli smo si kupiti kožnatu garnituru. Ne kužim ja ljude koji misle da su putovanja bačeni novci. Meni je bačen novac kožnata garnitura od 40.000,00 kuna. Koliko koštaju otprilike svi aparati i namještaj u našem stanu. Pozdrav kumu, i to se ne odnosi na njihovu novu skupu kožnatu garnituru koja mi je genijalna.
Krećemo... iz Rijeke prema Genovi s autom. Iz Genove kreće brod. Jedino mi je žao da nismo imali vremena stati usput i posjetiti Milano. Ceste su odlične, upute koje smo dobili su nas nakon malo više od šest sati vožnje bez greške doveli do željene luke. Kad smo tek došli u Genovu nismo mogli vjerovati kako je to velik i lijep lučki grad (nakon povratka i sjećanja na ogromnu Atenu, Genova nam je bila smiješna). Ugodno smo se smjestili u kabinu. Imali smo kabinu na najdonjoj palubi, pa me mužić zezao da ako nešto pođe po zlu, da će biti romantike kao u Titaniku, jer mi zadnji idemo na čamce za spašavanje. Cijelo vrijeme me zezao s tim, a kasnije ćete vidjeti da je bio i pomalo vidovit 
Kabina je bila dosta velika, socijalistički uređena, kupaona čista i prostrana, i početno razočarenje najdonjom palubom (a nismo uzeli najjeftiniju kategoriju) je zamijenila radost što smo u tišini i daleko od strojeva. Jedini šok su bili razdvojeni kreveti, mužić je inzistirao da nam daju bračne krevete, što su ljubazni ljudi s broda bili spremni učiniti za 350 eura više, za duplo manju kabinu blizu stroja. Maznim glasom sam obećala mužiću da nam odvojeni kreveti neće smetati. I nisu, čak je ispalo i bolje, jer trebalo je sve obavljati duplo, i mom i u njegovom krevetu. A na kraju bi bili toliko iscrpljeni da nam nije smetalo što spavamo odvojeno. 
Odmah smo se upoznali s brodom. Kako smo uzbuđeni bili, kao djeca, dok smo otkrivali sve kutke tog velikog lijepog broda, koliko mogućnosti, gušta, sadržaja... Predivno. 
U razgledavanju nas je prekinula obavezna vježba s pojasevima za spašavanje. Svi su ozbiljno provodili zadanu proceduru, a mužić i ja smo vrištali, trčali po stepenicama, glumili da se brod potapa, a mi panično bježimo. Nakon što su neki Francuzi počeli trčati za nama u panici, vođa vježbe je na razglas rekao: "I am warning couple from Croatia to follow the drill, and not to scare other passengers." 
Nastavili smo se smijati kao djeca.
Brod je uskoro isplovio i krenuo put Civitta Vechia, glavne luke grada Rima...
Nastavak priče slijedi...
komentiraj (52) * ispiši * #
Šokovi u trudnoći
petak , 02.06.2006.Ljudi moji, jučer sam proživljavala pravu dramu!
Znala sam da ću morati mirovati u trudnoći i da imam rizik pobaciti, ali nisam nikad mislila da se stvarno nešto ružno može dogoditi. Trudila sam se mirovati što više, samo bih popodne prešetala s mužićem ili bi otišli u mali shopping. Jedino što sam se natrčala radi vađenja krvi, bolovanja, i tih prekrasnih administrativnih stvari. Ali cijelo vrijeme sam imala neki osjećaj da se moram paziti, da mi treba odmora i baš sam puno ležala, spavala, čitala, jednostavno se opuštala u horizontali.
Prije par dana sam primijetila neku sukrvicu... Pa jučer opet, znala sam da moram kod doktora jer to može značiti najgore, ili u najboljem slučaju potrebu za lijekovima.
Jučer mi je bio jedan od najgorih dana u životu. Trudna sam, krvarim, a ne bi smjela, ne znam što se događa, preplašena sam i nesposobna proicirati bilo koje misli osim paranoičnih, katastrofičnih i pogibeljnih. S trudnoćom mi je sav optimizam zamijenila pretjerana briga i osjetljivost.
Doktorica me primila kao hitnoću prije svih (inače se satima čeka), pregledala me i napravila mi ultrazvuk. Za vrijeme ultrazvuka ja sam se molila, srce mi je lupalo kao ludo dok sam pokušavala po izrazu njenog lica saznati što se događa sa mnom, i je li beba koju sam tako zavoljela u redu. Uskoro mi je rekla da je sve ok, i da se vidi srčana akcija!
Ljudi moji, kad je ona okrenula ekran prema meni, kad sam ja vidjela to malo stvorenje sa srcem tako snažnim da otkucaji svijetle kao svjetionik, nisam znala što reći. Suze su mi krenule, bojala sam se najgoreg, a ono slatki bebo napreduje i srce mu kuca! Toliko sam sretna bila. Dobili smo i prve slike bebaća, i stavila bi ih na blog, ali stvarno se ne razaznaje baš previše. Ipak on ima samo 4 i pol milimetra. Ali tako je lijep!
Jer doktorica se ne može sjećati prošlog pregleda kao ja. Koliko je to malo čudo napredovalo od prošlog četvrtka kad sam radila prvi ultrazvuk, to samo ja znam. Prošli tjedan se nije ni vidio, a sad se lijepo vidi, i srce mu slatko malo kuca. Mamino zlato...
I zato me nije bilo, jer sam bila izvan sebe. Sad pijem tablete za održavanje trudnoće, moram ležati. Zabranjeno mi je šetanje, hodanje, rad, sex, u principu bilo što napornije od odlaska na wc. S obzirom na moju živahnu prirodu, neće mi biti lako (doslovno me svrab ulovi), ali za ovo malo čudo napravit ću sve što mogu. Tako da sad odmaram, spavam, gledam tv, čitam knjige o trudnoći i sve ostalo, puno pričam na telefon... Nije mi dosadno, ali osjećam se nekako bolesno, a zdrava sam. Glupo se malo osjećam, ali neka, štogod treba da trudnoća dobro prođe...
Imam najbolju logistiku, mužić je nevjerojatan, znala sam to uvijek, ali ovo sad... Sve je preuzeo na sebe, i sad radi skoro sve što sam ja radila po stanu, on koji pojma nema upaliti veš mašinu. Na svaku moju nervozu reagira nježnostima, nigdje ne ide da može biti s nama doma, tješi me i govori tako lijepe stvari da se osjećam kao princeza na zrnu graška. Organizirao nam je obitelji tako da imamo pokriveno i kuhanje, spremanje, društvo...sve... Uvijek sam ja bila ta koja je sve organizirala, a sad se on brine za sve. Znala sam to, ali stalno se potvrđuje da imam najboljeg muža na svijetu.
Vidim da ste se već zabrinuli za mene, bit će sve ok, nakon što sam čula onu moćnu pumpu našeg mališe, sigurna sam u to! Tako mali, a tako snažan.
Idem se sad odmarati (dugo već nisam )
Voli vas candy.
komentiraj (47) * ispiši * #