Marketing
Šokovi u trudnoći
Ljudi moji, jučer sam proživljavala pravu dramu! 
Znala sam da ću morati mirovati u trudnoći i da imam rizik pobaciti, ali nisam nikad mislila da se stvarno nešto ružno može dogoditi. Trudila sam se mirovati što više, samo bih popodne prešetala s mužićem ili bi otišli u mali shopping. Jedino što sam se natrčala radi vađenja krvi, bolovanja, i tih prekrasnih administrativnih stvari. Ali cijelo vrijeme sam imala neki osjećaj da se moram paziti, da mi treba odmora i baš sam puno ležala, spavala, čitala, jednostavno se opuštala u horizontali.
Prije par dana sam primijetila neku sukrvicu... Pa jučer opet, znala sam da moram kod doktora jer to može značiti najgore, ili u najboljem slučaju potrebu za lijekovima.
Jučer mi je bio jedan od najgorih dana u životu. 
Trudna sam, krvarim, a ne bi smjela, ne znam što se događa, preplašena sam i nesposobna proicirati bilo koje misli osim paranoičnih, katastrofičnih i pogibeljnih. S trudnoćom mi je sav optimizam zamijenila pretjerana briga i osjetljivost. 
Doktorica me primila kao hitnoću prije svih (inače se satima čeka), pregledala me i napravila mi ultrazvuk. Za vrijeme ultrazvuka ja sam se molila, srce mi je lupalo kao ludo dok sam pokušavala po izrazu njenog lica saznati što se događa sa mnom, i je li beba koju sam tako zavoljela u redu. Uskoro mi je rekla da je sve ok, i da se vidi srčana akcija!
Ljudi moji, kad je ona okrenula ekran prema meni, kad sam ja vidjela to malo stvorenje sa srcem tako snažnim da otkucaji svijetle kao svjetionik, nisam znala što reći. Suze su mi krenule, bojala sam se najgoreg, a ono slatki bebo napreduje i srce mu kuca! Toliko sam sretna bila. Dobili smo i prve slike bebaća, i stavila bi ih na blog, ali stvarno se ne razaznaje baš previše. Ipak on ima samo 4 i pol milimetra. Ali tako je lijep!
Jer doktorica se ne može sjećati prošlog pregleda kao ja. Koliko je to malo čudo napredovalo od prošlog četvrtka kad sam radila prvi ultrazvuk, to samo ja znam. Prošli tjedan se nije ni vidio, a sad se lijepo vidi, i srce mu slatko malo kuca. Mamino zlato...
I zato me nije bilo, jer sam bila izvan sebe. Sad pijem tablete za održavanje trudnoće, moram ležati. Zabranjeno mi je šetanje, hodanje, rad, sex, u principu bilo što napornije od odlaska na wc. S obzirom na moju živahnu prirodu, neće mi biti lako (doslovno me svrab ulovi), ali za ovo malo čudo napravit ću sve što mogu. Tako da sad odmaram, spavam, gledam tv, čitam knjige o trudnoći i sve ostalo, puno pričam na telefon... Nije mi dosadno, ali osjećam se nekako bolesno, a zdrava sam. Glupo se malo osjećam, ali neka, štogod treba da trudnoća dobro prođe...
Imam najbolju logistiku, mužić je nevjerojatan, znala sam to uvijek, ali ovo sad... Sve je preuzeo na sebe, i sad radi skoro sve što sam ja radila po stanu, on koji pojma nema upaliti veš mašinu. Na svaku moju nervozu reagira nježnostima, nigdje ne ide da može biti s nama doma, tješi me i govori tako lijepe stvari da se osjećam kao princeza na zrnu graška. Organizirao nam je obitelji tako da imamo pokriveno i kuhanje, spremanje, društvo...sve... Uvijek sam ja bila ta koja je sve organizirala, a sad se on brine za sve. Znala sam to, ali stalno se potvrđuje da imam najboljeg muža na svijetu.
Vidim da ste se već zabrinuli za mene, bit će sve ok, nakon što sam čula onu moćnu pumpu našeg mališe, sigurna sam u to! Tako mali, a tako snažan.
Idem se sad odmarati (dugo već nisam )
Voli vas candy.
Post je objavljen 02.06.2006. u 15:49 sati.