Marketing
Crtica o trudnoći i početak priče o bračnom putovanju
Dragi moji, svi znate kroz što prolazim. Nažalost, moji problemi i dalje traju i zato sam jako tužna i zabrinuta. 
I dalje osjećam sve simptome trudnoće, i nekako osjećam da je s bebicom sve ok. Ali zabrinuta sam zašto mi se sve ovo događa, i neprestano osluhujem svoje tijelo s nadom da je sve u redu. Sutra idem kod privatnog ginekologa, pa se nadam da će me još jedan pregled malo smiriti. Možda dobijem kakav koristan savjet.
Tako da sam odlučila malo se maknuti od neprestanog razmišljanja o trudnoći i napisati posve drugačiji post. O trudnoći ću svaki dan pisati pomalo, par crtica da znate kako napreduje, ali odlučila sam vam pokloniti objašnjenje svoje pozadine.
Zašto Santorini? Sljedećih para dana pisati ću detaljno i s puno emocija (bit će i slika) o našem bračnom putovanju. Bili smo na desetodnevnom krstarenju brodom MS Sapphire, od 07.09. do 18.09. prošle godine i prošli cijelu Grčku, dio Italije, Turske... Predivno iskustvo koje bih preporučila svakome. Ono što će vas sigurno iznenaditi je cijena. Aranžman za nas dvoje sa svim fenomenalnim cjelodnevnim obrocima i smještajem na brodu je bio manji od 10.000,00 kuna. Genijalno, jer 10 dana onakvog luksuza se može cjenovno usporediti s Tunisom za dvije osobe, Egiptom ili Parizom, i to samo tjedan dana. Treba pratiti akcije, i iskoristiti ih. Kažu da tko jednom proba čari krstarenja, uvijek se vraća. 
Vjerujem u to. Novac smo dobili posebno za bračno putovanje i nikad nam neće biti žao što smo otišli na krstarenje, a mogli smo si kupiti kožnatu garnituru. Ne kužim ja ljude koji misle da su putovanja bačeni novci. Meni je bačen novac kožnata garnitura od 40.000,00 kuna. 
Koliko koštaju otprilike svi aparati i namještaj u našem stanu. Pozdrav kumu, i to se ne odnosi na njihovu novu skupu kožnatu garnituru koja mi je genijalna. 
Krećemo... 
iz Rijeke prema Genovi s autom. Iz Genove kreće brod. Jedino mi je žao da nismo imali vremena stati usput i posjetiti Milano. Ceste su odlične, upute koje smo dobili su nas nakon malo više od šest sati vožnje bez greške doveli do željene luke. Kad smo tek došli u Genovu nismo mogli vjerovati kako je to velik i lijep lučki grad (nakon povratka i sjećanja na ogromnu Atenu, Genova nam je bila smiješna). Ugodno smo se smjestili u kabinu. Imali smo kabinu na najdonjoj palubi, pa me mužić zezao da ako nešto pođe po zlu, da će biti romantike kao u Titaniku, jer mi zadnji idemo na čamce za spašavanje. Cijelo vrijeme me zezao s tim, a kasnije ćete vidjeti da je bio i pomalo vidovit 
Kabina je bila dosta velika, socijalistički uređena, kupaona čista i prostrana, i početno razočarenje najdonjom palubom (a nismo uzeli najjeftiniju kategoriju) je zamijenila radost što smo u tišini i daleko od strojeva. Jedini šok su bili razdvojeni kreveti, mužić je inzistirao da nam daju bračne krevete, što su ljubazni ljudi s broda bili spremni učiniti za 350 eura više, za duplo manju kabinu blizu stroja. Maznim glasom sam obećala mužiću da nam odvojeni kreveti neće smetati. I nisu, čak je ispalo i bolje, jer trebalo je sve obavljati duplo, i mom i u njegovom krevetu. 
A na kraju bi bili toliko iscrpljeni da nam nije smetalo što spavamo odvojeno. 
Odmah smo se upoznali s brodom. Kako smo uzbuđeni bili, kao djeca, dok smo otkrivali sve kutke tog velikog lijepog broda, koliko mogućnosti, gušta, sadržaja... Predivno. 
U razgledavanju nas je prekinula obavezna vježba s pojasevima za spašavanje. Svi su ozbiljno provodili zadanu proceduru, a mužić i ja smo vrištali, trčali po stepenicama, glumili da se brod potapa, a mi panično bježimo. 
Nakon što su neki Francuzi počeli trčati za nama u panici, vođa vježbe je na razglas rekao: "I am warning couple from Croatia to follow the drill, and not to scare other passengers." 
Nastavili smo se smijati kao djeca. 
Brod je uskoro isplovio i krenuo put Civitta Vechia, glavne luke grada Rima...
Nastavak priče slijedi...
Post je objavljen 05.06.2006. u 14:34 sati.