O zdravlju i lovi

Evo me!

Prekrasan dan, imam laganu upalu mišića, što je dobro jer znam da imam mišiće, da nisu zakržljali do neupotrebljivosti. Ubija me ovaj intelektualni rad, u kombinaciji s poslom domaćice nije dobitna kombinacija za održavanje vitke linije. Inače mi je strašno pasalo što je za vikend bilo loše vrijeme, pa sam mogla hibernirati. I sabrati misli...

U petak sam s Manicom i njenim dragim išla u kino, gledali smo Ledeno doba 2, baš mi je trebalo tako nešto, veselo, dječje, neopterećujuće. Poslije kina smo otišli na bijelu kavu, pridružila nam se moja kuma. I nakon nekog vremena ostale nas dvije same. Samo nas dvije, pet dobrih tura gin-tonica i priče o našoj budućnosti. Nije to slučajno, ne, ne. U četvrtak sam bila kod ginekologa. Ne da mi se ni pisati o tome... Zato nisam ni pisala blog danima, morala sam se sabrati. Zanimljivo je da moja kuma i ja dijelimo isti ginekološki problem... Samo što meni to nije jedini problem koji stoji na putu mene i zdravlja, mene i rode, mene i potpune normalne ženske slike. Ali, treba misliti pozitivno, nekako vjerujem da će sve biti ok. Nije da imam rak (ne dao Bog) ili nešto tako grozno. Nego ta neka dva problema s kojima moram naučiti živjeti. I hoću. I pisat ću o tome jednom, sad ne, još ne mogu.

Ali mogu i hoću pisati o dionicama (obećala sam). Kako je krenula priča zvana ulaganje u dionice? Bilo je to jednog lijepog dana nakon našeg pira kad smo shvatili da imamo neku sitnu ušteđevinu koju bi voljeli uložiti u nešto pametno. Prije toga moram vam opisati kako izgleda naša dječja-radna sobica. U 4 velika kupa naslagane su sljedeće tiskovine: the banker, poslovni tjednik, poslovni dnevnik, lider, bussines hr, javna dionička društva, i ostale ekonomsko-ulagačke novine. A moj mužić je apsolutno fokusiran na dionice, na dobitak novca na burzi, na uspjeh u poslovanju u kojem on svojim radom može utjecati na ishod stvari, za razliku od raznih lutrija, kladionica i sličnoga. I tako već neko vrijeme mi ulažemo, a najnovija vijest je da smo počeli ulagati i u bliska nam istočna tržišta. Da vam sad ne objašnjavam naš portfelj i povijest povećanja naše ušteđevine, spomenut ću samo neke nama drage dionice koje su nam lijepo sjele. Prva je naravno snba-slatinska banka (pozdrav Šimari), pa bc insititut, virovitička šećerana, hoteli makarska, luka ploče, tehnika... Ima ih puno. Bit svega je da moj mužić jako puno vremena (svaku večer oko 4 sata i ujutro prije posla još sat-dva) provodi proučavajući naša ulaganja, i pokušava nam zaraditi što više novca kako bi nam donekle olakšao brige izazvane samostalnim životom. Jer mi živimo super, imamo sve što nam treba, stan, auto, posao, džeparac, i naravno pregšt ljubavi... I sve, sve što imamo smo si sami kupili. Što osim ogromnog zadovoljstva nosi i pritisak hoćemo li uvijek moći ispunjavati svoje kreditne obaveze. Pa mužić pokušava dio tog pritiska umanjiti tako što će nam zaraditi novac koji bi nam osigurao bezbrižniji život. Zasad nam fenomenalno ide, ali ponavljam, on se strašno puno troši oko toga, i da nije tako, sumnjam da bi i zarada bila ovako dobra. Tako da ga i ja podržavam 100 % u svemu, ali na određeno vrijeme, jer mislim da nitko ne može raditi svoj zahtjevan posao, i isto toliko vremena trošiti na ulaganja. Zdravlje je najbitnije, treba ga čuvati, ali opet bolje raditi sad kad smo mladi, pa da si zaradimo za kakvu prijevremenu penzijicu... Pa da možemo samo uživati...

I naravno da sam i ja ta na koju se u nekoj budućnosti računa da bi trebala fino zarađivati, ali tko zna? Možda rodim četvero djece i postanem domaćica? Možda ipak postanem novinarka? Ili ostanem u struci, ali odem u sudstvo? Ili postanem odvjetnik koji će živjeti ok, ali neće zarađivati milijune jer će biti savjestan? Heh, vidjet ćemo. Nek je ljubavi i zdravlja, pa ćemo uz Božje oko sve lako. Nek je meni mog mužića sa ili bez dionica...