narodna mudrost 1.

Danas sam baš razmišljala o onim trenucima u životu koji savršeno odgovaraju starim narodnim poslovicama. I došla sam do zaključka da su neke ful istinite, a neke valjda nikad nisu primjenjive, a ako jesu, jadna smo mi rasa! Jer jao si ga svima nama ako je točna ona TKO SE TUČE, TAJ SE VOLI… Baš insatiable piše o tome u jednom postu, ljudi moji, zgrozila sam se nad činjenicom da neki praljudi još vjeruju u to da je batina iz raja izašla, a djecu ako ne tučeš, bit će goropadna i najbolje to batinama utuć do pravog odgoja. Ok, možda malo pretjerujem, ali za mene NEMA isprike onaj koji digne ruku na dijete. Neću ni pisati o tome, jer onaj koji ne vidi ispravnost nenasilja nad djecom u bilo obliku, neće sigurno biti prosvijetljen mojim postom o moralnosti i razumijevanju.
Sljedeća netočna poslovica je ona SAMO JEDNOM SE LJUBI. Ma, nemoj. Jer kao da, možeš ti voljeti više puta, ali samo jednom je ono pravo. A tim se slažem, ali to je tako beživotno, jer šta sad, nađeš pravu sreću i sve uspomene koje si stekao se trebaju istopiti i nestati u moru te nove savršene ljubavi? Na kraju svih priča uspomene su jedino što ostaje, što vrijedi, i zbog toga svaki dan treba živjeti dobro. Što me vodi do moje poslovice, nije neka narodna mudrost, ali mene fino vodi kroz život: UVIJEK BUDI OSOBA KAKVA ŽELIŠ BITI. Jer da, imaš izbor. Biti nervozan, dobar, ljut, sretan… Ma što god mi mislili o tome, sva ta raspoloženja nam nitko nije nametnuo, već smo ih mi sami izabrali. Normalno da u situaciji kad ti netko umre, prirodno budeš tužan, ali neki ljudi čak i onda ostaju dostojanstveni i ponosni, dok drugi sebe stavljaju na teret drugima u nemogućnosti živjeti s gubitkom drage im osobe. Preteške teme… o kojima ću još pisati…
Ali vraćam se na ljubav. Jer točna je ona: IT'S BETTER TO HAVE LOVE AND LOST, THEN NEVER TO HAVE LOVED AT ALL. Znam da mi Hrvati imamo puno sličnih lijepih poslovica, ali ova je baš dobro sjela. Jer tek kad nađeš istinsku sreću u ljubavi, ma kako ona kratka ili vječna bila, možeš znati kako je to kad gledaš neki romantični film i misliš: Evo, ovo što sad glavni lik radi, baš tako je i meni kad meni moj dragi/a priđe, poljubi me, zagrli me, kad se šetamo/vimo itd, itd. Svi koji su ikad bili tako zaljubljeni, znaju o čemu pričam… Da s ljubavlju dobivaš slobodu, a s gubitkom ljubavi ne gubiš slobodu, već širiš dušu na dotad nezamislive načine, a sve u procesu odrastanja prema boljem životu. Hoću reći, lijepo je voljeti. Točka. Bolje je sretno voljeti. Ali to treba zaslužiti… Kako? E, to ne znam. Tu možda ipak igra fortuna…I zato drži se bbs, i svi ostali koji pate u ljubavi. Bit će bolje.
I za kraj, ne zaboravite: Pa došli danci nevolja i muke, pa teko s čela krvav tebi znoj, ti stisni pamet, upri zdrave ruku I BUDI SVOJ (A. Šenoa).