prvi put

Prvi put pišem blog, smiješno mi je to kad se sjetim silnih dnevnika koji mi stoje u ladicama... Ovo je ipak simpatičnije, kao, moderni smo.
Hvala Bogu, petak je. Samo je problem što me lovi sindrom vikenda, mislima sam na nekom welnessu i nisam baš nešto od mota za raditi. Šefka naveliko zabušava, pa što bih ja bila izuzetak...Nadoknadit ću ja to, uopće ne sumnjam.
A moj mužić bolestan, umire od viroze, a nema čak ni temperaturu. Čula sam ga jučer kad je kumu na telefon rekao kako mu je super došlo biti bolestan, kaže ženica me dvori, ja sam se izvukao od svih kućanskih obveza... Jao, kako ću bez njegove pomoći, stvarno ne znam... Sad ću sama morati bacati smeće i to je to što se tiče muških poslova. I još moj muž spada u one stvarno dobre primjerke muškog roda. I tako, on buban, a baš ovaj vikend nas svi zovu negdje. Imamo poziv ić za vikend u Zagreb, ići kod prijatelja na ručak, ići van, ma svašta... Već vikendima nigdje ne idemo, i baš ovaj vikend kad amo u offu, svi navalili na nas. A ja sam se već prepala da nas ljudi izbjegavaju jer smo postali ko baka i djedica, samo da nam je biti pred TV-om pod dekicom. He-he. Ciao, ciao, onaj moj nakaradni odgoj me tjera da idem raditi, biti korisna i vrijedna...