|
Znacilo je da moram staviti sve karte na stol. Tako su opcije otvorenije. Kad dobijem ikakav odgovor znam na cemu sam, a uvijek mogu simultano pogledavati i lijevo i desno, uz pravocrtno gibanje.
Dobar savjet. Trebalo je da mi ga netko prostre.
I otisla sam. Usetala u njegov ured i sjela. Rekla sam sto znam, i sto zelim. Zadovoljna sam. Dobila sam obecanje. Vjerovat cu da ce ga ispuniti. Nisam trebala najaviti svoj odlazak, a ni otkaz. Zato cu vjerovati da kad se vratitm u domovinu vrijeme necu provoditi odasiljajuci molbe i zivotopise, setajuci od razgovora do razgovora, vec ce na mene posao cekati.
Vjerovat cu i zato sto mi je u ovom trenutku potrebno vjerovati u nesto. Pa makar to bile samo necije rijeci. A planiram se vracati kuci..
|
