|
Citam danasnji post Covjeka krnje jetre i smijuljim se utiho (jer ne smijem glasnije).
Mozda sam prerasla gnjev zbog kojeg moram provlacit karticu (nesto naprednija varijanta timbravanja kartele, kako to moj stari naziva) svakog jutra, i to u zemlji koju ne volim posebno (ali eto moram), ali to je najbolje sto sam si mogla pripraviti u svojoj 25oj. Ja. Sama sebi. Bez tate generala, strica "poduzetnika" i to.. da ne nabrajam. Znamo. I prepoznajemo se.
Nagledala sam se i naslusala princeza poput junakinje spomenutog posta, te mi je cak cudno sto se smijem, a ne pjenim!! Ljubomorno naravno.
Ali, bolesna sam. Mozda je to to. Ne sjecam se kad sam zadnji put bila. Premda ovdje zna biti i minus dvadeset!. Bolesna rekoh. Uz PMS. Dakle Luda (veliko L). Medjutim, stalozena. Ne manifestiram bure koje se odvijaju u meni. A jos sam i u soku zapravo. Prosli je vikend bio jedan od onih koji ce se prepricavati. Godinama.
Dosle su Irkinje. U posjet Jen, mojoj bivsoj cimerici. Pa smo se druzili. Uz alkohol. Kako samo Irci (i povodljiva ja) znaju. Vec oko 1 ujutro Jen je ostala bez par zubi. Tocno ste procitali. Okrnjena zauvijek. Dva sjekutica vise nema. I jos jedne dvojke. Cini mi se. Kvazi nema. Zelim samo dodati.. It wasn´t me.
Not only that life is a bitch, but it has puppies!
|
