.: aMB :.

Pozdrav!
Mia

Ili prostorija u kojoj proboravih..

Dom, hladni dom..




Stereo MCs! Zagrijavanje.




Paznju obratiti na bocu vina u straznjem dzepu (dok je pivo u ruci).
Kolumbijac. Tako valjda kod njih..




Zagijani. Ostatak..




Pixies.




Frank Black. Par sto kila zive vage.




Kim. Nije ni njoj lakse. A pusi ko velika. Cigarete jel..




Frejmsi. Najbolji su bili. Stvarno.




The Frames.




Skye. Nju se ne smije slikavati s blicom..




14.-16.7.2006. Ljeto, festivali, impresije i to..

Sjecam se boje mora, pogleda na Peljesac i nasih satora. Onda sam mislila da je to nabolje sto postoji. I bilo je. Bili smo klinci. Ljetovali smo na plazi. Svaki dan je bio avanntura. Al ovo nije post o tome.

Ove godine kampirati cu na kontinentu. Na festivalu. Nadam da nece pasti kisa, jer nema mame u blizini da magicno odstrani mrlje i blato. Ostalo me ne brine. Samo da je dobra svirka..






Sator je spreman. Zamalo rekoh Eno ga doma. Ali nije doma. Jen ga je iz samo njoj znanog razloga odnjela u ured. Sad kampira uz komp, u ofisu Britanske Gospodarske Komore. Krasna scena. Sigurna sam. Sva sreca sefica joj ima slobodan dan..
Moja vreca je na recepciji First Data. Dole. Vec dva dana. Nadam se da je netko nije popalio do sad. Mislim, gdje cu ja s njom do petka? Premda imam egzoticnu gradsku ideju..



Vise informacija o kampiranju u desnom Boxu: Odbrojavam dane do.


Update:

A djelomicno i stoga sto je Martin /the man/ upravo otisao u Budimpestu na sastanak.
Ziv'jo!
Vidimo se sutra, il bar u petak. Kad uzimam pola dana off, al to jos uvijek znam samo ja..

Kad idemo na cugu Martin uvijek pije nealkoholno pivo. A kad ujutro dodje mamuran u ofis pita me jel imamo vode u onom plasticnom kontejneru kojeg nam firma tako velikodusno stavlja na raspolaganje. Mislim da nije opusten s podredjenima. Ilitiga samnom. Znam da nije stvar u meni, jer ja npr s ovima iz financija pijem bez problema.

Idem sad. Idem pushit.

Jutros se po firmi motaju samo neke velike face. Sefovi. Dosi su nam amerikanci. Cujem da imamo internu reviziju. Iskreno, mene se sve to i ne tice.

Kad upalim klimu hladno mi je, kad ju ugasim vruce. Pa sam ju ugasila. I zavrnula nogavice. Nek svi gledaju moje tetovirane noge. Danas sam jos vise nego inace Sitna Riba.

Ne znam jeli slijedece simptom starenja, ali meni se vise ne derneci svakodnevno. A posebno ne vikendom. Cimeri me u cudu pogledase kad u subotu izjavih da taj dan ne namjeravam izaci iz stana. Uopce..
Nisam od onih koji mrze ponedjeljke. Ja, naime, volim raditi. Kao i ici na posao. Recimo. Najbolji dio svakog radnog dana pocinje oko 6. Kad zavrsim s poslom i odem na pivo. Koje se obicno, ako ne i najcesce, pretvoti u preko nekoliko istih.





Ponekad, pak, prvo svratim doma, pa tek onda do shanka. Scenariji variraju, ali je zakljucak isti. Svakodnevno cugam. Laganini. Sto je okej. Barem do petka. A petkom je dernek. Do jaja. Do jutra. Iz razloga zvanog vikend ispijamo kolicine alkohola koje ne podnosimo, trosimo novac kojeg nemamo i ponasamo se ko idioti. Al smo uvjerenja da se opako dobro provodimo. Sretni smo. I pijani. Spomenute aktivnosti me do subote magicno transformiraju u zombija. A taj dio stvarno mrzim.


Najozbiljnije razmisljam o prestanku izlazenja.


Pola trece sezone LOSTa, pola cetvrte FAMILY GUYa plus FAMILY GUY movie. I MULHOLLAND DRIVE. Utakmica. Sve je to palo proslu subotu. Koliko sati buljenja u ekran navedeno cini, strah me saznati. A prvotno sam htjela citati. Informirati se eventualno. Uciti.. Odustah. Koncentracije ko u drugom osnovne kad je u Splitu prvi put pao snijeg, a uciteljica objasnjavala dijeljenje.

Odlucih razmisliti o svojim sljedecim vikend-koracima. S kontempliranjem cu poceti vec danas, nakon posla. Kad odem na ono jedno pivo.

Utorak.
Dan ko svaki parni, osim sto se u srijedu nije radilo. Dan u svakom pogledu pogodan za koje pivo previse.. Welcome Party novom trainee-ju. Svedanin, kazu. Dolazi u KraftFoods. Ime mu je Senad, i jos nesto..
Instantno odlucih prisustvovati. Taj se sigurno u PIONIRE primao! Jedino svedsko sto ce imati je putovnica!




I bi tako.
Senad ko Senad, BOSANAC ko bosanac. Smijesan, zabavan. Drag decko. Sto ovu pricu ne cini posebnom.

Noc je postala bizarna kad je na party uletio MAKEDONAC. Kaze ime mu je Vlado, al mozemo ga zvati Radovan?! Radovan je na ocigled znao svih u prostoriji. Znala sam ih i ja. Al kako sam u ovih pet mjeseci propustila naletjeti na njega? Lik ipo je taj lik. Stvarno se nadam da svi makedonci nisu bas ko on..
No dobro, prezivjesmo Radovana, popismo previse. Klasika. Recenzirasmo YU-FILMOVE (a umro Pantelija). Uputismo se napokon i doma. Na putu kuci zaustavlja nas frajer. Na mjesecini lijetne noci opazih upitnik boje dima nad njegovom ovecom glavom.. Ej ljudi odakle ste? Ja sam SRBIN, daj..stanite, stanite..da popricamo..

Sto je bilo dalje, zamisljajte sami.

Ja, naime, cijeli dan razmisljam gdje da nadjejm empetricu HEJ SLAVENI. Ako se ikad ponovno okupimo, da zasviramo. Za bratstvo i jedinstvo..da se osjecamo ko jedan narod..

Kad si stranac u EU (iz neEU zemlje ilitiga Hrvatske) onda trebas svaki k..





Produzavat radnu dozvolu, vadit vizu, uz ino. A lista tog inog je nezamislivo duga.
Stoga rasporedis zadatke po vaznosti, geografskoj pripadnosti i raspolozivim pomagacima, pa malo vadis dokumente sam, malo zoves mamu i tatu u domovini u pomoc, te frendove (ili rodbinu) u glavnom hrvatskom gradu, ako ih kojim slucajem imas! Jer, ne mogu se svi dokumenti dobit u drugom po velicini hrvatskom gradu, Splitu, pa ce za Potvrdu o nekaznjavanju biti nuzno osobno ili putem opunomocenika otici na Ministarstvo pravosudja u Zagreb! I slicno. Ili i tako dalje..
Kad i ako uspijes sakupiti sve potrebno, spomenuto treba prevesti na koji-ti-jezik-vec-treba, potrositi pola place na biljeznike, takse i tumace. Tek onda mozes raditi gdje hoces.

E da, zaboravih napomenuti da treba imati i konjske zivce. Ako se to ne podrazumjeva zbog gorenavedenog, evo zasto jos.

Birokracija, takva kakva je (svugdje), smjesti te (u mom slucaju) u cekaonicu za neEU gradjane, pa tamo sa svojim mislima i cijelim selom korejaca, vjetnamaca i kineza sjedis svakodnevno. Ovi na salteru su konstantno van sebe jer je spomenutih azijata parada, a ne razumiju nijedan jezik osim materinjeg. I govora tijela valjda. Kad ih pitaju ime, svi su rodbinski povezani, te nose isto, a najcesce su i rodjeni u istom mjestu. Logika je slijedeca: jedan iz sela uspio, pa povukao cijelu lozu. Ko nasi u Dojcland. Ili drugdje. Ma svugdje isto. Gospoda iza stakla pizde ('skjuz maj lengvidz) jer ne mogu naci pravi dosje, a hvala Bogu nama europljanima su svi nekako slicni, pa nema sanse da pravu osobu pogode po slici..

A ti cekas i gledas to svaki put, pa cekas, ponekad cekas, a nakon toga pricekas dok se oni ne dogovore rukama, nogama, ili odluce zvati nekog odvjetnika. Potajice molis Boga da ti se to sve sredi dok ti jos lijecnicki nalazi vrijede, jer ces u protivnome i ovaj mjesec (citaj: ponovo!) morat pljunut tisucicu kuna da te testiraju na hiv, hepatitise i sve te bolestine. Jer, da se ne bi kojim slucajem desilo da si se doso lijecit u Bogom danu Europsku Uniju!
O Boze, di je meni pamet bila. Udat cu se za nekog gej mena, bilo koje nacionalnosti, samo da je iz onih prvih desetak EU zemalja clanica pa da imam sva prava gradjanina Europe.
A ne ove kvazi verzije..