Marketing
NASLOV CU STAVITI PO SREDINI POSTA
Ne znam jeli slijedece simptom starenja, ali meni se vise ne derneci svakodnevno. A posebno ne vikendom. Cimeri me u cudu pogledase kad u subotu izjavih da taj dan ne namjeravam izaci iz stana. Uopce..
Nisam od onih koji mrze ponedjeljke. Ja, naime, volim raditi. Kao i ici na posao. Recimo. Najbolji dio svakog radnog dana pocinje oko 6. Kad zavrsim s poslom i odem na pivo. Koje se obicno, ako ne i najcesce, pretvoti u preko nekoliko istih.
Ponekad, pak, prvo svratim doma, pa tek onda do shanka. Scenariji variraju, ali je zakljucak isti. Svakodnevno cugam. Laganini. Sto je okej. Barem do petka. A petkom je dernek. Do jaja. Do jutra. Iz razloga zvanog vikend ispijamo kolicine alkohola koje ne podnosimo, trosimo novac kojeg nemamo i ponasamo se ko idioti. Al smo uvjerenja da se opako dobro provodimo. Sretni smo. I pijani. Spomenute aktivnosti me do subote magicno transformiraju u zombija. A taj dio stvarno mrzim.
Najozbiljnije razmisljam o prestanku izlazenja.
Pola trece sezone LOSTa, pola cetvrte FAMILY GUYa plus FAMILY GUY movie. I MULHOLLAND DRIVE. Utakmica. Sve je to palo proslu subotu. Koliko sati buljenja u ekran navedeno cini, strah me saznati. A prvotno sam htjela citati. Informirati se eventualno. Uciti.. Odustah. Koncentracije ko u drugom osnovne kad je u Splitu prvi put pao snijeg, a uciteljica objasnjavala dijeljenje.
Odlucih razmisliti o svojim sljedecim vikend-koracima. S kontempliranjem cu poceti vec danas, nakon posla. Kad odem na ono jedno pivo.
Post je objavljen 10.07.2006. u 11:43 sati.