ljubav sa velikim LJ

Neki čovjek, njegov konj i pas putovali su zajedno. Jednom ih je, na pustoj cesti zadesila oluja.Baš kad su prolazili ispod divovskog stabla, u nj je udario grom i svi su poginuli.No čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio putovati sa svojim dvjema životinjama; mrtvima ponekad treba malo vremena da uvide gdje su se našli...Put je bio dug i naporan, neprestano uzbrdo, sunce je peklo, znojili su se i žeđali. Na jednom zavoju ugledaše velebne vratnice u mramornom zidu; put je od njih vodio na trg popločen zlatnim pločama, a u njegovu se središtu nalazila česma iz koje je tekla kristalno bistra voda.Putnik se obrati čuvaru na ulazu.
«Dobar dan»
«Dobar dan»,odzdravi stražar.
«koje je ovo lijepo mjesto?»
«To je Nebo.»
«Kakva sreća što nas je put doveo u Nebo!Strašno smo žedni.»
«Gospodine možete ući i napiti se vode do mile volje .»I čuvar mu pokaže česmu.
«I konj i pas su mi žedni.»
«Iskreno žalim,»reče na to stražar.
«Životinjama je ovdje ulaz zabranjen.»
Čovjek se veoma razočarao jer je trpio veliku žeđ, ali sam nije htio piti;zahvali čuvaru i produži putem.Još su dugo hodali uzbrdo , kad naiđoše na druge vratnice, ovaj put trošne, od kojih je vodila zemljana staza, oivičena stablima. U sjeni krošnje jednog drveta ležao je čovjek , glave pokrivene šeširom; vjerojatno je spavao.
«Dobar dan», pozdravi putnik.
Čovjek odzdravi kimnuvši glavom.
«Strašno smo žedni, ja, moj konj i pas.»
«Eto izvora tamo u stijeni»,reče čovjek pokazujući prstom.
«Pijte koliko želite.»
Čovjek, konj i pas odoše do izvora i utažiše žeđ. Putnik se vrati da bi zahvalio onom čovjeku.
«Dođite kad god hoćete,»odvrati on.
«Uzgred, koje je ovo mjesto?»
«Nebo.»
«Nebo?Ali čuvar pred mramornim vratnicama kazao je da je ono Nebo!»
«Ono nije Nebo, ono je Pakao.»
Putnik je bio zbunjen.
«Trebali bi ste im zabraniti da se koriste vašim imenom!Taj lažni navod zasigurno je izvor velikih zabuna!»
«Ni slučajno;štoviše, oni nam čine veliku uslugu.Jer tamo ostaju svi koji su u stanju iznevjeriti najbolje prijatelje...»