ljubav sa velikim LJ
četvrtak, 17.02.2005.
Dovoljno dobra
Zadnjih nekoliko dana zaokupljena sam onim svojim malim projektom koji radim svojoj najprijateljici za rođendan. Radi se o spomenaru u koji joj se upisuju sve njoj drage osobe. Nisam bila sigurna kako će ljudi reagirati na tako nešto, ali svi su oduševljeno pristali sudjelovati. Tako da se spomenar svakim danom puni lijepim riječima, fotografijama i crtežima. Ja sam napravila uvod na nekih desetak stranica o tome kakva je Lana, što voli, a što ne voli (sve sam naravno okrenula na zezanciju), popunila to slikicama i crtežima. Razvila sam neke slike na koje je Lana sigurno zaboravila i jedva čekam da vidim njenu reakciju kad ih vidi. Moram priznati da mi nije bilo lako raditi sve to-onako me malo steglo oko srca i kanda da su se i neke suzice navirile. Ma prebrzo mi je prošlo vrijeme, prebrzo smo odrasle…samo je to u pitanju. U glavnom, ja sam bila sva sretna što radim sve to za nju-trčala razvijat slike, pisala tekstove, nalazila se s ljudima da im predam spomenar i objasnim šta im je činiti, slala mailove onima koji nisu odatle kako bi mi poštom poslali slike i čestitke…A onda mi je moja mama danas spočitnula kako sam već pet dana potrošila na taj rođendan. Zabolilo me to i onako jako. Trudim se učinit nešto lijepo za nekog koga volim, pa da sam potrošila i deset dana, gdje je problem?! Nisam zapostavila druge svoje obaveze. (iako, ako padnem ispit, znam šta će kriviti) A i nije da smo radim za nju takve stvari. Prošlog Božića sam baš mami kupila knjigu pjesama o majkama na engleskom i prevela joj, jer ne zna engleski toliko dobro. Danas sam joj uz to saopćila da sam iz oba kolokvija dobila tri, a iz ispita pet. Prvo pitanje je bilo: Zašto si dobila tri? Ista reakcija je bila i kod tate. Ono „bravo“ za peticu je nekako izostalo…Valjda su previše navikli na prosjek 5.00 u srednjoj školi…S tim da sam iz kolokvija u stvari dobila dva, ali sam si htjela tom laži prištedjeti prodike. (Zamislite to, imam 21 godinu, treća sam godina faksa i lažem roditeljima o ocjeni iz kolokvija! Ni ja sama ne mogu vjerovati…) Naravno da me to pogodilo. Uvijek me pogodi. Boli me taj osjećaj da nikad ono što činim nije dovoljno dobro…Nikad ja nisam dovoljno dobra…Dobra, ali ne dovoljno… |
- 19:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||