| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Lastovo, 18.-20.7.08
- 02:53 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Namjerno sam stavio ovakav naslov, makar je sam nastup bio 19.7. U biti ... trebao sam prvi datum staviti 15.5. kad je bio potvrđen naš nastup. I sve to iz jednog jednostavnog razloga što je sve (dakle, od potvrde nastupa do povratka u Zagreb) prošlo na 100% profesionalnom nivou. Mi nismo poznavali ekipu TZ Lastova, no dokazali su nam da „biti profesionalac“ ne znači da je to profesija od koje živiš. Ne, nego to znači da posao, kojeg si se prihvatio, napraviš najbolje što možeš, uz poštivanje svih dogovora i termina koji se dogovore. Mlada ekipa sa Lastova, na čelu sa gđom Ivom Frlan je upravo tako napravila. Koliko smo god i Teron i ja ... pomalo sitničavi i osjetljivi na poštivanje dogovorenog ... niti najmanje zamjerke (čak ni one koja spada u klasu „eto, da ne bi sve bilo savršeno“) niti smo našli, a kamo li doživjeli. Tko god bude radio nešto slično sa ovom mladom ekipom sa Lastova, možemo reći: budite mirni, jer to su profesionalci, a i pripremite se na doživljaje i iznenađenja (naravno, pozitivna) koje rijetko gdje možete doživjeti.   Pa ... da krenemo ipak od 18.7. Kako prvi trajekt za Lastovo polazi u 10.15, a gužve su, a sezona ... pokret je bio već u 3 u jutro. Točnije ... pola 4 (dok smo sve potrpali i pokupili ekipu uz put). Što se dešavalo na putu ... i ne sjećam se, jer odoh u carstvo snova sve do naplatnih kućica u Splitu. Znam samo da je Teron vrlo obazrivo i nježno vozio zbog nas spavača na zadnjim klupama ... i dovezao nas u Split za predugih 3 sata.  Khoome ....  Daklem, dok smo doklipsali do luke i postavili kombi „na čeku“ (jer smo čuli kako se može desiti da se, unatoč karti, i ne može uvijek ukrcati na trajekt ako se ne dođe na vrijeme), bilo je blizu 8. Tekuća pitanja, sređivanje karata za trajekt (molim, samo podizanja, jer je teta Iva sve već sredila i napravila), nešto sitno da „rasplačemo zube“ (rasplakati zube = skinuti plak sa zuba, op. aut.), nešto kofeina za daljnje aktivnosti ... i to sve uz beskrajnu zezanciju. Tada sam, naime, saznao da sam dobio novi nadimak: Gorangutan. Autor: naš vrli gitarista Robi. Razlog: neka ga Teron objasni, pošto je bio inicijator i poticaj Robijevoj mašti. Svo to dobro raspoloženje i zezanciju smo prenjeli na brod. 5 sati vožnje? Prošlo je u hipu. Makar ... kako se ovdje može pročitati ... imali smo sreće. Bilo nas je svuda po brodu. A najviše na palubi ... pa odatle zdravo crvena boja ... kad sam se prvom prilikom ugledao u ogledalu. A kad smo došli do Lastova ... kao da smo ulazili u drugi svijet. Dakle, do sada nisam bio statično biće i putovao sam svugdje i svagdje, no ... ovo je moj prvi živi kontakt sa egzotikom. Baš tako ... sa egzotikom. Jer, kako drugačije opisati svu tu ljepotu nedirnute prirode. Za ljude koji se bave poslom poput našeg ... ovo je oaza mira, tišine, ljepote, boja ... svega što nam mora i može napuniti baterije kad se vratimo u strku, buku ... i, ipak, ljepotu našeg posla. A ljepotu, jer volimo svoj posao i, na koncu konca, doveo nas je na ovakvo jedno mjesto. Iva, naš domaćin, dočekala nas je u „svojim dvorima“, koji su bili i naša baza ta dva dana. Cijela njena obitelj bila je „u organizaciji“ našeg smještaja: od malog Mihaela koji nas je uveseljavao svojim nestašlucima, do glavne domaćice koja je brinula za naše „nutritivne potrebe“. Pašta u teći sa jastogom, „Rukatac“ domaće proizvodnje zlatno-žute boje, ... Dakle, od kad smo sišli sa broda 18.7. do sutradan u 18h ... čisti hedonizam na mjestu kao stvorenom za njega. Tada kreće B-strana ove naše LP-ploče. Scena: pozornica unutar starih zgrada, sa palmom, sve akustično ... a na otvorenom. Priprema: „Bilić sound-systems“, naš dragi prijatelj i poznanik još sa Brača i tamošnjeg „Šalša-festivala“. Dakle, ne doživljavamo više nikakve izjave kako je akustičare teško ozvučiti i u prostoru, a kamo li vani. Tko tako nešto izvali ... neka ide kod majstora Bilića na naukovanje. Biti će, ja vjerujem, skupo, ali ... znanje košta. Štimalo je sve: i nama na pozornici i publici. Kako znam za publiku? Sudjelovali su od početka do kraja. Ne toliko plesom, koliko pljeskanjem tijekom pjesama (bogme ... ili podosta slušaju ovu glazbu ili je bilo dosta turista iz tih krajeva, jer ... nije bilo problema sa 2/3 son clave), a i nakon njih. Stekli smo i još nekoliko fanova: jedan dječarac, imenom Vito, je non-stop bio pred pozornicom i čagao. Kako god je znao i umio sa svoje cca 4 godine. I nije htio nikakvu partnericu. On je tu večer uživao i solirao. I vrlo je pristojno čekao sa strane da se mi, u pauzi, okrijepimo, pa nastavio dalje istim žarom i u drugom dijelu koncerta.  Društvo mu je pravio i naš mali domaćin Mihael. Obećali su mu da će „ići gledati kako Dundo svira“ ... i bio je tamo dok nije klonuo i dok ga tata nije odveo na spavanje. Bilo je i plesnih parova, bilo je ... svega je bilo. Svega lijepoga. Mi smo uživali u ovom koncertu i mislim da smo to uspjeli prenjeti i publici. Pa kako i ne bi. Nakon takvog dočeka, svega pruženog da bi se osjećali „kao kod kuće“, a sve unutar egzotike samog otoka ... sa takvim majstorom zvuka koji ti pruži ama baš sve što ti treba ... čovjek bude zahvalan što se bavi ovim poslom.  Povratak je bio u rano-jutarnje sate. Makar smo već u 3 u jutro bili na pristaništu za trajekt ... sav dobar štimung sa koncerta i nas i „Bilić sound-system“ ekipe nastavio se i dalje. Kao da se znamo 1000 godina. Svatko je u ovom trolistu (Organizator – majstor tona – izvođač) dao svoj maksimum i tad niti umor ne može poremetiti veselje. I moram reći – naš je najmlađi član ... malo je „uhvaćen u zrende“ svih nas, no, kako sam kaže, ne da mu nije žao, nego je sretan jer, ... takvo iskustvo se ne može platiti. Ni „Master-card“-om.  Na povratku po staroj cesti i stajanje kod „Macole“. Na grah i ćobanac Vjerujem da će uskoro, kako je šjor Bilić obećao, i neki DVD ovog koncerta biti kod mene, pa kad bude ... i on će malo upotpuniti ovaj izvještaj. Mislim da za njega nikad neće biti kasno na ovim stranicama. Ekipi sa Lastova velika hvala još jednom, sa željama da i jazz-festival, koji počinje 23.7. bude u istom ovakvom ozračju i sa istim, ako ne i sa većim uspjehom. Fotke? Na žalost ... samo ovih par. Nismo imali pri ruci aparat koji bi dobro polovio sve što se dešavalo na bini. Slike samog otoka će staviti Teron kad se vrati sa zasluženog GO. A, dotle, ŽIVJELI !!!    |
Septeto nacional, Tvornica, 22.7.
- 02:06 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Rijetko odlazim na koncerte, no ovaj nisam propustio. Razlozi su ... svakojaki. No ... švrljajući po netu, našao sam podosta o ovom sastavu i želio to vidjeti. Prije samog koncerta sreo sam, valjda, sve one koji su u ZG, a imaju bilo kakav doticaj s ovom glazbom. Moji dojmovi. To je ono kamo i Caimani streme i što bi htjeli postići. Ili smo blizu da postignemo. Ili smo postigli. To sad ... ostavljam vama koji nas slušate Sam koncert je, kao prvo, imao odličan zvuk. Zanimalo me koja je to ekipa radila za pultom, no saznao sam to tek na kraju koncerta. Glavni je šef zvuka bio kubanac, koji zna sve tajne kako prenjeti istinski zvuk samih instrumenata. Tres je zvučao kao tres, gitara kao gitara, baby-bas (makar električni) je davao pravi zvuk kontrabasa, maracasi su se šuljali uvijek okolo naokolo, clavesi sveprisutni, ali i ne nametljivi, bongosi ... kao da su mi pred nosom, a truba, makar prodoran instrument, taman kako treba. I, kako bi onaj kuhar na „Dobro jutro, Hrvatska“ rekao, „I to je to. Dobar tek.“ To je prvi preduvijet da se bilo kakvo događanje, u opće, može nazvati koncertom. Ne sumnjam da je njima na pozornici bilo isto tako. Vidio sam neke stvari kod ozvučenja koje sam predpostavljao, a sad su mi se potvrdile. Samo ... kod nas to uvijek biva povezano sa opremom ljudi koji rade taj posao i cijenom. OK – kod klasa kao što su gospoda Bilić, Pancho, Vlatko i njima slični ... to nije tako. Treba im samo reći što se hoće. Ovi ostali ... a oni su, većinom, po našim klubovima ... za sitne novce ... Toliko o zvuku. Dakle ... fenomenalan i kapa dolje. O samim glazbenicima ... treba li što? Nose taj ritam u sebi genetski, igraju se sa njim ... kako im taj tren paše. Svatko je majstor svog instrumenta, no, ono što je zajedničko, svi su perkusionisti. Raznih nivoa, ali clavesi, maracas, bongo ... svi to sviraju, makar osnovne paterne. I tu leži tajna izmjena ritma, soliranja i više instrumenata istodobno ... sve vuče na ono „raspali su se“ ... i, odjednom ... eto njih nazad veslih i točnih ko satić. To me oduševilo. Kao i drastična izmjena tempa u pojedinim pjesmama. Tako točno i istodobno ... bez iskakanja ... mrak. Zato me i začudio komentar koji sam čuo izlazeći iz „Tvornice“ kako „Vidiš, tako i ja mislim. Nisu ostavili poseban dojam“. Rekao je to neki tip nakon što sam ga vidio da razgovara sa jednom osobom ... za koju mislim da jako puno zna o ovoj glazbi. Ne znam što su to glazbeno trebali napraviti ... da bi ostavili, barem po tom tipu, makar „dobar dojam“. Ovo je pravi son i ovo je prava rumba. Kako sami kažu – 4. su generacija ovog benda, postoje 80 godina. Da su bez trube i sa marimbulom umjesto basa i bongića – zvučali bi samo malo manje suvremeno. Čini mi se da su i plesači vidjeli nešto što se ... baš i ne viđa često na ovim prostorima. Pala je jedna školica, zar ne? Koncepcija koncerta? E ... tu bih, možda, imao zamjerke. Recimo ... na samom početku je, ipak, trebao biti angažiran netko tko bi preveo cijeloj publici samu najavu benda. Pogotovo jer ... bilo je podosta „nove“ publike, starije populacije ... koji su došli na susret sa korijenima kubanske glazbe ... i došli su nešto naučiti i slušati. Reakcije su bile prekrasne, no ... nisu svi plesači. Dojmila me se, pogotovo, jedna starija gospođa, koja je čak i ustala sa stolice i zdušno pljeskala tijekom izvođenja kako je god znala i mogla. I ostali su su se klimatali i uživali u onome što čuju. Imali su i što čuti. Zato ... možda da su te kratke informacije ipak prevedene za te ljude ... bio bi to pun pogodak. Za plesače ... maknuo bih, ipak, prva dva reda stolica. Je, bilo je dosta prostora i za njih, no ... napravio bih ipak malčice više. Ipak ne bih radio koncert u dva dijela. Nekako ... „Septeto nacional“ je itekako sposoban napraviti dva dijela koncerta i odmoriti članove bez 20-to minutne pauze koja je ... malo razvodnila cijelo večer. Samo koncepcijski, ne i glazbeno. Ispao je prvi dio ... oficijalan, a drugi ... tulum. Bez te pauze ... tenzije bi se dizale i opet bi sve završilo tulumom (kao što i jest), ali bi to bila još jača eksplozija i ritma i plesa i emocija ... i sve bi bilo jedna zaokružena priča sa početkom, sadržajem i krajem. I bisom. To je moje osobno mišljenje. Samo ... te, moje, koncepcijske zamjerke nisu nimalo umanjile moje glazbene doživljaje, a, koliko sam vidio, ni doživljaje publike. I zato me, ponovo, čudi, gore pomenuta, opaska kako „nisu ostavili neki dojam“. Uf, da mi ga je bilo odvest na neko piće, pa da mi objasni taj svoj stav. |
Lastovo
- 20:40 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Bogme ... toliko je toga bilo da ... malo treba biti strpljiv. Volio bih to dobro napisati i "granirati fotkama", jer ... podosta toga se ne može opisati riječima. Bilo je fantastično, no ... strpite se još dan-dva. Biti će to poduži post. |
Pola Nove godine! - fotke
- 21:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Nisam znao da će biti toliko brz  - fotke (malo, ali govore sve) možete vidjeti na Teronovom blogu.I kako tamo piše - ako vrijeme dozvoli, vidimo se i na Zrinjevcu, 17.7. Još javimo u koje doba. Dobro je, tamo smo ipak u kakvom - takvom hladu. Naime, ja sam se okuražio (ponukan lijepim vremenom, ali, još više, cijenom goriva) sjesti na dvonožno guralo i sve što trebam obavljam njime. Lijepo je u jutro i predvečer, ali neke stvari treba obaviti i u podne ili oko njega. Bogme ... ljudi oprez. Danas me malo ... srušila zvijezda. Pirka dok se voziš, ali se ni ne skuži da se "kuha ispod poklopca". A ja frajer, pa tko šljivi kapu. Rezultat: sat i pol u mraku i debeloj hladovini naše Pećine da bih došao k sebi. Škrlake na glavu - nema druge. :-)) |
Eto kako nam samo malo treba ...
- 23:48 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
... da sve ispadne u redu.  Ili je to možda puno? Nadam se da ste uživalu u svirci na „Štrossmartru“. Jer ... mi smo uživali što je zvuk bio kako treba, bez zujanja, dumljenja, mikrofonije, ... slušali smo što tko svira, a ne gledali ... ma ... beba. Striček Igor ... svaka čast.  Možda samo mala opaska – razglas bi trebao biti ipak malo jači, kako bi kvaliteta zvuka pred pozornicom, ali dalje od nje bila ista. Samo to – ostalo sve 5.  Koliko smo skužili, podosta se ljudi okupilo. Nadam se da smo bili makar dio razloga tome. A vrhunac dobrog štimunga, osim vatrometa, naravno, je bilo iznenadno ispadanje jednog od osigurača. Neki drugi je ostao tako da je Teron na basu komotno prašio dalje, a i mi skupa s njim ... ali „unplaque“ (jel se tako piše???). I nije pala atmosfera – dapače, još se više zakuhalo. Publika „uljeće“ sa podrškom, a taman na pravom mjestu je majstor Igor osposobio nestašni osigurač i ... buuuum ... „krešendo“.  Kao dogovoreno. Fotke će osvanuti na Teronovom blogu kad ih obradi. Kao šećer na kraju ... fina reportaža u današnjem „Večernjaku“. Stričeki i tete sa portala „Javno.hr“ ... su pak ... malo pobrčkali gradove. Bilo bi nam drago ponoviti slično u Đakovu, no „Štrossmartre“ je ipak ... u Zagrebu. Tu smo - di smo, živi se kako se živi, ali ovakvi događaji ... barem mene ... daje mi volje i želje za forcu – još bolje, još kvalitetnije. A od prvog do prvog ... snaći ćemo se već nekako. Bila je ovo odlična „pripremna utakmica“ za koncert na Lastovu. Za nešto više od 2 tjedna. Hvala Organizatorima, hvala publici – bilo je fenomenalno. |