| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
A gdje je ... Montero
- 12:54 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
On ... nikako ne može naštimati bojler na optimalnu temperaturu za tuširanje.  A fakat ... kad malo bolje razmislim ... makar mi je ta misao sa bojlerom došla spontano ... tako nekako ispada. Ima još jedna – poredim se sa hrvatskom reprezentacijom. I to u smislu „Tu sam, blizu nečeg ... vrlo sam blizu ... a, opet, tako daleko.“ Nadam se samo ... da ću jedanaesterce, ipak, bolje izvesti. Nisam neki ludi „fan“ za nogomet, ali ... I Biliću i cijeloj ekipi skidam kapu dolje. Koliko sam skužio ... i nisam jedini. Nekako ... Bilić je „El casique“ svega toga, ali samo ... onoliko koliko treba. Jer ... radi onako kako jedan Casique treba – znaš koga imaš (izabrao si prave – i to je mudrost. Bez zeke.) i samo trebaš te ljude stavit na pravo mjesto, gdje su najbolji. Uspjeh će doći. Možda ne „na prvu“ (kao što se njima desilo), ali ... to je temelj. Gledam ga ... ko da gledam sebe. Naravno, ne kao nogometaš nego ... princip je ... pa skoro isti kao i onaj za kojim se i ja povodim. Toliko sam blizu ostvarenju svog sna. Ne sam, naravno. Neću vas zamarati kako i s kim ... ništa vam to ne bi značilo. Ostvarenju sna i mog ... i mnogih koji su u mom bližem i širem okruženju. A opet tako daleko. Naravno, kao sol na ranu, dolaze i oni svakodnevni problemi. Možda bi se to moglo nazvati ... previranje. I ... teško je tada „spustiti prstiće po tipkovnici“. Nikad nisam mogao osjećati jedno ... a pisati ili ... izvoditi ... ili ... bilo što drugo. Zato je Teron malo preuzeo „administriranje“ bloga. No, evo ... javio sam se. I bude li ... sreće ... vidjet će se promjene uskoro. Kamenita vrata? Tko bude blizu ... neka zapali svijeću. Ako ne bude sreće ... kao naš Bilić sa početka ovog posta – rekao je „što nas ne ubije, učinit će nas snažnijima“. Kad su naši ispali od Turaka ... par dana nisam mogao doći k sebi ... jer, nakon svega što su napravili, nikako to nisu zalužili. Koliko će mi trebati ne uspije li ono što je meni u planu ... ljeto je pred nama pa će se naći i dovoljno dana za žaljenje ... i renoviranje ... da se ide dalje. Vidimo se 30.-tog na Strossu. I malo mjuze za kraj posta.  |
F=M
- 00:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
I ove smo godine tradicionalno nastupili na F=M iliti Festivalu jednakih mogućnosti na kojemu nastupaju domaćini (odn. ljudi s tjelesnim invaliditetom) i njihovi gosti. Naša svirka je bila naš dar za njih i naš skromni doprinos njihovom trudu i entuzijazmu. Sve se održavalo na trgu B. Jelačića i bilo organizirano na visokom nivou. Te večeri se moglo vidjeti što su sve ljudi u mogućnosti napraviti snagom volje i upornošću. Zapanjujuće!  Kako svaki koncertni prostor ima i svoj back-stage, tako smo i mi vrijeme do nastupa tamo proveli. Uz dogovor što ćemo svirati u tih pola sata našeg nastupa malo smo se osvježili i juriš na pozornicu.  Sve je moralo biti točno u minutu jer je dozvola za svirku vrijedila točno do 22h.  Izjurismo mi i u donekle smanjenom sastavu odprašismo naše 4 pjesme uz glasno odobravanje publike i domaćina. I mi smo bili zadovoljni s našim nastupom i sa smiješkom smo ponovo sišli u back-stage.  I tada........na naše iznenađenje....spopalo nas jato super-bakica koje su slučajno u Zagrebu i slučajno su iz Barcelone i slučajno su čule španjolski jezik  (kakav god on bio) i slučajno poludjele od sreće. Mi smo umrli od smijeha jer smo već odaaaavno zaboravili kako je to kad glazbenike napadaju komadi, a sad ovo! No možda je to naša stvarnost.  Kao što se na slici i vidi pocrvenjeli smo od stida.  Nekako smo se uspjeli sporazumjeti, a super-bakice su veselo pričale (pojma nemamo o čemu) i hihotale ko neke školarke na maturalcu. Možda su i bile na proslavi 70 godišnjice mature.  Te su sigurno išle u isti razred s Ibrahimom Ferrerom ili ih je Compay vukao za pletenice. Ma neeee....ipak su one iz Espane.  Jedna susretljiva curka iz organizacije je bila ljubazna i ovjekovječila ovaj naš susret pa procijenite sami koliko naše novostečene obožavateljice imaju zajedno godina, kila i zuba.  Za uspomenu smo im poklonili jedan naš CD pa uskoro očekujemo turneju po Španjolskoj obali. Palma de ovo i Palma de ono.  Goran si je "rezervirao" tri, ali ne znam zašto grli i Darka!!  |
Morska Subota (Murska Sobota)
- 11:45 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Moravske toplice izgledaju ovako.....   Ima čak i ovih vodenih rollercoastera....fala, ne bih. Da se Rvat zaglavi u slovenskom toboganu došlo bi do međudržavnog incidenta.  E na tim smo bazenima svirali ovu subotu. Mi sviramo, raja se banja, suce sja k'o tepsija, animatori uče ljude osnovnim salsa koracima ( u daljini), k'o na plaži u Havani.  Darac gleda čeznutljivo misleći: "E da mi se bućnuti!"  A ovo je naše radno mjesto taj dan. Kao da smo na lovačkoj čeki samo što su se neke drukčije "vjeverice" šetale ispred nas.  Iskusni lovci mame divljač svojim atributima. One se zblesiraju a oni...dum, toljagom po glavi!  Bandovski teškaši. Zbog nas kombi više troši pa spadamo u skuplje bandove.  I prije samog početka dok smo se borili s toncem ili kako ga Robi zove "vlasnikom razglasa"! Kao što se vidi i obleka je bila neobavezna pa smo se odmah osjećali ugodnije.  U pauzi smo ručali  i proćaskali s organizatorima, našim frendom Damirom i njegovom ekipom, koji po Sloveniji rade odličan posao organizirajući raznorazne događaje.Nakon svirke smo ipak umjesto u bazen, uskočili u hladovinu i uz hladnu pivicu ili sokić razvezali naše uobičajene glazbeno lovačke priče. Kako je svirka bila dnevna još smo stigli na Otvoreno (ili na Zatvoreno...kako tko voli). Čuh se sa ostatkom Caimančadi i kažu da se lagano mažu jogurtom i raznim melemima jer Zvizdan nije imao milosti. Ah, što smo sve spremni napraviti za 5 minuta slave.....  i poneku šuškavu novčanicu....frit, frit  |