Pregled posta

Lastovo, 18.-20.7.08

Namjerno sam stavio ovakav naslov, makar je sam nastup bio 19.7.
U biti ... trebao sam prvi datum staviti 15.5. kad je bio potvrđen naš nastup.
I sve to iz jednog jednostavnog razloga što je sve (dakle, od potvrde nastupa do povratka u Zagreb) prošlo na 100% profesionalnom nivou.

Mi nismo poznavali ekipu TZ Lastova, no dokazali su nam da „biti profesionalac“ ne znači da je to profesija od koje živiš.
Ne, nego to znači da posao, kojeg si se prihvatio, napraviš najbolje što možeš, uz poštivanje svih dogovora i termina koji se dogovore.

Mlada ekipa sa Lastova, na čelu sa gđom Ivom Frlan je upravo tako napravila.
Koliko smo god i Teron i ja ... pomalo sitničavi i osjetljivi na poštivanje dogovorenog ... niti najmanje zamjerke (čak ni one koja spada u klasu „eto, da ne bi sve bilo savršeno“) niti smo našli, a kamo li doživjeli.
Tko god bude radio nešto slično sa ovom mladom ekipom sa Lastova, možemo reći: budite mirni, jer to su profesionalci, a i pripremite se na doživljaje i iznenađenja (naravno, pozitivna) koje rijetko gdje možete doživjeti.

Pa ... da krenemo ipak od 18.7.
Kako prvi trajekt za Lastovo polazi u 10.15, a gužve su, a sezona ... pokret je bio već u 3 u jutro. Točnije ... pola 4 (dok smo sve potrpali i pokupili ekipu uz put).
Što se dešavalo na putu ... i ne sjećam se, jer odoh u carstvo snova sve do naplatnih kućica u Splitu.
Znam samo da je Teron vrlo obazrivo i nježno vozio zbog nas spavača na zadnjim klupama ... i dovezao nas u Split za predugih 3 sata. Khoome ....

Daklem, dok smo doklipsali do luke i postavili kombi „na čeku“ (jer smo čuli kako se može desiti da se, unatoč karti, i ne može uvijek ukrcati na trajekt ako se ne dođe na vrijeme), bilo je blizu 8.
Tekuća pitanja, sređivanje karata za trajekt (molim, samo podizanja, jer je teta Iva sve već sredila i napravila), nešto sitno da „rasplačemo zube“ (rasplakati zube = skinuti plak sa zuba, op. aut.), nešto kofeina za daljnje aktivnosti ... i to sve uz beskrajnu zezanciju.

Tada sam, naime, saznao da sam dobio novi nadimak: Gorangutan.
Autor: naš vrli gitarista Robi.
Razlog: neka ga Teron objasni, pošto je bio inicijator i poticaj Robijevoj mašti.

Svo to dobro raspoloženje i zezanciju smo prenjeli na brod.
5 sati vožnje? Prošlo je u hipu. Makar ... kako se ovdje može pročitati ... imali smo sreće.
Bilo nas je svuda po brodu.
A najviše na palubi ... pa odatle zdravo crvena boja ... kad sam se prvom prilikom ugledao u ogledalu.
A kad smo došli do Lastova ... kao da smo ulazili u drugi svijet.

Dakle, do sada nisam bio statično biće i putovao sam svugdje i svagdje, no ... ovo je moj prvi živi kontakt sa egzotikom.
Baš tako ... sa egzotikom.
Jer, kako drugačije opisati svu tu ljepotu nedirnute prirode.
Za ljude koji se bave poslom poput našeg ... ovo je oaza mira, tišine, ljepote, boja ... svega što nam mora i može napuniti baterije kad se vratimo u strku, buku ... i, ipak, ljepotu našeg posla. A ljepotu, jer volimo svoj posao i, na koncu konca, doveo nas je na ovakvo jedno mjesto.

Iva, naš domaćin, dočekala nas je u „svojim dvorima“, koji su bili i naša baza ta dva dana.
Cijela njena obitelj bila je „u organizaciji“ našeg smještaja: od malog Mihaela koji nas je uveseljavao svojim nestašlucima, do glavne domaćice koja je brinula za naše „nutritivne potrebe“. Pašta u teći sa jastogom, „Rukatac“ domaće proizvodnje zlatno-žute boje, ...

Dakle, od kad smo sišli sa broda 18.7. do sutradan u 18h ... čisti hedonizam na mjestu kao stvorenom za njega.

Tada kreće B-strana ove naše LP-ploče.

Scena: pozornica unutar starih zgrada, sa palmom, sve akustično ... a na otvorenom.
Priprema: „Bilić sound-systems“, naš dragi prijatelj i poznanik još sa Brača i tamošnjeg „Šalša-festivala“.

Dakle, ne doživljavamo više nikakve izjave kako je akustičare teško ozvučiti i u prostoru, a kamo li vani.
Tko tako nešto izvali ... neka ide kod majstora Bilića na naukovanje. Biti će, ja vjerujem, skupo, ali ... znanje košta.

Štimalo je sve: i nama na pozornici i publici.
Kako znam za publiku?
Sudjelovali su od početka do kraja. Ne toliko plesom, koliko pljeskanjem tijekom pjesama (bogme ... ili podosta slušaju ovu glazbu ili je bilo dosta turista iz tih krajeva, jer ... nije bilo problema sa 2/3 son clave), a i nakon njih.
Stekli smo i još nekoliko fanova: jedan dječarac, imenom Vito, je non-stop bio pred pozornicom i čagao. Kako god je znao i umio sa svoje cca 4 godine. I nije htio nikakvu partnericu.
On je tu večer uživao i solirao.
I vrlo je pristojno čekao sa strane da se mi, u pauzi, okrijepimo, pa nastavio dalje istim žarom i u drugom dijelu koncerta.



Društvo mu je pravio i naš mali domaćin Mihael. Obećali su mu da će „ići gledati kako Dundo svira“ ... i bio je tamo dok nije klonuo i dok ga tata nije odveo na spavanje.
Bilo je i plesnih parova, bilo je ... svega je bilo. Svega lijepoga.

Mi smo uživali u ovom koncertu i mislim da smo to uspjeli prenjeti i publici.
Pa kako i ne bi.
Nakon takvog dočeka, svega pruženog da bi se osjećali „kao kod kuće“, a sve unutar egzotike samog otoka ... sa takvim majstorom zvuka koji ti pruži ama baš sve što ti treba ... čovjek bude zahvalan što se bavi ovim poslom.



Povratak je bio u rano-jutarnje sate.
Makar smo već u 3 u jutro bili na pristaništu za trajekt ... sav dobar štimung sa koncerta i nas i „Bilić sound-system“ ekipe nastavio se i dalje.
Kao da se znamo 1000 godina.
Svatko je u ovom trolistu (Organizator – majstor tona – izvođač) dao svoj maksimum i tad niti umor ne može poremetiti veselje.

I moram reći – naš je najmlađi član ... malo je „uhvaćen u zrende“ svih nas, no, kako sam kaže, ne da mu nije žao, nego je sretan jer, ... takvo iskustvo se ne može platiti.
Ni „Master-card“-om.



Na povratku po staroj cesti i stajanje kod „Macole“. Na grah i ćobanac

Vjerujem da će uskoro, kako je šjor Bilić obećao, i neki DVD ovog koncerta biti kod mene, pa kad bude ... i on će malo upotpuniti ovaj izvještaj.
Mislim da za njega nikad neće biti kasno na ovim stranicama.

Ekipi sa Lastova velika hvala još jednom, sa željama da i jazz-festival, koji počinje 23.7. bude u istom ovakvom ozračju i sa istim, ako ne i sa većim uspjehom.

Fotke?
Na žalost ... samo ovih par. Nismo imali pri ruci aparat koji bi dobro polovio sve što se dešavalo na bini.
Slike samog otoka će staviti Teron kad se vrati sa zasluženog GO.

A, dotle, ŽIVJELI !!!




Post je objavljen 24.07.2008. u 02:53 sati.