| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Tako to biva
- 22:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Ali ne samo kad se previše sniva. Ježi ga, nije išlo. A najsimpa mi je bilo kad je Sušec rekao kako su „ ... naši odlučili plivati preko rijeke, a nitko im nije rekao da ima krokodila, pa su naišli na francuskog krokodila.“ Srećom, mi spadamo u one male grickavce, kajmane, koji gricnu, ali ne pojedu plivača. :-)) 7 utakmica dobiti, rasturiti, a onda spušiš ... i sve što si radio pada u vodu. Nije pravedno, ali se znalo za taj sistem. Niš, pregrmiti i furati dalje. Sad ćemo tek vidjeti da li su ekipa. Ja se toplo nadam, jer ... to bi tek sad diglo rukomet kod nas, a i bilo bi mi ... ono ... cool. Najviše mi se gade međusobna optuživanja nakon poraza, a kako sam čuo Červara ... on je uz njih, jednako zaslužan i jednako kriv. I to mi se sviđa. I vjerujem da i igrači misle kao i njihov trener. Žao je svima, no ovako se dešavaju „Alilovići, Balići, Metličići, Vukovići, Đombe, ... „ i ostali. Radom, napredovanjem, posrtanjem, a onda opet dizanjem, pa još jačim radom. I kad-tad se prijeđe kritični prag, kad sve, odjednom, postaje „tako lako“ i „tako normalno“. Svugdje je tako, u svakom poslu. |
Heja heja, Pakleni!!!
- 23:11 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Joj što to volim – bez kalkulacija. Deri-peri (uvijek se kaže "peri-deri" ... nek sad bude obratno) maksimalno, daj sve od sebe maksimalno ... pa kako bude. Nekad ovak, nekad onak ... ali nikad ti nitko ne može reći da se nisi trudio i htio. Nekako ... to vrijedi i za ovaj naš posao – samo maksimalno je ispravno. Sjećam se, tamo, 80-tih godina, kad je „Cibona“ sa Draženom plovila Ligom Prvaka, ... ako dobiju, ja prolazim ispit. Davalo mi je neki dodatni adrenalin da zapamtim sve te kategorije i kategorijice virusa, bakterija, patologiju kopita ... u papkara (šalim se, naravno), razvojne stadije Fasciola hepaticae ili Trichinele zagrebiensis (našao je naš docent na Parazitima) ili sl. Na(trijeva) - K(alijeva) pumpa (prijenos el. podražaja među živčanim stanicama - jedina petica u mom studiju ... fiziologija) je bila pjesmica ... ... i sve je bila pjesmica ... ako je „Cibona“ dobila „Reala“, „Žalgirisa“ ... ako je Nakić pospremio Sabonisa u džep, a Dražen „garnirao“ sa makar 30-tak komada. Aco Petrović je bio najslavnija „trica“ (dok je to značilo pogodak sa 7,25, a ne nacionalni odabir) sa "avion" proslavom nakon svake. Da li se itko sjeća tih dana naše košarke? Danas sam se sjetio tih vremena i skužio da živim tako i dalje. Malo nam je usfalilo (makar meni) takvih sugestivnih stimulansa. Više smo prepušteni samosugestiji ... ili autostimulaciji. Ja sam je našao u vlastitom uspjehu. Nije još da mogu objaviti knock-out (op. aut. - vidi predhodni post), ali „načeo ga Rocky ...“ i samo što nije. Nakon vikenda sa mojim Daltonima ... svih 4 ... i njihovom maskotom u vidu bradate kučke zvane Tonka ... počinje novi radni tjedan. Ritmo tambor y estudia espańol – eso es un camino para mi. Por eso ... hasta la vista, seńoras y seńores. Salud. :-) |
E ovo me veseli
- 21:51 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Baš nas je zanimalo kako će proći nove pjesmice. :-) Salsa, salsa je taman naletjela na ono što je htjela. Već vas dugo nisam vidio toliko starih na hrpici - Robi, Jasmina, Hrvoje, Vladi, Danijela, Nataša, Tajana (neka mi oproste oni koje sam, slučajno, izostavio) ... jezuš Marija, sve se sjatilo. A i Klub je bio fino, fino popunjen. Koliko smo shvatili, četvrtkom je "Tantra", subotom "Boogaloo", a nedjeljom "Lake". Jel to razlog ovako lijepog okupljanja? Ima logike da je - prije je bio i "Boogaloo" i "Salsa zona" party subotom. Samo sam znatiželjan. Ili je došlo do "sabijanja redova", što bi bilo lijepo? Kako god i što god (opet ja guram njonju gdje ne treba, ha?), večer puna glazbe, čage, ... i preljepih djevojaka. Dečki, mi smo ipak na stage-u, zaposleni, no kako je biti "među njima". K vrapcu, nije vam lako. :-)) A i vidjelo se - k'o fol, znojni od plesa? Ma dajte najte. :-)) Nas je mučila samo klima - ako je isključe (hvala, Filipe, na brizi) vlaga je katastrofalna (vidim ja po kožama na mom instrumentu - srče li srče), a ako je uključe, Teronu i meni drito udara po tjemenu (zadnji put je bina bila na drugom mjestu - možda je vratiti tamo). Dobro, ja ipak imam zavidan "štit" na tim dijelovima, no moram misliti na svog kuma. Da mi se ne prehladi. :-) A svoju čuvenu beretku (vjerovali ili ne, ima sasma pristojne financijske ponude za nju) ... nije ponio. Jedina je opcija stvarno vratiti binu tamo, na staro mjesto. Bilježimo se sa štovanjem, dragi Organizatori i lijepo bi to prosili. :-) Osvrt? Pa pomenuo sam. Dosta. Opet ću dobiti epitet "najavljivača vijesti starih izdanja HRT-a". Da ne bi. Nedam mu taj gušt ponovo. :-) Zna ON o kome besjedim. :-) Danas sam imao jedan zanimljiv dan u vježbaoni. Naime, slučajno sam došao do jednog filmića sa jednim ritmom, starim ritmom. Zove se guarapachangero i ide na 3/2 rumba-clave. Dakle, kao guaguancó, ali patern je ipak kockastiji i ima duplo trajanje Već ga jedno vrijeme probam i probam i nikako. E danas je ... u knockdown-u. Nije još pao, još se hrvam s njim, no ... pasti će. I naravno ... kako bi to zvučalo sa clavama?, kako da sve to malo ... sredim?, a tek da i nešto otpjevam. I trc-mrc-zvrc ... poigrah se, a vrijeme leti i ode solo-proba u drugom smjeru. Ne žalim, dobro je, odgovara, zvuči. Naravno da sam si sve donio doma, pa još malo uređivao. Padam u napast vam to pustiti (ono, samo conga y clave), no ... kad ga knockout-iram. Evo vam, zato, filmić koji sam ja skinuo. Grad Habana, seńor Panga. A kad se male ruke slože ... Perazzo, Sheila, Acuńa, Rakow ... :-)) onda to bude ovako: Da se razmemo :-)), ovo je vrh vrhova. Još je samo Hidalgó nedostajao pa da zatvori ovaj perkusionistički dream-team. Samo sam vam htio pokazati odakle je krenulo, a onda u što se izrodilo. :-) Ne radim to samo iz vlastitog gušta - dio je to nekog našeg plana za ovu godinu. Zato vas i jesam, u tamo nekom postu, pitao kako se pleše rumba cubana. Nekako, zanimaju me ti korjeni (i ritmički i plesni), dečki su isto ZA, a bilo bi super kad bi pala i suradnja sa plesnim svijetom. Jeste za, dame i gospodo? :-)) Ne sutra, ne prekosutra, ali ... da krenemo, pa ćemo negdje stati. Ili nećemo. :-) |
Strast
- 02:32 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Već peti put delet-am tekst koji napišem glede ove male debate sa 1000 lica, Vladijem i Teronom. Što god napišem ... odvuče me neka teška filozofija ljudskog bitka ( he-he, tko se sjeća pitanja iz TIPSS-a „Što je bitak?'“), mog ili tuđeg, kojom pokušavam proniknuti ... bljak. Safatali smo se teme koja ima bezbroj opcija, uzroka, mogućih odgovora. Ja imam odgovor za sebe: strast. Nakon 30 godina našao sam glazbu koja mi odgovara, društvo koje mi odgovara. Nisam baš rentabilan, zar ne? Tjelesna strast se budi, recimo, kod svih jednako, tj. u doba puberteta, ma kad god on započeo. No, strast za glazbom ... toliko jaka da se kreneš baviti njome u bilo kom pogledu (glazbenik, plesač, kritičar, analitičar, pekar, ljekar, apotekar :-))... ima toga vezano uz glazbu) ... može se javiti ikada, ali i nikada. Unatoč tome što nije na materinjem jeziku, što ne potiče iz podneblja moje zemlje, pa ni kontinenta, cubana budi u meni neke čudne energije, proizvodi čudno nesvjesna stanja protiv kojih se, ponekad, moram i boriti. Mogao bih, komotno, biti primjer kako glazba nema granice svog utjecaja. Potomci yoruba transkontinentalno me pogodili na brdovitom Balkanu drito u hipofizu. I sad ja, već u zrelim godinama, skidam rudimente, 5-strock roll-ove, guarapachangeru, bembé ... učim voy, vas, va, vamos, vaís, van ... u gluha doba noći ... i ne znam objašnjenje za to. Ne za ovu dob. Tako se radi kad imaš 15, 16. Sad se uživa u plodovima rada. Ali ne i ja. Ja ću kad budem imao 70-80. Eto, konačno sam uspio skratiti i uobličiti epski poriv u meni kad sam krenuo pisati osvrt o temi koja se povela. I ovo je stvarno jako kratka verzija svega što sam htio reći. Uhvatim sam sebe pitanjem „ ... pa od kud si sad na ovo došao?“ ... pa delete-am. No znam i zašto. Jer je tema čovjek, njegov :-)) (eto mene opet – šta ti je dril, ha?) bitak. Objasniti zašto netko uživa u destrukciji, pijančevanju, debilnom tekstu neke pjesme, umjesto u ljubavi, tekstu koji ima poruku, plesu, čist i trijezan ... ravno je samoubojstvu. Razlika između ta dva svijeta je već u onom „živi i pusti druge da žive“. Pa koliko puta je na plesačkim stranicama upotrebljena fraza „pleši i pusti druge da plešu“? Znači da su i među nama, no ... minorni i beznačajni. I zato sam ponosan što sam dio ovog svijeta, normalnog svijeta, gdje imam svoje „ja“, a time nikog ne maltretiram. I što surađujem sa svima koji žele samnom surađivati. Što sviram sa ljudima kao što su Danko, Marijan, Saša, Spok, Hrvoje, Tomica, Mladen, Zdravko, Igor. Što činim ljude veselim i sretnim. To je moja strast. |
Buđenja
- 06:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
A taman sam se uhvatio posla i vrag mi ne da mira pa škrabam opet. Vrag se zove 1000 lica, a bilo je još „predgrupa“ i mailova koji su me kritizirali. Da ne kažem da ih ima i sa familijarne strane. :-)) „Kao službeni najavljivač HTV-a“? Pa jesi ... sram te bilo ... nezgodan. :-) I vjerojatno ti je i bilo na pameti da mi baciš kost koju ću zdušno zagristi. :-) Da, k tome si dodao, ono, "stara izdanja". Pa ... fakat ... :-)) Jel to u redu? A generacijska solidarnost? Di ti je? :-)) Ako sam, sve sam, samo shema-gringo nisam. I to me košta (odma' me žegne nešto oko želuca), ali i veseli. (ima Gastala, ... Rupuruta za trudnice, ako ništa drugo). Ne bih sad pisao i radio to što radim da sam taki neki (kako bi rekli moji korjeni slavonski). Jedino, sjećam se da sam ponekad i pretjerao u tom svom privatnjaštvu ovog našeg bloga, pa sam ispao kao metronom – iz podosta lijevog u podosta desno. Eto, opet sam pretjerao u filozofiranju. :-) Teško je uvijek imati „ono nešto“ što će privlačiti svakojake koje dolaze na blog. Skoro će mu 2 godine (ako se ne varam), no to je manje bitno. Bitno je imati inspiraciju. Čitajući blog 1000 lica, Mamberosa i komentare na njima, čitajući Terona ... vidim da dolazi do buđenja. Dobro, Teron je odavno budan, samo sad je otkrio čari blogiranja pa je to više transparentno. No, posljednji postovi Vladija i Robija su me nagnali da ovaj post nazovem „buđenje“. „Buđenje“ zato što pomalo dolazi do onoga što cubana je – užitak, zadovoljstvo, bijeg od svakodnevice i njenih problema sa osmjehom na licu. U tome i jest čar onoga što se gleda na filmićima sa havanskih ulica – oni su, barem, šampioni u bijegu od stvarnosti. I to tolike godine, tj. stoljeća. Krepali bi da nema glazbe i plesa. I toliko su jaki da su „sebe“ prenjeli nazad svojim osvajačima ... i eto ti Rumba gitana (naravno, Romi su u istom položaju vijekovima). Podržavam inicijativu da se plesu vrati osnovni značaj – užitak. Ovaj bend ga poznaje, jer samo zato i sviramo i čupa nas od svakodnevnih briga. I, nekako mislim, tek kad voditelji to pokažu svojim učenicima ... desiti će se „veliki prasak“ ... zadovoljstva. Baš mi se sviđa termin i zašto bi služio samo u kozmičke svrhe. :-) Ja to uspoređujem sa sobom – dosta vremena se potroši savladavajući osnove, segmente, a onda ... ko da ti netko makne maglu pred očima i sve postaje igra, zeka-peka, ... i poneki čveger u glavu tipa „pa kak to nisam skužio ranije“ (zato mi je glava toliko kvrgava, no kosa me spašava). No, zaboravi se da je to „buđenje“ ipak plod rada i učenja. Zato, obojica vi, vrazi jedni plesački, tek ćete sada brati što ste sijali – netko duže netko kraće, no ... marame na glave, skini se do pasa i u žetvu (tako se nekad želo u Slavoniji) – koji bi to show bio. :-)) I hlače sa podfrkanim nogavicama. Na učkur. Bosi, naravno. Sad, što se ženskog dijela plesnog podija tiče ... tjah ... puf-pant ... bogme se ne bi bunili. A i pjesme bi duže trajale (vrag ti, onda, i brojanje – peri, Miško, dok možeš) :-)))). A tek novih plesača i –ica? Juuuuuuuj. :-)) |
Nedostatak inspiracije?
- 10:20 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Nije, samo ... misli su mi usredotočene na podosta drugih stvari, a nekih ludih noviteta nema. Osim toga, Tata od formata ne da je dostojna, nego ravnopravna zamjena. Spoka nikako da potaknem da i on napiše koju. Spočeeeeeeee, javi seeeeeeee. :-) Toliko sam zabrazdio da si vodim dnevničić što je naprapravljeno koji dan. I onda problem – kako biti iskren sam prema sebi. Lijepo je kad se napravi nešto, ali što sa danom koji je ... truba?? Da sam sebi napišem da mi je skliznulo vrijeme jer sam ... bio lijen, neorganiziran? A moram ... ako sam iskren. Fuj. Ali me onda čopi ljutnja ... pa u jednom danu napravim za dva. Prosijek je tu. I klopa je na tapeti. Nekako ... kako bi to rekao jedan moj prijatelj ... počeo sam dobivati struk mlade ose. :-) Znate kako izgleda mlada osa? Kao cuba. Ne Cuba, nego cuba = bačva. Isto zato jer ... sarmica sim, špek tam, a pivce legne ko budali šamar i eto mene ... ka tendenciji kuglanja, a ne hodanja. Pa rekoh DOSTA. Joj da mi je biti ko Spok – taj može što mu se prohtije strpat u sebe. Ni vrag se kelji na njega. Gledam i (patim) svog najstarijeg potomka – pojede u jednom danu što je meni za 2-3, a sad (držim se restrikcije – nisam loš) bi protegao i na 5. A tako volim dobru klopu, hladno pivo, jaku kavu i ... da ne nabrajam. Sad mi je ostala samo jaka kava i ... da ne nabrajam. :-) Odoh – Que viva chango zove i kaže da je subota blizu. |
Vrijeme je bilo
- 11:33 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Službeno je nova radna godina počela u ponedjeljak. Ja malo, sa svojom vojskom, produžio i danas je prvi radni dan. Prvi dan ove naopake godine, barem prema meteo-uvijetima. Nemam nekih zdravstvenih tegoba zbog ovog vremena, ne doljevam dodatke u motor radi lakšeg paljenja, ne troši se toliko na grijanje ... ali nije ovo dobro. 15 celzijevaca u siječnju? Bez predznaka? Uf. Nije baš da me ne brine. Oni uobičajeni standardi i problemi u ovo doba godine su mi ipak draži. Kako je sa vama? Znam da starijima nije lako zbog ove klimatske promjene, no kako je sa mlađima? Kako je Tata od formata najavio ... fakat su pali neki dogovori što i kako u ovoj godini. Koliko će se toga ostvariti, budemo vidjeli, no bitno je da sa svoje strane napravimo što više. Autorstvo je najveći korak, no ako nas pogodi onaj „prvi šus“ ... koji daje daljnji zamah ... biti će, makar, jako zanimljivo novo iskustvo. :-) A još interesantnije vidjeti vašu rekciju na naš uradak. Malo nas je na to potakao i rad naših frendova. Dječiji zbor „Cubismo“ :-) radi prave stvari i grickajte još malo nokte dok ne objave to što su napravili. Do čitanja. |
El Teron kao bloger
- 18:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
El Teron kao bloger :-)) - konačno. Britak, duhovit ... drugačiji. I super je krenuo. Možda se i Spok probudi. :-)) Sad još da mu dam par instrukcija kako da si uredi blog, unese fotke ... stari tvrdoglavac će me i nadmašiti. :-)) Boogaloo, 20.01.07, subota ... eto nas na svirci. Ali na našoj, ne na tuđoj. Pošto sam još uvijek na novogodišnjem režimu i nisam na svom stroju, baner će sljedeći tjedan - budemo iskoristili, ako se bude dalo, onaj koji je otkazan. Da ne ureknemo. Eto - kratko. Sad svi kod Tate od formata, ostavite neki trag od komentara da zna da ste bili dok mu ne složim brojalicu. |
Kulen 'd geng
- 20:19 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
Bio je sinoć jedan odličan koncert na trgu. Ja sam se oštrio da ću ga otići pogledati, ali kako nisam imao interesenata koji bi mi pravili društvo, kao svaki dobar umirovljenik, ostao sam doma. Sreća da ga je HTV prenosio pa sam, kao uredni platiša pretplate, mogao to sve pratiti na tv-u. Koncert je stvarno bio odličan (tko to voli), ali bila je jedna scena koja me naročito oduševila i razveselila. Kada je atmosfera bila već dosta zagrijana, u krupnom se planu pojavio naš Robi 1000-lični koji je vrtio svoju partnericu da sam se ja uplašio da će oboje završiti u Manduševcu.  Što ju je on brže okretao, vodoskok je jače špricao ili mi se samo činilo, hm. Sve u svemu, bravo za njih, a vjerojatno su dobro zabavili i statične skakutavce oko sebe. A da sam došao na trg od gužve to ne bih vidio.  El Teron |
Turbulentna 2006-ta
- 06:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Baš je bila takva – svašta se u njoj izdogađalo. Svašta za jedan ovakav bend kao što je „Caiman Verde“. Desila se jedna očekivana promjena u članstvu. Hrvoje je svoju misiju u formiranju novog benda odradio na samo njemu svojstven način – punim srcem, sa puno strpljenja, dajući nam svo svoje znanje na raspolaganje. Na nama je bilo da te lekcije naučimo. Svakakvih zločestih komentara na njegov rad sa nama je bilo, no, zajedno smo to prevazišli i postavili sve na svoje mjesto kako je i bilo – svidio mu se entuzijazam grupe i odlučio je pomoći uz sve obaveze koje je imao. Dalje smo morali sami. Paralelno s time, godina je počela sa ambicioznim i, pomalo, šašavim planom oko organizacije Humanitarnog koncerta. U to smo krenuli bez ikakvog predznanja, kontakata, sa nekim naznakama o mogućim problemima. Ne bi se reklo da je bilo neplanski i nepripremljeno, ali ... one neke osnovne kockice su nam nedostajale. Kockice su se pojavile iznenada, same od sebe, na jednom od naših nastupa. Bile su spona između onog što smo imali – volja i želja – i onog što smo mogli sami izorganizirati. I desio se. Uspješno. Desio se jedan dolazak mladog i kvalitetnog glazbenika. To sada znamo, no tada je to bila samo predpostavka. O Saši je već dosta teksta napisano, tako da će biti dovoljno reći kako je njegov bilo kakav nepredviđeni izostanak na svirci ... itekako osjetan. Je, snađemo se, pomažu nam naši prijatelji, no ... I zar to nije prekrasno? Suvereno je zasjeo za svoj instrument, kreira njime aranžmane pjesama, ali i svaki put donese neku novost naučenu od dueta Rupčić-Tabain ili slušajući materijale drugih bendova. Osim toga ... možda će zvučati i smiješno, ili, makar, nebitno ... ali niti je smiješno niti je nebitno. „Pomladio“ nam je bend, ima svoju publiku sačinjenu od ... ma, malo pogledajte na svirkama i sve će vam biti jasnije. :-) Ima se što i čuti i vidjeti. :-) Sašin dolazak je još bitniji i ima veću težinu zbog ... može se reći ... odlaska Igora iz standardne postave „Caimana“. Igorove obaveze u „solventnijim“ bendovima su postale tolike da je njegov rad sa nama postao rijedak ... skoro pa i nemoguć. Bio je to plus za Igora, ali i minus za nas. Nedostaju nam njegove dionice na bongosima i ceneceru, nedostaje i njegovo samo pojavljivanje, jer zna napraviti „moving“ na stage-u, no ... život je takav kakav je. Tu i tamo je znao nastupiti sa nama ... nadam se da će i u buduće ako ga budemo zamolili, a i ako ne bude imao obaveza. Probali smo i nešto novo. Do ove godine, naši su najčešći, skoro pa i jedini, nastupi bili na organiziranim salsa-partyima. Ples i glazba, glazba i ples ... sa velikim, ili relativno velikim, plesnim podijima, sa našom dragom plesačkom publikom. Vjernom publikom. Ove godine smo dobili mogućnost nastupiti na mjestima koja nisu takva ... i pred publikom koja nas, do sad, nije upoznala. Do sad su to bili nastupi u Karlovcu i BP-u, a ove godine ... desio se još jedan BP, ali i „Buldog-pub“. Malo se, ako se sjećate, potegla polemika i na blogu „zašto toliki akcent i pisanje o novoj publici“. Što na blogu, što u mailovima koje sam primio. Nas veseli što smo energiju ove glazbe prenjeli u uši koje i nisu bile upoznate s njom i što su te uši prenjele, posredno, informacije u noge i tijela te „druge“ publike – plesalo se i sudjelovalo na prostoru koji je sve samo ne i plesni podij. Tako smo i opravdali neke natpise na internetu koji su opisivali atmosfere na našim svirkama. Nekako ... drago nam je kad pročitamo kako naša glazba „tjera na ples“ i pozivi da „dosadni ... „ ... nešto ... „pretvore u ples i ...“ – tako je stajala najava za naš promotivni koncert, ako se sjećate. Ne volimo biti bend bez pokrića, no ... do sada nismo imali priliku to previše puta pokazati i dokazati. Naše skromno mišljenje je da smo to u „Buldogu“ pokazali i dokazali. To nam je bilo bitno Sad ni ta publika nije više „nova publika“, a mi smo uvjerili sami sebe da smo sposobni i zreli i za tako nešto. Godi nam to i daje još više samopouzdanja za rad. O lošim stvarima, koje se dese, nitko ne voli niti pričati niti pisati. To je neko pravilo. Nije dobro za image ... bilo benda bilo ... bilo čega. Ovaj puta ... neću kršiti pravilo. :-) Poznat sam po tome, no ... Bilo je svega – i sa organizatorima i sa svirkama i uzaludnih putovanja, neplaćanja, promjena dogovora u zadnji čas. Bilo je i među nama malo ... razmjena mišljenja ... no, ono što me jako veseli je da smo sve prevazišli i iz svega izašli još jači i homogeniji nego što smo bili početkom godine. Opet, dakle, vrijedi ono staro pravilo „U svakom zlu ima neko dobro. Samo ga treba vidjeti.“ Po ovom svemu, ispada da nam je ova godina bila „plodonosna“ i dobra. Tek tu i tamo ... Bila je turbulentna. Ono što smijem reći :-) je da smo očekivali više nastupa. Ne samo po Sloveniji, gdje su se jesenas zaredali, nego i po Hrvatskoj. Ne samo u Zagrebu, nego i po moru, Slavoniji ... svuda. Eto, taj nam se plan, najavljen krajem prošle godine, nije ostvario. Naravno, planira se i dalje, kopa, pokušava, jer ... samo sjedeći i ne poduzimajući ništa ... ne bi ni do ovog stadija došli, a kamo li se usuđivali nadati nekom još većem uspjehu. Toliko spominjana internet stranica je samo mali dio planiranih noviteta i događanja vezanih uz ovaj Bend. Eto, bio bi ovo sažetak svega u 2006-toj. Kratki. :-) |