Baš je bila takva – svašta se u njoj izdogađalo.
Svašta za jedan ovakav bend kao što je „Caiman Verde“.
Desila se jedna očekivana promjena u članstvu.
Hrvoje je svoju misiju u formiranju novog benda odradio na samo njemu svojstven način – punim srcem, sa puno strpljenja, dajući nam svo svoje znanje na raspolaganje. Na nama je bilo da te lekcije naučimo.
Svakakvih zločestih komentara na njegov rad sa nama je bilo, no, zajedno smo to prevazišli i postavili sve na svoje mjesto kako je i bilo – svidio mu se entuzijazam grupe i odlučio je pomoći uz sve obaveze koje je imao.
Dalje smo morali sami.
Paralelno s time, godina je počela sa ambicioznim i, pomalo, šašavim planom oko organizacije Humanitarnog koncerta.
U to smo krenuli bez ikakvog predznanja, kontakata, sa nekim naznakama o mogućim problemima. Ne bi se reklo da je bilo neplanski i nepripremljeno, ali ... one neke osnovne kockice su nam nedostajale.
Kockice su se pojavile iznenada, same od sebe, na jednom od naših nastupa. Bile su spona između onog što smo imali – volja i želja – i onog što smo mogli sami izorganizirati.
I desio se. Uspješno.
Desio se jedan dolazak mladog i kvalitetnog glazbenika. To sada znamo, no tada je to bila samo predpostavka.
O Saši je već dosta teksta napisano, tako da će biti dovoljno reći kako je njegov bilo kakav nepredviđeni izostanak na svirci ... itekako osjetan. Je, snađemo se, pomažu nam naši prijatelji, no ...
I zar to nije prekrasno? Suvereno je zasjeo za svoj instrument, kreira njime aranžmane pjesama, ali i svaki put donese neku novost naučenu od dueta Rupčić-Tabain ili slušajući materijale drugih bendova.
Osim toga ... možda će zvučati i smiješno, ili, makar, nebitno ... ali niti je smiješno niti je nebitno. „Pomladio“ nam je bend, ima svoju publiku sačinjenu od ... ma, malo pogledajte na svirkama i sve će vam biti jasnije. :-) Ima se što i čuti i vidjeti. :-)
Sašin dolazak je još bitniji i ima veću težinu zbog ... može se reći ... odlaska Igora iz standardne postave „Caimana“.
Igorove obaveze u „solventnijim“ bendovima su postale tolike da je njegov rad sa nama postao rijedak ... skoro pa i nemoguć. Bio je to plus za Igora, ali i minus za nas.
Nedostaju nam njegove dionice na bongosima i ceneceru, nedostaje i njegovo samo pojavljivanje, jer zna napraviti „moving“ na stage-u, no ... život je takav kakav je.
Tu i tamo je znao nastupiti sa nama ... nadam se da će i u buduće ako ga budemo zamolili, a i ako ne bude imao obaveza.
Probali smo i nešto novo.
Do ove godine, naši su najčešći, skoro pa i jedini, nastupi bili na organiziranim salsa-partyima. Ples i glazba, glazba i ples ... sa velikim, ili relativno velikim, plesnim podijima, sa našom dragom plesačkom publikom. Vjernom publikom.
Ove godine smo dobili mogućnost nastupiti na mjestima koja nisu takva ... i pred publikom koja nas, do sad, nije upoznala. Do sad su to bili nastupi u Karlovcu i BP-u, a ove godine ... desio se još jedan BP, ali i „Buldog-pub“.
Malo se, ako se sjećate, potegla polemika i na blogu „zašto toliki akcent i pisanje o novoj publici“. Što na blogu, što u mailovima koje sam primio.
Nas veseli što smo energiju ove glazbe prenjeli u uši koje i nisu bile upoznate s njom i što su te uši prenjele, posredno, informacije u noge i tijela te „druge“ publike – plesalo se i sudjelovalo na prostoru koji je sve samo ne i plesni podij. Tako smo i opravdali neke natpise na internetu koji su opisivali atmosfere na našim svirkama. Nekako ... drago nam je kad pročitamo kako naša glazba „tjera na ples“ i pozivi da „dosadni ... „ ... nešto ... „pretvore u ples i ...“ – tako je stajala najava za naš promotivni koncert, ako se sjećate.
Ne volimo biti bend bez pokrića, no ... do sada nismo imali priliku to previše puta pokazati i dokazati. Naše skromno mišljenje je da smo to u „Buldogu“ pokazali i dokazali.
To nam je bilo bitno
Sad ni ta publika nije više „nova publika“, a mi smo uvjerili sami sebe da smo sposobni i zreli i za tako nešto. Godi nam to i daje još više samopouzdanja za rad.
O lošim stvarima, koje se dese, nitko ne voli niti pričati niti pisati. To je neko pravilo. Nije dobro za image ... bilo benda bilo ... bilo čega.
Ovaj puta ... neću kršiti pravilo. :-) Poznat sam po tome, no ...
Bilo je svega – i sa organizatorima i sa svirkama i uzaludnih putovanja, neplaćanja, promjena dogovora u zadnji čas. Bilo je i među nama malo ... razmjena mišljenja ... no, ono što me jako veseli je da smo sve prevazišli i iz svega izašli još jači i homogeniji nego što smo bili početkom godine. Opet, dakle, vrijedi ono staro pravilo „U svakom zlu ima neko dobro. Samo ga treba vidjeti.“
Po ovom svemu, ispada da nam je ova godina bila „plodonosna“ i dobra. Tek tu i tamo ...
Bila je turbulentna.
Ono što smijem reći :-) je da smo očekivali više nastupa.
Ne samo po Sloveniji, gdje su se jesenas zaredali, nego i po Hrvatskoj. Ne samo u Zagrebu, nego i po moru, Slavoniji ... svuda. Eto, taj nam se plan, najavljen krajem prošle godine, nije ostvario.
Naravno, planira se i dalje, kopa, pokušava, jer ... samo sjedeći i ne poduzimajući ništa ... ne bi ni do ovog stadija došli, a kamo li se usuđivali nadati nekom još većem uspjehu.
Toliko spominjana internet stranica je samo mali dio planiranih noviteta i događanja vezanih uz ovaj Bend.
Eto, bio bi ovo sažetak svega u 2006-toj.
Kratki. :-)
Post je objavljen 03.01.2007. u 06:00 sati.