A taman sam se uhvatio posla i vrag mi ne da mira pa škrabam opet.
Vrag se zove 1000 lica, a bilo je još „predgrupa“ i mailova koji su me kritizirali. Da ne kažem da ih ima i sa familijarne strane. :-))
„Kao službeni najavljivač HTV-a“? Pa jesi ... sram te bilo ... nezgodan. :-) I vjerojatno ti je i bilo na pameti da mi baciš kost koju ću zdušno zagristi. :-)
Da, k tome si dodao, ono, "stara izdanja". Pa ... fakat ... :-)) Jel to u redu?
A generacijska solidarnost? Di ti je? :-))
Ako sam, sve sam, samo shema-gringo nisam.
I to me košta (odma' me žegne nešto oko želuca), ali i veseli. (ima Gastala, ... Rupuruta za trudnice, ako ništa drugo).
Ne bih sad pisao i radio to što radim da sam taki neki (kako bi rekli moji korjeni slavonski).
Jedino, sjećam se da sam ponekad i pretjerao u tom svom privatnjaštvu ovog našeg bloga, pa sam ispao kao metronom – iz podosta lijevog u podosta desno.
Eto, opet sam pretjerao u filozofiranju. :-)
Teško je uvijek imati „ono nešto“ što će privlačiti svakojake koje dolaze na blog.
Skoro će mu 2 godine (ako se ne varam), no to je manje bitno. Bitno je imati inspiraciju.
Čitajući blog 1000 lica, Mamberosa i komentare na njima, čitajući Terona ... vidim da dolazi do buđenja. Dobro, Teron je odavno budan, samo sad je otkrio čari blogiranja pa je to više transparentno.
No, posljednji postovi Vladija i Robija su me nagnali da ovaj post nazovem „buđenje“.
„Buđenje“ zato što pomalo dolazi do onoga što cubana je – užitak, zadovoljstvo, bijeg od svakodnevice i njenih problema sa osmjehom na licu. U tome i jest čar onoga što se gleda na filmićima sa havanskih ulica – oni su, barem, šampioni u bijegu od stvarnosti. I to tolike godine, tj. stoljeća. Krepali bi da nema glazbe i plesa. I toliko su jaki da su „sebe“ prenjeli nazad svojim osvajačima ... i eto ti Rumba gitana (naravno, Romi su u istom položaju vijekovima).
Podržavam inicijativu da se plesu vrati osnovni značaj – užitak. Ovaj bend ga poznaje, jer samo zato i sviramo i čupa nas od svakodnevnih briga.
I, nekako mislim, tek kad voditelji to pokažu svojim učenicima ... desiti će se „veliki prasak“ ... zadovoljstva. Baš mi se sviđa termin i zašto bi služio samo u kozmičke svrhe. :-)
Ja to uspoređujem sa sobom – dosta vremena se potroši savladavajući osnove, segmente, a onda ... ko da ti netko makne maglu pred očima i sve postaje igra, zeka-peka, ... i poneki čveger u glavu tipa „pa kak to nisam skužio ranije“ (zato mi je glava toliko kvrgava, no kosa me spašava).
No, zaboravi se da je to „buđenje“ ipak plod rada i učenja.
Zato, obojica vi, vrazi jedni plesački, tek ćete sada brati što ste sijali – netko duže netko kraće, no ... marame na glave, skini se do pasa i u žetvu (tako se nekad želo u Slavoniji) – koji bi to show bio. :-)) I hlače sa podfrkanim nogavicama. Na učkur. Bosi, naravno.
Sad, što se ženskog dijela plesnog podija tiče ... tjah ... puf-pant ... bogme se ne bi bunili. A i pjesme bi duže trajale (vrag ti, onda, i brojanje – peri, Miško, dok možeš) :-)))).
A tek novih plesača i –ica? Juuuuuuuj. :-))
Post je objavljen 18.01.2007. u 06:00 sati.