četvrtak, 13.09.2007.
HOW MUCH FO' DE GRRL, MISTA? - JATUJAK MARKET
Jutro je čudno, kao i svako drugo otkad sam tu. Ma nije moguće da se jučer nisam napio. Zbog vlage u sobi bez prozora osjećam se prebijeno, sve dok ne izađem iz nje. Onda počne jurcanje, zvrndanje, cjenkanje, naravno, ne nužno tim redoslijedom, i tijelo i mozak opet se izravnaju. Danas idemo na Jatujak Market, najveći buvljak u Bangkoku, a možda i u svijetu, a sigurno i jedini koji ima svoju Internet stranicu. Instinkt mi je govorio da iskustvo s Hrelića neće biti niti približno dovoljno da se svare doživljaji s ovog čudovišta. Onaj gado-gado s Marinom mi se činio kao neki topao san kakvog usneš tek u 9 ujutro, kad ponovo zaspeš nakon buđenja.
Jatujak je daleko, skoro desetak kilometara od našeg hotela. U Hrvatskoj promijeniš županiju za deset kilometara, ovdje samo frekvenciju.
Taj buvljak je najbliže Indiji što čovjek može vidjeti u Thailandu. Na svakom koraku se može vidjeti opreka između uređenosti i besmisla. Organiziran je po sekcijama koje su odvojene prolazima između štandova, ali su ti štandovi toliko vrve stvarima, korisnim i beskorisnim, da čula jednostavno pregore. U početku smo se možda i mogli pridržavati nekog reda obilaženja, ali sav se smisao izgubi već nakon pola sata, kad se zađe malo dublje. Mirisi, žamor, masa i količina apsurdnih artikala koji se tamo mogu naći slomit će i najorganiziranijeg tvrdokornog Švabu, a gdje neće jednog Balkanca kojemu je smisao reda tek dolazak na kavu u točno zakazano vrijeme.
Potrebno je oboružati se velikom količinom strpljenja, jer intenzitet napada na bijelu kožu ovdje, neusporediv je s obzirom na onaj koji se može naći na ulicama grada. Interesantno je kako se čovjek brzo adaptira na apsurdni okoliš, vrlo vjerojatno zato što nam je apsurd svima zabetoniran negdje duboko u krvi. S vremenom počneš razmišljati azijski i prihvaćaš stvari onako kako se dogode, bez suvišnog živciranja i kompliciranja, i pokušavaš spriječiti one koje ne želiš. Onima kojima svaki dan mora biti isplaniran i precizno zacrtan, ne savjetujem boravak u Aziji.
Rđavi busevi nalik na limene kutije staju na glavnoj cesti škripeći gumama, masa ljudi nadire u njih poput mrava, zamalo jedni preko drugih. U svem tom stampedu, u zraku se ćuti pozitiva i dobro raspoloženje. Nitko nikoga ne psuje, niti ga krivo gleda. Sve je baš onako kako treba biti. Odmah na ulazu u ograđeni prostor gdje se nalazi buvljak, prvi šok. Djedica s kozjom bradicom gol do pasa prodaje kurce od ebanovine, od Tintilinić-veličine za privjesak, do veličanstvenih primjeraka od metar i pol. Čim nas vidi počne dobacivati nešto na tarzanskom engleskom. Razumio sam samo nešto kao : „Please, mister, for your girl, no?“Da li se u Thailandu ljubav izražava drvenom kitom umjesto onom od cvijeća?
Kad se prođe kroz stiliziranu ogradu uz koju je čiča – romantičar smjestio svoj štand dođe se na idiličnu zelenu livadu s puteljcima duž kojih su posađene visoke palme. Ta je livada vjerojatno i jedina stvar u Bangkoku koja svjedoči o prirodnim ljepotama ove države koje čekaju negdje tamo iza ovog nepreglednog betona. Na nebu nema niti jednog oblaka, samo zasljepljujuća sjajna kugla, zbog koje se čini da cijela livada blješti. S livade se vidi kako se bjelasa nepregledno more štandova. Udahnem duboko još jedanput prije nego zaronimo.
I onda se krene odmotavati misterij Jatujak Marketa, praiskona svih buvljaka na zemlji. Isti se ni za živu glavu ne smije uzeti za ozbiljno, jer ozbiljnog čovjeka može pretvoriti u budalu, a šaljivca u fah-idiota. Prvih sat vremena je najteže. Trgovci vrebaju kao hijene na izgubljene poglede novajlija i čim ga namirišu, odmah im se aktivira napadački mehanizam.
Armani odijela za 150 bahta zajedno s kartonskim cipelama i garancijom na dva tjedna, roza šljemovi s natpisom I srce Thailand , rastafari – perike od prave kose, grudnjaci od palminog lišća, globusi bez kontinenata, plastični Magnum 357 sa zvučnikom u dršci koja svira „Zvončiće“ kad se pritisne obarač , stolice s rupom za srat, gitare s jednom, dvije, tri i sedam žica, posteri Mao Tse-Tunga u ribolovu u prirodnoj veličini, kruna Rame IX optočena kurcima od zlata, pet kila slonovskog sala, tarantule s pedigreom, lule za opijum od 3 metra, tajlandska svila na kilometar, japanske loptice kineskog tipa i obrnuto, majmuni za po kući, Bitka na Neretvi 2, helijski baloni s likom Borisa Jeljcina koji ispija votku, terorističke kape, japanske slikovnice s manga-hermafroditima, orginal M-16 sa stvrdnutim blatom iz Vijetnamske džungle, burmanske gusle, burmanske žene, hollywoodski filmovi u tajlandskoj izvedbi, pornići s ladyboysima, Ri-Bok tenisice broj 57 od slonovske kože, nindža odijela svih krojeva i vrsta, biste Mahatme Gandhija - neke bez glave, reprint Einsteinove teorije relativnosti, izdanje '35, prvi broj Mandraka Mađionočara na jeziku lao, kaša od tigrovih zubi za grdobolju, indijske sanjarice i priručnici za čitanje iz dlanova, kambodžanska kuharica „Skakavci na 100 načina“, jezive ritualne maske za na zid, porculanska zubala, žive papige bez oka, poljoprivredni priručnik za uzgoj opijuma, drvene noge, jatagani malezijskih gusara, rasklopive kolibe od bambusa, vibratori Made in Thailand, tapiserije zmajeva u prirodnoj veličini, Hitlerovi brkovi, original žuta trenirka Bruce Leeja iz „Igre Smrti“, plus još različite vrste i veličine zdjelica, lulica, kutijica, pepeljara, kipića, porculanskog posuđa, kristalnih čaša, pribora za jelo i inih govana. Nema laži, nema prevare, samo sada i samo za vas, som-tam za 15 bahta, kai-jiew, jedi dok možeš, priđi i vidi, all toog, very toog, samo za vas, mista Tourist, step right up, have your money ready!
Nikako se nisam mogao odlučiti da li da kupim majmuna ili Einsteina, pa sam otišao u bircuz na jedno pivo. I nije bilo jedno nego, dva-tri-četiri. Pet.
Kad si pijan nitko te ne shvaća ozbiljno i pitanja tipa „How much for de grrl, mista?“ prolaze kao dobar dan. Kad si pijan imaš debeli popust kod lokalnih i svi se hoće s tobom slikati. Tek kad im kažeš da će „izać na televizor“ počnu se šepiriti poput purana.
Daj im sunčane naočale i svi odmah umisle da su frajeri, namjeste svoju najkulerskiju facu, kao da će im se time otvoriti nesuđena staza slave na Zapadu. Kad si pijan, nije preporučljivo razgovarati s murjacima o vladi. Kad si pijan, potrebno je dobro pripaziti na džeparoše. Kad si pijan ideš se oženiti na Nana Square..... Kad si pijan na Jatujaku, potrebno je otvoriti četvore oči jer nikad ne znaš iza kojeg ugla vreba neoprezni slon.
Uskoro, bogatiji za jedne ribarske hlače, dva privjeska za ključeve, te saznanje da Tajlanđani vole pijane ljude, napuštamo Jatujak, u nadi da nas neće uloviti kiša i da ćemo se jednog dana vratiti. I možda se cjenkati s debelom Tajlanđankom za nokat jednog neopreznog slona.
Navečer idemo na Pat Pong. Treba odspavati barem sat vremena i mentalno se pripremiti. Pat Pong je najpoznatija četvrt crvenih lampiona, najzaslužnija za ugled Bangkoka kao novovjeke „Sodome i Gomore“. Tko zna, možda se i oženim.....
