cafeartconcept
30.04.2015., četvrtak
Sarajevo 02.05.1992.
|
Ona sanja da sam oprao ruke, Da sam obrijan, da sam lijep. Toplo je na jastuku, u polusnu. Miriše na doručak. Prijatan glas iz druge sobe se javlja, Kaže da je počelo. Kaže da je počelo. Idemo! EKV          Oznake: plaža |
06.04.2015., ponedjeljak
 Pojava novog nastavka MadMax-a me podsjeti koliki uticaj su imali prijašnji filmovi na generacije oko mene i mene samog. Ovi današnji filmovi su puka zabava za prosječnog gledaoca. Na Alipašinom polju gdje sam odrastao, svaka faza ( A, B, C) je imala svog MadMax-a. Likovi na MZ- ovima i Jawa-ma prije pojave japanske četvorke. Kod nas dole u A fazi je bio lik isti pjevač AC/DC- a. Klošario bi na svom MZ-u ispred haustora. Kožnjak, kapa, naravno i RnR je bio dio te furke. Drugi lik koji je pozdravivši se s rajom sjeo na dvotočkaša iz istočne Evrope, pali isti i direktno odvali u zid par metara ispred njega. Ustaje, otresa se i govori „ništa, ništa!“ kao da je to normalan dio startovanja mašine. Podiže motor i lagano ga odvuče iza zgrade kao nešto šarafa, a ustvari priča s mašinom u stilu „šo me izofira pred rajom“ U prvim ratnim danima kosaneri u kožnjacima se šišaju na keca i odlaze. Mnogi se nisu nikada ni vratili. Kod nas je puštanje kose bilo nešto kao zavjet. Ja taj zavjet i danas čuvam. Jednom u jeku najžešćeg granatiranja, lokalni diler, vjerovatno na teškoj gudri izlijeće sa svojim kroserom i kao sumanut vozi ulicama. Ljudi vire iz haustora i podruma i počinje naka vrsta navijanja kao da je na trci „to kralju, deri!“ Već sam zamišljao nekog petokolonaša kako javlja svojima „Ništa! Neka budala se voza na motoru a ostali navijaju.“ To je bio visoko podignut srednji prst šake prema Neđarićima – No pasaran! Sjedim iza rata kod Ćale u garaži na Dobrinji. Šarafa nekom stranger-u motor s kojim je došao u poslijeratno razrušeno Sarajevo, željan avanture. Kaže mu Ćala „Ja – pokaza na sebe, vozim- pokaza na svoj motor, gan- papravi pokret skidanja puške s leđa, beng, beng“ Stranger ga gleda u čudu, čitam mu sa usana „MadMax“ Legenda Čoke koji je od buba pravio trajkove, po završetku projekta sa ženom i djetetom ode na fuka do Obale. Kod parkiranja otkažu kočnice i sjuri se u korito Miljacke, a Milja do koljena. Poslije prvobitnog šoka kad je vidio da su svi u redu kaže „Ništa, ništa!“ Jednom kad smo sa motorima stajali kod naplatne kućice za ulazak na autoput uplaćujem za sve diže se rampa, jedan prolazi, za njim drugi i na zaprepaštenje svih aluminijska rampa se spusti i „inspektor“ prolijeće kroz nju. Security izlijeće kontaju da hoćemo na silu proći. „Inspektor“ me gleda kroz razbijen vizir kacige i kao ono „Ništa, ništa!“ Zanimljivo je to „Ništa,ništa!“ i danas kad mi malac padne s bicikla kažem „Ništa, ništa!“ i grohnem u smijeh. Neupitno je koliko je u životu imalo uticaja na mene sve to što se događalo. Pokušavajući i sam nešto da šarafam stojeći na margini današnjeg neokapitalističkog društva kome ništa osim profita nije zanimljivo niti sveto. Danas na motorima gledam neke nove ćelave glave koje imaju više zlata na sebi nego prosječna zlatara u Sarajevu. Sretnem stare face u gradu i umjesto pozdrava postavimo uzajamno pitanje „Voziš li?“ Onda gotovo u isto vrijeme slegnemo ramenima, kao skupa registracija, pravim kuću itd. Sve nas je manje na cesti. Nekako s proljeća uz prve zvuke tek probuđenih mašina se osvrnem u nadi da ću vidjeti nekog novog MadMax-a na ulicama moga grada pa da onda onako za sebe prošapćem "What a lovely day." P.s. svaka sličnost sa stvarnim likovima je namjerna.             |
