..How can I be so..sweet but ooh so unforgiven?..

..stari dani & stare uspomene..

..joooj..kako je divno bilo biti djete..daaa..

..sjetih se ja svog davnog osnovnjaka..svog frenda Wizarda i naših gluposti..

..skoro mi suze krenu od tih divnih, slatkih uspomena..no uspjeh se suzdržati..

..sjetih se naših iskradanja za vrijeme punog mjeseca..zajebavanja frikova..cerekanja ostalim uvrnutim šminkerima..sjetim se ludih osjećaja..ludih spell-ova..joooj..poželim se vratiti u to vrijeme..vrijeme djetinjstva..kad smo slobodni bili..bez obveza..bez razmišljanja..

..sjetim se onog školskog hodnika i starog prašnjavog tavana gdje smo držali ono što nam je bilo našem srcu najdraže..

i tada sjetih se toga dana..toga ljetnog dana..koji je označio kraj..kraj mog djetinjstva..

..više nisam bila dijete..više nisam bila mala i slatka curica spremna dodirivati mjesec..htjela sam biti jedna od onih sjajnih zvijezdica na velikom nebu odraslih..

..rastali smo se, sa suzom u oku bez riječi..

..danas se rijetko čujemo, no ni onda nije više isto..ON JE POSTAO SVOJA ZVIJEZDA..

..poželim se vratiti i ponovno uživati..još i danas kada zasja mjesec..sjetim se one lude čarolije..onih ludih noći..

..pružam ruku..želim ga dotaknuti..ali..nemogu..predaleko mi je..penjem se na prste u nadi da ću uspijeti..

..zadirkuje me..

..tako si mi blizu a zapravo toliko daleko..

ZAŠTO?

..zašto nemogu opet dobiti taj osjećaj čarolije..neželim više biti svoja vlastita zvijezda..želim ponovno ploviti mjesećevim putem u svijet magije..

nemoj mi se izmicati..

DOPUSTI MI JOŠ SAMO JEDAN DODIR..JOŠ SAMO JEDNU VEČER U OKRILJU PUNOG MJESECA..

..hmm..

..ne, neću odustati..neću gubiti nadu..naći ću naćin kako da te dotaknem..kako da ponovno osjetim onaj slatki puni mjesec..onaj slatki svijet čarolije..svijet djetinjstva..