..stari dani & stare uspomene..
..joooj..kako je divno bilo biti djete..daaa..
..sjetih se ja svog davnog osnovnjaka..svog frenda Wizarda i naših gluposti..
..skoro mi suze krenu od tih divnih, slatkih uspomena..no uspjeh se suzdržati..
..sjetih se naših iskradanja za vrijeme punog mjeseca..zajebavanja frikova..cerekanja ostalim uvrnutim šminkerima..sjetim se ludih osjećaja..ludih spell-ova..joooj..poželim se vratiti u to vrijeme..vrijeme djetinjstva..kad smo slobodni bili..bez obveza..bez razmišljanja..
..sjetim se onog školskog hodnika i starog prašnjavog tavana gdje smo držali ono što nam je bilo našem srcu najdraže..
i tada sjetih se toga dana..toga ljetnog dana..koji je označio kraj..kraj mog djetinjstva..
..više nisam bila dijete..više nisam bila mala i slatka curica spremna dodirivati mjesec..htjela sam biti jedna od onih sjajnih zvijezdica na velikom nebu odraslih..
..rastali smo se, sa suzom u oku bez riječi..
..danas se rijetko čujemo, no ni onda nije više isto..ON JE POSTAO SVOJA ZVIJEZDA..
..poželim se vratiti i ponovno uživati..još i danas kada zasja mjesec..sjetim se one lude čarolije..onih ludih noći..
..pružam ruku..želim ga dotaknuti..ali..nemogu..predaleko mi je..penjem se na prste u nadi da ću uspijeti..
..zadirkuje me..
..tako si mi blizu a zapravo toliko daleko..
ZAŠTO?
..zašto nemogu opet dobiti taj osjećaj čarolije..neželim više biti svoja vlastita zvijezda..želim ponovno ploviti mjesećevim putem u svijet magije..
nemoj mi se izmicati..
DOPUSTI MI JOŠ SAMO JEDAN DODIR..JOŠ SAMO JEDNU VEČER U OKRILJU PUNOG MJESECA..
..hmm..
..ne, neću odustati..neću gubiti nadu..naći ću naćin kako da te dotaknem..kako da ponovno osjetim onaj slatki puni mjesec..onaj slatki svijet čarolije..svijet djetinjstva..
Post je objavljen 07.02.2007. u 08:47 sati.