Drama Queen *
23.11.2007., petak
Pričaj mi o njoj
|
Muškarci uvijek daju manje nego što bi stvarno mogli dati, a žene uvijek traže više nego što im zbilja treba. ONA: Lagala je, nije joj se uopće spavalo. Željela je samo sklopiti oči i nastaviti misli od sinoć i jutros, ovako sad sasvim blizu tog čovjeka o kojem je u zadnje vrijeme razmišljala gotovo neprestano.Poželjela ga je kriomice, tu i tamo pogledati kroz jedva razmaknute kapke, htjela mu je s lica pročitati odgovore koje bi inače mogla dokučiti samo ako ga izravno upita, a to joj je bilo odveć neugodno.  ON: Nije bio zabrinut, samo uznemiren. Prvi je put imao daha i vremena za razmišljanje u što se to upustio. Napokon ga je, strpljivo čekajući cijelog popodneva i većeri, obuzela grižnja savjesti, potpomognuta strahom od prošlosti i budučnosti. Ostala mu je jedino sadašnjost. Sadašnjost. Dan za danom.Gledao ju je i u sebi proklinjao trenutni poriv koji ga je, bez sekunde razmišljanja i bez pameti i bez razloga naveo na ovaj potez. ONA: Na njegovu licu nije mogla otkriti ni jedan odgovor. Vidjela mu je samo desni obraz, možda su odgovori s lijeve strane, tamo odakle ga sada nitko ne vidi. Gledao ju je s mirnim, jedva primjetnim osmjehom, nalik potpuno zadovoljnu čovjeku. Kako mu to uspjeva? Koliko svakodnevno mora ulagati truda da bi njemu samome ostali ljudi bili nalik? Toliko je upadljivo drugačiji..Trebalo joj je sada nešto na što se može koncentrirati dovoljno jako da istisne sve druge misli, pa da ih krene slagati nazad, jednu po jednu, svaku na njeno pravo mjesto.  ON: Svaki put kad bi pokušao, osjetio bi krivnju zbog toga što je tako sebično nastoji zadržati uz sebe, a jednako će je tako sebično odgurnuti ako više ne bude imala volje i dalje se prilagođavati tom njegovom životu i njegovim odlukama. Neće je baš odgurnuti, samo će je pustiti da odustane i da ode bez posebnog truda da je zadrži, ma koliko ju trebao i volio. Lako je lagati kad znaš da lažeš, još je lakše govoriti istinu kad si u nju siguran. Ali teško je lagati istinu, a još teže biti uvjeren u vlastitu laž.  ONA: Nije patila za njim, jednostavno od njega je samo naučila da muškarci mogu biti i bolji. A i to nažalost da ni najbolji među njima nikad neće dati sve što mogu. Zadržala je ipak za sebe svoje žensko pravo da traži više no što joj uistinu treba. |
07.11.2007., srijeda
Šteta što je kurva..
|
Idemo se malo igrati.. Sve ću ti priznati, i onda zaboraviti. Napisati ću ti pismo....Može? Pravit ću se da može..  Tišina.Vlada među nama...od zadnjeg susreta, a toliko je neizgovorenih riječi.Kasno je za opravdanje, razgovor. Možeš sve zaboraviti. Oprošteno ti je...Ne razumiješ te riječi..smijem se..jasno mi je...ne shvaćaš da si pogriješio..zaboravi.. Nekad je bilo bez tebe teško, nekad jako teško, nekad neizdrživo...ali sada sam bolje. Ne želim više živjeti u prošlosti, a ne želim ni sanjati budućnost s tobom, ovih dana ne živim ni u sadašnjosti, negdje sam između, tražim sebe, tražim svoje mjesto pod suncem, jer ne mogu stajati uz tebe, više nismo jedno. Mi smo oduvijek bili dva različita svijeta..ali svejedno mislim da je tu bilo ono nešto...ne znam..bilo je nešto u tvojim očima, način na koji si me gledao...bilo je nešto u tvojim mekim prstima, način na koji si me dirao...bilo je nešto u tvom osmjehu, usnama, način na koji si me ljubio.... To nitko drugi nije znao kao ti...tražila sam te, u drugima, ali ne.... Znam da drugi nisi ti, ali više nikada ni ja za tebe neću biti ono što sam bila. Tvoja i ničija. Da, priznajem i drugi su me imali poslije tebe, ali ne možeš me kriviti za to, ne znam čitati misli..a nikada nisi rekao da ti nešto značim..to je moj grijeh, ali nisam imala drugi izlaz..skupo sam platila tu pogrešku..nisam svetica, al nisam ni kurva... I mada još te trebam, razmjerno Zamijenit cu te gorim namjerno I mijenat ću te gorim posvuda i stalno Pred licem javnosti i ilegalno I ti si mene zamjenio..ne znam jel bolja ili gora..ali vratio ti se osmjeh..hm..nosim se s tim..ponekad mi je duša tako teška..a suze same klize i uništavaju umjetni osmjeh..ali samo ponekad.. Ne želim te vratiti, sad znam da bi uvijek pogriješili, jednostavno to je tako i mi ne znamo drugačije..ali još uvijek, trnci me prođu kad čujem onu pjesmu, što si mi je te večeri svirao..jednom kad noć.. Kad tuga jednom na vrata dođe a samoća zaboli hoćeš li moći ime moje sa usana svojih skloniti?! Nemoj ovo krivo shvatiti, radi se o čistoj ljudskoj znatiželji.. Prošlo je već dosta vremena,..sve je već napisano..nada je umrla, vrijeme je za oproštaj..Bilo je teško, s tobom sam prošla i raj i pakao, voljela sam te, mrzila..a sada...svejedno mi je...Ti si odavno krenuo dalje, sada idem i ja.  Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka nema mjesta u stvarnom svijetu, iluzija savršenstva nije stvarnija od duge,a samo srce vidi stvarnost u nečemu što ne postoji... Zbogom Marko... |
