Marketing
Šteta što je kurva..
Idemo se malo igrati..
Sve ću ti priznati, i onda zaboraviti.
Napisati ću ti pismo....Može?
Pravit ću se da može..
Tišina.Vlada među nama...od zadnjeg susreta, a toliko je neizgovorenih riječi.Kasno je za opravdanje, razgovor. Možeš sve zaboraviti. Oprošteno ti je...Ne razumiješ te riječi..smijem se..jasno mi je...ne shvaćaš da si pogriješio..zaboravi..
Nekad je bilo bez tebe teško, nekad jako teško, nekad neizdrživo...ali sada sam bolje. Ne želim više živjeti u prošlosti, a ne želim ni sanjati budućnost s tobom, ovih dana ne živim ni u sadašnjosti, negdje sam između, tražim sebe, tražim svoje mjesto pod suncem, jer ne mogu stajati uz tebe, više nismo jedno. Mi smo oduvijek bili dva različita svijeta..ali svejedno mislim da je tu bilo ono nešto...ne znam..bilo je nešto u tvojim očima, način na koji si me gledao...bilo je nešto u tvojim mekim prstima, način na koji si me dirao...bilo je nešto u tvom osmjehu, usnama, način na koji si me ljubio....
To nitko drugi nije znao kao ti...tražila sam te, u drugima, ali ne....
Znam da drugi nisi ti, ali više nikada ni ja za tebe neću biti ono što sam bila. Tvoja i ničija.
Da, priznajem i drugi su me imali poslije tebe, ali ne možeš me kriviti za to, ne znam čitati misli..a nikada nisi rekao da ti nešto značim..to je moj grijeh, ali nisam imala drugi izlaz..skupo sam platila tu pogrešku..nisam svetica, al nisam ni kurva...
I mada još te trebam, razmjerno
Zamijenit cu te gorim namjerno
I mijenat ću te gorim
posvuda i stalno
Pred licem javnosti i ilegalno
I ti si mene zamjenio..ne znam jel bolja ili gora..ali vratio ti se osmjeh..hm..nosim se s tim..ponekad mi je duša tako teška..a suze same klize i uništavaju umjetni osmjeh..ali samo ponekad..
Ne želim te vratiti, sad znam da bi uvijek pogriješili, jednostavno to je tako i mi ne znamo drugačije..ali još uvijek, trnci me prođu kad čujem onu pjesmu, što si mi je te večeri svirao..jednom kad noć..
Kad tuga jednom na vrata dođe a samoća zaboli hoćeš li moći ime moje sa usana svojih skloniti?!
Nemoj ovo krivo shvatiti, radi se o čistoj ljudskoj znatiželji..
Prošlo je već dosta vremena,..sve je već napisano..nada je umrla, vrijeme je za oproštaj..Bilo je teško, s tobom sam prošla i raj i pakao, voljela sam te, mrzila..a sada...svejedno mi je...Ti si odavno krenuo dalje, sada idem i ja.
Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka nema mjesta u stvarnom svijetu, iluzija savršenstva nije stvarnija od duge,a samo srce vidi stvarnost u nečemu što ne postoji...
Zbogom Marko...
Post je objavljen 07.11.2007. u 15:13 sati.