Bumbarica
Tuđi gledam, svoj ne dam!
Sjećam se početaka mobilne telefonije u Hrvata točnije tinjedžera (u to vrijeme). Najbolja frendica je prva imala mobitel među nama i to onaj Alcatel koji se kupovao u Simpa paketima za skoro 1000 kuna. Malo debelo stvorenje koje danas izgleda kao sonar ruske ratne mornarice.
Nakon toga krenula je era famoznih Nokia 3210 pa 3310, Ericssona s preklopnim mikrofonom, a ja sam imala Siemens C25, mobitel bez datuma i sata, ekran u 2 reda, bez boje, s antenom koju sam u naletima pomodarstva skidala jer sam ga imala duuuugo vremena i nakon nekih sretnika s mobitelima bez vidljive antene.
Zašto sve to pišem? Jer je u to vrijeme bilo potpuno normalno da jedni drugima dajemo i uzimamo mobitele da vidimo što to nečiji ima ili nema (naspram našeg). U to vrijeme je popularna "zmijica" na Nokijama bila najveći accessorie koji je neki mobitel mogao imati. Tko je mogao zamisliti muziku, fotke, spajanje na Net i sl.
No, ono što je svima bilo podjednako zanimljivo raditi bilo je - čitanje SMS poruka. Čitale su frendice, frendovi, sestre/braća... Jedini način "zaštite" istih bilo je opsesivno nošenje mobitela svuda sa sobom i othrvavanje napasti zvane "stavljanje mobitela na stol tijekom kave".
No danas, u vrijeme smartphoneova, kad svaki Hrvat koji iole drži do sebe ima mobitel koji ima kameru, MP3 player, pristup Netu, 1001 (ne)potrebnu aplikaciju - danas svi kopamo (ili želimo kopati) po tuđim telefonima uz izgovor da samo malo želimo vidjeti što to ima iPhone, HTC ili BlackBerry. A zapravo većina svakog prčkanja po istome, ako vlasnik/ ca ne gleda, završava pregledom ili čitanjem SMS-ova.
Naravno, kad se situacija obrne pa smo mi ti čiji se mobitel proučava, tada postajemo osjetljivi. "Ma nemam nikakvih novih slika, stvarno nemaš kaj vidjeti..." pa uzimamo mobitel iz ruku tog nekoga ili sve što možemo imamo pod šifrom. Fotke: zaključane. Poruke: zaključane. Pristup datotekama: zaključan.
I sve je to bezazleno dok frendica gleda frendici, frend frendu, sestra sestri itd. No što kad dođe do onoga gdje partneri jedno drugome imaju neopisivu potrebu malo virnuti u mobitel "tek tako"?
Nećemo se zavaravati: svi smo mi po prirodi znatiželjni. Neki više, neki manje. Nekoga zanima tuđa plaća, drugoga broj seksualnih odnosa. Neki to znaju dozirati i kontrolirati potrebu ispitivanja (verbalno ili manualno), neki ne znaju.
Isto tako, bez obzira kakvu vrstu veze imate, podrazumijeva se da toj osobi vjerujete. No, dam se kladiti, a sve to na temelju iskustava iz prve, druge i pete ruke, da kolika god vaše povjerenje u Njega ili Nju bilo, mobitel je uvijek predmet žudnje na način da malo pronjuškate inbox i/ili outbox dotičnoga. Čisto da se uvjerite da gad/ drolja ima toga nekoga ili da se uvjerite da ste mu/ joj vi jedini na svijetu.
Kad pitate parove oko sebe, čut ćete različite odgovore i objašnjenja zašto netko to (ne)radi. Neki će se pozivati da nema u tome ničega loše, neki da imaju razloga za sumnju, neki jer im je dosadno, neki da to ne rade i ne bi nikad itd. No svima će zajedničko biti da ne bi voljeli da se to radi njima. "Nije da išta skrivam, stvarno ne, ali ne želim da mi itko, pa ni On/ Ona čita poruke!" No je li to doista tako?
Oni pametniji (ili jednostavno iskusniji) su se dosjetili rješenju: zaključaj pristup određenim stavkama i spasi se muke. Ali, je li to rješenje? Baš suprotno! Time rasplamsavate maštu onome drugome. "A-ha! Zaključao/ la je mobitel! Znači da nešto skriva..." Tada se i najbolji, najmirniji među nama pretvaraju u Agahthe, Poirote, Miss Marple, Sherlocke u nadi da (ne)će naći tračak nečega u virtualnoj komunikaciji kojom će diskreditirati "protivnika".
Kakva god bila vaša stajališta o privatnosti u i izvan veze, jeste li osoba koja ima tajni PIN na bankomatu, password od maila, Facea, bloga, MSN-a i svih ostalih čuda moderne tehnologije ili poneka/ sva dijelite s boljom polovicom, uvijek dođe do situacije u kojoj rješenje nije jednodimenzionalno niti jednobojno. I gotovo uvijek donosi još drugih pitanja i problema.
Da čujem: kakva su vaša razmišljanja i/ili iskustva o ovoj temi? Jako me zanima 
