Kako pobijediti ove vručine!
|
U četvrtak sam samo u jednoj rečenici bloga napisao dvije velike pravopisne greške. Nisu unuci, već UNUČAD, a i moje žensko dijete ima po pravopisu samo pola kvačice iznad znaka C. Ali u prvom postu priznah svoje pravopisne grijehe oko ta dva glasa. Htjedoh jučer pisati o tome kako sam ja doživio spuštanje Armstronga prije 37 godina na mjesec, ali to je duga prića. Ukratko, moj šef je mislio da to treba pokazati sa portabl televizora žiteljima nekog zaseoka koji još nisu imali struje. Ništa lakše, prtabl televizor (prije 37 godina -čudo elektronike), napajan iz akumulatora mog fiće de luhe (sjedišta za spavanje!) tri dnevnice i pravac prema sjevernom Velebitu na 1500 m iznad mora. Upalili mi televizor, okupili se žitelji zaseoka (namjerno prešučujem ime) i gledaju i ne vjeruju. Pa iskreno bilo je to mnogima nevjerojatno iako su imali u stanovima i frižidere a ne samo struju , jasno uz obavezni RIZ-ov televizor, ali bez daljinskog. Ukratko bakica od mojih sadašnjih godina gleda u televizor montiran na krovu Fiće, gleda ipogledavši prema pravom mjesecu reče: Ja ništa ne vidim , jerojatno je to predaleko, i ode. Bilo je još mnogo komentara ali neću sada daviti na tu temu. Bilo je veoma zabavno! Kao što naslov glasi, otkrio sam kako pobijediti ovu paklenu vručinu, U Kninu +40. Na suncu i više. Pa što čekamo! Pomognimo! Poznato je da je prosječna ljudska temperatura tijela oko + 36 stupnjeva. Pa mi smo hladniji od atmosfere! Izađimo svi na sunčane ulice, i ohladimo svojim tijelima ma kakva ona bila, ovu poklenu vučinu. Kako se to dosada još nitko nije sjetio, već sam ja morao otkriti toplu vodu! Ako se posluša moj savjet o ovom epohalnom pronalasku, vidjet čete da će sutra biti niža temperatura. Rukoljub damama, bez obzira na godine, a pozdrav dečecima koji me i onako ne čitaju! Jednoj profesorici još veoma mladoj, punoj znanja pogotovo o hrvatskom jeziku, moram ovako pišući objasniti da sam u gimnaziji veoma često imao kvrgu iz tog predmeta, jer me moj profesor, umjesto hrvatskog, natjerao ta naučim na pamet "Sonetni venec" od France Prešerna tako da sam sve znao o Juliji Primicovoj, ali eto sada mebih mogao recitirati gotovo ništa, ali znam da je sve bilo pisano sa Č i samo Č. Ipak sam nešto naučio. Eto to su ti negativni ostaci učenja napamet. |
