utjecajna linija

srijeda, 22.06.2016.

Muke po jačmencu

Jedan, na oko, bezazlen jačmenac, može itekako ići
na živce i smetati u obavljanju svakodnevnih aktivnosti ...
E, tako je i moj jačmenac, počeo smetati meni,
dok se nisam, u konačnici, morala obračunati se s njim ..
.
A počelo je ovako ....Probudila sam se i kao i svako jutro,
krenula tuširati...Tuširam se, prije spavanja, da bolje
spavam i ujutro, kako bi, raspoložena i vedra, otišla na posao....
Pogledam se na ogledalo i imam što vidjeti...
Desni gornji kapak natekao...Hm....što bi to moglo biti?
Jačmenac ?! Pomislim, Bože dragi, pa nisam imala jačmenac
od četvrtog osnovne? Kud baš, pa sad?!!
Žena u najboljim godinama i zločesti jačmenac na oku.
A jooooj!!! A radim s ljudima, držim sastanke, govore...
Sa jačmencom ću stvarno jako vjerodostojna biti...
Eto, takve me misli i gluposti obuzeše...Ljuta sam...
Otvorim, odmah, neke stranice na forumima, savjete liječnika...
Već sam i zaboravila kako smo to nekad liječili, jačmenac..
Žemlju staviti u toplo mlijeko, pa na oko...
Toga sam se sjetila...
Odmah to stavila...i ništa.! Htjela sam ga se riješiti odmah i sad!
Pročitam, zatim, da se ugrije sterilna gaza pa na oko ...
Još bolje, stavi vruće vode u šalicu sa okruglim dnom pa nju
na gazu i oko...Sve sam probala, ništa nije pomagalo...
Svako novo jutro moj jačmenac je stajao postojano, kao da
mi se ruga...Eto sve ti možeš, ti si "žena zmaj" u poslu, a ja
jedan obični, mali jačmenac, glave ti došao....
I bilo je tako....
Malo po malo, već sam se navikavala da je uvijek tu, ali
suživot je postajao sve teži i teži...Ljutila me je njegova postojanost
i ustrajnost...Jednostavno, ta njegova neuništivost, me živcirala..
Čitala sam, da se zna, nakon nekog vremena, sam povući i kad se
ništa ne radi s njim i nadala se da ću se uskoro probuditi, ujutro,
bez jačmenca. Ali, pusti snovi...
Svako jutro, kao da mi se smijao, kad bi pogledala u ogledalo,
i rekao:" Ne brini ! "Tu sam"!!!
Prestala sam ići u teretanu, nekoliko dana, plašila sam se,da se
ne inficira i postane veći...
Nakon dva tjedna treniranja živaca, otišla sam kod liječnika...
Već sam mislila da će mi reći da je to nešto puno gore i opasnije
od jačmenca...Plašila sam se liječnika i odlazila sam, ako i samo
ako, sam morala...Tako da sam uvijek dolazila u zadnji tren...

Liječnica je rekla da je to tipični jačmenac, ali potkožni, pa je malo
teže ga izliječiti ...Dala mi je TOBREX kapi i mast i rekla, ako
ne nestane za tjedan dana, da odem u Hitnu pa će mi oni to malo
izrezati i očistiti...
To mi je zvučalo strašno....Molila sam Boga da se to ne dogodi...
Mazala svaki dan dva puta mast i tri puta stavljala kapi...
Ništa se nije događalo!!! Nije rastao, a nije ni nestajao...

Krenula sam opet u teretanu...Morala sam..
Sve svoje aktivnosti i obveze na poslu,
obavljala sam s naočalama na očima, govoreći sugovornicima da
imam jačmenac i da moram nositi, sunčane, naočale...A, što ću?!...
To mi je bilo najjednostavnije...

Malo po malo, naučila živjeti s njim i skupljala hrabrost za, konačan, obračun.
Došao je i taj dan...
Nikom od ukućana nisam ništa rekla...Naručila sam se na pregled kod
specijalista i u podsvijesti već znala što me čeka...

Došao je i taj dan!
Ulazim u predvorje ordinacije, lijepo i bijelo, ali brrrr.. malo hladnu ...
Stariji bračni par je u čekaonici i liječnica, mlađa, vedra i nasmijana
žena, poziva muškarca na pregled. On ne reagira na prvu, očito da ni sa sluhom
nije baš sve u najboljem redu, ali žena mu došaptava i on ustaje i odlazi...
Morati će na operaciju mrene, čujem, kako mu kažu...Vrata ordinacije
bila su otvorena pa sam sve mogla čuti...
Treba čim prije, kažu, jer kad se ne dođe na vrijeme, onda treba strugati,
pa su rezultati malo lošiji...A joooj !...Strugati!...Po oku!...Strašno!!!...

Po malo me već panika lovila..kad me prozvaše...
Hrabro ustadoh i krenuh...Sjedoh na neku crnu stolicu i liječnica pozva
i liječnika...Pokušava mi izvrnuti kapak, ali se ne da...Ja stisnula pa stisnula,
kao da mi je život u pitanju...Ne dam! I gotovo!...
Valjda su skužili da se plašim, pa je liječnik rekao da će mi malo
pogledati oči, vid i sve što pregled podrazumijeva....
Gledala sam i sva ona slova...I sve sam vidjela..
Da me ohrabri, liječnik kaže: " Imate dobar vid i sa očima je sve
u redu, ne trebate ni naočale nositi"..."Ali zašto doktore jačmenac,
uporna sam ja, pa nisam klinka, kako to"? "Pa događa se", mudro
kaže liječnik....

Ponovo se pojavila ona liječnica i kaže " Hoćemo li mi?"
"Ako ne opustite kapak, morat ću donijeti jednu svoju spravici"...
"Kakvu spravicu?".. "Nemojete, molim Vas!"!! "Sad ću ja"!
Pokušavam opustiti kapak, gledati dole i držati otvoreno oko...
Tako je rekla...Ali , ne ideeeeee!...
Liječnica odlazi...
Vraća se sa nekom malom uskom staklenom cjevčicom...
Za tren je izvrnula kapak...Ništa nisam osjetila....
"Evo ga, kaže, tu je začaurio se"..."I šta sad", kažem ja"?
"Idemo ga maknuti!" Kako maknuti?! "A ja"? "Krenula sam na trening,
pogledajte , tamo je torba!"
"Ništa torba, ništa trening, danas!" "Prekosutra ćete na trening!"

Pristala sam...A kao da sam i mogla što drugo uraditi?!
Išlo je ovim redom: lokalna anestezija jednom, pa drugi put, sve
u vidu kapi...navukli mi bijele navlakice preko cipela, odveli u
sobu do sa stolicom postavljenom u ležeći položaj, primaknuli neko svjetlo,
opustila sam se i otupila, jednostavno sam se pomirila sa sudbinom
u očekivanju da će netko drugi, kad ja nisam mogla, dobiti bitku
sa mojim jačmencom... Osjetila sam, malo neugodno,
ali izdržljivo bockanje par puta i onda je sve bilo gotovo...
Dobila sam ogromni zavoj preko oka, masti za dalju njegu i
posebne maramice za higijenu oka....Osjećala sam se
oslobođeno u jednu ruku, a opet i pomalo čudno...
Sve se odigralo tako brzo...I sad još gora odlazim, nego što sam
došla i još se zahvaljujem liječnicima na odlasku...
Nije lako bilo ni sići, ni pronaći taksi, sjetila sam se tada
svih onih na koje rijetko mislimo i suosjećala s njima, itekako....
Bože, kako je teško biti osviješten i suosjećajan kad si zdrav.
Za sebe mislim da jesam i osviještena i suosjećajna...
Ali osjećam i to, da to nije dovoljno... Nije dovoljno !
Nikad, nije dovoljno!

Oznake: Zdravlje i bolest

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv