Oporavak slomljenih krila (2.)
Oporavak slomljenih krila
(Recovery of Broken Wings)
by Claudett
Glazba je izvukla Angela iz ureda. Dopirala je iz njegova stana. Shannon je zatvorenih očiju sjedila na podu u sredini sobe i jedva se primjetno njihala. Iz zvučnika se izvijao zvuk solo violine.
Duboki tonovi su zavibrirali u zraku i Angel je zatvorio oči kad ga je prožela ljepota. Kad je bio mladić volio je plesnu glazbu i lagane pjesmice. Kad je postao stariji, nakon transformacije, promijenio se i njegov ukus u glazbi. Mnoge se noći Angelus ušuljao u koncertne dvorane da stvori pravo ozračje za svoje noćne pohode. Od mračnih i dijaboličnih Paganinijevih melodija uvijek bi mu uzavrela krv u žilama i često bi jedno ili dvoje iz osoblja kazališta platili to svojim životima prije kraja skladbe.
Ali ovo nije bio Paganini. Ovi tužni i uzvišeni uzdisaji mogli su biti djelo samo Johanna Sebastiana Bacha.
Izgledalo je kao da se Shannon hrani glazbom. Angel se gotovo mogao zakleti da postaje sve snažnija dok je upijala zvukove oko sebe. Nakon nekoliko trenutaka je zamijetio da joj se prsti lijeve ruke kreću uz melodiju kao da na krilu svira zamišljenu violinu.
Kad se posljednja E oktava rasplinula u ništavilo, Angel se nakašljao da ne prestraši djevojku sa svojom neočekivanom pojavom.
Shannon je otvorila oči. "Angel? Oh, oprosti. Jesam li stavila preglasno?"
"Nisi. Nimalo." Tražio je riječi. "Sonata u A molu?"
Kimnula je. "Skladba 'Grob'. Poznaješ glazbu?"
"Nešto malo. U zadnje vrijeme je nisam imao vremena slušati."
"Perlman je violinist. On je moj uzor. Kad pomislim što je sve proživio... zbog dječje paralize je jedva govorio, a sad je jedan od najvećih glazbenika! Svira s toliko duše." Njene zelene oči su se počele puniti suzama.
Angel je sjeo ispred nje. "Svira s dušom zbog svog životnog iskustva. Vjeruj mi, čuo sam čuda od djece, koja nisu proživjela ono što sviraju i to nikad nije ono pravo." Rukom je utješno dotaknu njezinu. "Ponovo ćeš svirati i bit ćeš još bolja zbog svega ovoga. Obećajem ti."
"Nadam se," odgovorila je tiho. "Znaš, takav je Bach. 'Grob' je u molu i svi odmah pretpostave da je tužan. I jest tužan, ali je i predivan. Srce ti puca kad čuješ tu harmoniju patnje i ljepote."
Angel je baš htio odgovoriti kad je čuo korake na stepenicama. Bila je to Cordelia. "Angele, Wesley te treba."
* * * * *
"Mislim da imamo trag," rekao je Englez kad se Angel približio stolu. Wesley je uzeo jednu od knjiga uvezenih u kožu i pokazao mu odlomak. "Ovdje se spominje samoubojstvo jednog Čuvara. Vijeće Čuvara je po njegovim dnevnicima zaključilo da ga je ubio demon Kura."
"Ubio?" rekla je Cordelia. "Ali rekao si da je to bilo samoubojstvo."
"Demoni Kura su veoma zanimljivi. Hrane se ljudskim osjećajima, ali ne zaposjedaju domaćina. Umjesto toga ga proganjaju, prate kao sjena. Kura su telepati i mogu utjecati na um. Demon stvara u umu žrtve užasne slike..."
"I hrani se njenim strahom," Angelu su se počeli slagati djelići slagalice. "Znači zadnje dvije godine ju je pratio demon. Zašto se sad stanje pogoršava?"
Wesley je uzdahnuo. "Kura demoni ne moraju ubijati za hranu, ali im nakon nekoliko godina postane dosadno. Zabavljaju se tako što tjeraju ljude da se ozlijede."
"Zašto ne nabave kabelsku kao svi ostali?" Cordelia se namrštila. "U redu, sad znamo tko je negativac. Kako ćemo ga zaustaviti?"
"To je malo složenije. Tu spominju i čaroliju za tjeranje demona, ali nije opisana." Wesley bi nastavio, ali ga iznenadio glas iza njih.
"Onda nam bolje pokaži gdje da tražimo," izjavila je Shannon s vrata.
* * * * *
"Jesi li sigurna da se ne želiš odmarati?" upitao je Angel zabrinuto. Shannon nije bila naviknuta na ovakva cijelonoćna istraživanja kao Wesley i Cordelia, a i nije baš najzdravija. Osim toga, vjerojatno ju je prilično potreslo sve što je noćas saznala.
"Ionako ne bih mogla zaspati. Bolje se osjećam kad radim nešto." Okrenula je još nekoliko stranica pa zastala i pogledala Angela. "Ovo je stvarno, zar ne?"
Nasmiješio se. "Nažalost."
Shannon se tiho nasmijala. "Kad si rekao da pomažeš ljudima u neobičnim situacijama, svašta sam pomislila, ali nisam ni pomislila na ovo. Mislim, kako se uopće počneš baviti ovakvim poslom?"
Angel je nakratko razmišljao. "Cordy i Wesley su jednostavno dobri ljudi. Vide opasnost i žele pomoći. Ja imam... svoje razloge." Shannon je čekala da nastavi. "Recimo samo da nisam uvijek vodio najbolji život. Moram to nekako nadoknaditi."
"Tako." Shannon je oklijevala na trenutak, razmišljajući treba li forsirati. "To... to vjerojatno nema veze sa staklenkama u tvom hladnjaku?" Nastavila je prije nego ju je Angel uspio prekinuti.
"Mislim, nisam njuškala ili tako nešto. Trebala sam vodu da popijem lijekove, iako mi ne pomažu, i ugledala sam ih. Došla sam pitati o tome kad sam čula to o demonima. Neke stvari su mi postale jasnije."
"Neću... neću te ozlijediti, znaš ," uspio je promrmljati Angel.
"Znam. Neću reći da mi je sve to sasvim ugodno, ali mislim da razumijem. Ili to ili sam napokon pošašavila. Hajde," rekla je s rukom na kupu knjiga između njih. "Nađimo kako ubiti tu stvar."
____________________________________________________________________________________________
"Shannon," hladna ruka je blago prodrmala djevojku za rame trgnuvši je iz polusna. Okrenula se i ugledala Angela iza sebe. "Zašto ne odeš dolje i malo se odmoriš? Iscrpljena nećeš mnogo pomoći."
Shannon je umorno zakimala. "Dobro. Samo da završim ovu stranicu. Čini mi se da je ovo poglavlje korisnije od ostalih." Pokazala je prema rastućem kupu knjiga uz svoje noge.
Angel se namjeravao namrštiti s neodobravanjem, ali nije mogao potisnuti osmijeh. Cijelonoćno istraživanje nije im donijelo ništa korisno, ali se Shannon svejedno nije dala obeshrabriti. Ispod njenih očiju su i dalje bili tamni podočnjaci, ali u očima je Angel ugledao nešto novo - nadu.
Hladni srsi su prošli niz Shannoninu kralježnicu. Nesvjesno je zadrhtala.
"Jesi li dobro?"
Oštro je kimnula kao da se budi iz sna. "Mislim da jesam. Možda je ipak bolje da ti ovo dovršiš." Kad je ustala zemlja joj se iznenada izmakla ispod nogu. Soba se zavrtjela oko nje i posegnula je za stolom da održi ravnotežu.
"Shannon!" čula je Angelov glas kroz tunel gotovo potpuno nadglasanog vriskom i onda je shvatila da ona vrišti. Njen vrisak je zamro s grgljajućim zvukovima kad su joj valovi grčeva počeli potresati tijelo. Osjetila je da je podignuta i jake ruke kako je drže da ne ozlijedi sebe ili druge. Njene zelene oči su se srele s Angelovim tamnima i u njima je ugledala strah za nju. Njegove su usne oblikovale riječi koje nije čula.
"Wesley! Cordelia!" Angel je u svojim rukama držao djevojku koja se divlje tresla. "Drži se, Shannon. Samo se drži."
Shannon se usredotočila na Angelove oči. Nije mogla čuti, nije se mogla micati, ali dok ostane usredotočena na ovaj svijet možda neće poludjeti. Udario ju je novi napad grčeva, još jači nego prvi. Zatvorila je oči boreći se s boli. Kad ih je ponovo otvorila, svijet se zacrnio.
Istisnula je jauk praćen mračnim smijehom iz daljine. Kad se svijetlo vratilo, Shannon se našla zatočena u svijetu vječnih noćnih mora.
* * * * *
Wesley je odmahujući glavom skinuo stetoskop s ušiju."Srce joj tako brzo kuca da jedva mogu brojiti puls, a diše jako plitko. Ne znam koliko može izdržati ovako slaba." Pogledao je prema obliku ispod pokrivača koji se divlje tresao na Angelovu krevetu.
"Ruga nam se, Wesley. U ovoj je u sobi, ubija je pred nama. A mi možemo samo gledati!" Angel je udario šakom u zid, napravivši zamjetnu udubinu.
"Polako." Wesley ga je dodirnuo po ramenu, ali vampir ga je otresao. Kad se Angel okrenuo, nosio je svoje vampirsko lice. "Ovo je reakcija koju Kura želi postići. Ne smiješ dopustiti da te izbaci iz ravnoteže."
"Ovdje se ne radi o školskom nasilniku," uzvratio je Angel. "Neće otići ako ga ignoriramo!"
"I to je razlog više da ostanemo sabrani. S ovim se ne možemo boriti Angel. Moramo ga nadmudriti." Wesley je uzdahnuo s olakšanjem kad je s Angelovog lica nestao vampirski izgled. Već je više puta vidio Angelovo 'ozbiljno lice', ali nije ga prestajalo uznemirivati.
"Imaš pravo. Moramo shvatiti kako razmišlja." Angel je počeo hodati sobom. "Shannon je cijeli dan bila ovdje, ali je tek sad napadnuta. Zašto?"
"Kure su osobito opaka stvorenja. Uživaju u nanošenju patnje i boli. Možda joj je htio dati malo nade prije nego je uništi."
"Možda," Angel nije zvučao uvjereno. "Ali ostaje pitanje vremena. Zašto baš u tom trenutku? Zašto je nije napao dok je bila sama? Demon ne bi želio da mi budemo u blizinu da joj pomognemo, a tada smo svi zajedno.... "
"Istraživali," završio je Wesley.
"Došli smo preblizu nečega." Angel je krenuo prema stepenicama.
"I još jednom sam ispred vas." odjeknuo je Cordelijin glas sa stepenica. Kad je došla do dna, pružila je Wesleyu knjigu koju je nosila. "Shannon je čitala stranicu 213. Pogledaj što je na sljedećoj stranici."
Wesley je prevrtao požutjele stranice. "Evo tu smo... Egzorcizam za Kure. Trebamo napraviti krug zaštite s vatrom, vodom, zrakom i zemljom. Zapravo prilično standardno. Zapaliti mahovinu i dvaput blagoslovljenu kadulju... Oh ne."
"Što? Što nije u redu?" žurno je upitao Angel.
"Pa, čarolija je prilično jednostavna i mogu je uglavnom sam izvesti." Wesley je zatvorio knjigu i otišao do Shannon i uhvatio je za ruku koja je drhtala. "Ali tekst za tjeranje demona mora izgovoriti njegova žrtva."
________________________________________________________________________________________
"Cordelia, jesi li sigurna?"
"Zadnji put Wesley, jesam!" rekla je Cordelia odlučno. "Kao prvo, ti radiš na čaroliji. Moraš biti pri svijesti ako nešto krivo krene. Drugo, moguće je da bi ova čarolija loše utjecala na Angelovo prokletstvo, a to nam sad najmanje treba." Zastala je čekajući hoće li se netko usprotiviti. "Fino. To smo ustvrdili. A sad, ponovimo još jednom iz početka."
Wesley se nije sviđalo to rješenje, ali nisu imali izbora. "Dobro onda. Ti i Shannon ćete sjesti tu na pod i ja ću početi izvoditi čaroliju. Kad završim dat ću ti znak i ti ćeš pročitati tekst koji sam ti napisao."
Cordelia je uzela list papira od Wesleya. "I to će stvoriti vezu između Shannon i mene, tako da ona može usisati moju energiju."
"Ne baš. Ona ništa... ne usisava. Teško je objasniti, ali pojednostavljeno to je miješanje dvije životne sile. Dijelit ćete svoju energiju. Teoretski bi od tebe trebala dobiti dovoljno snage da dovrši čaroliju i istjera demona. Ali... "
"Kako dijelimo energiju to vjerojatno neće biti baš ugodno za mene," nastavila je Cordelia.
"Ovo je samo teorija." Wesley je gledao u pod. "Možda neće uspjeti i bojim se da nam se ne obije o glavu pa da i ti postaneš žrtva Kure." Nastala je potpuna tišina. Wesley je nastavio prekidajući neugodnu napetost. "Važno je da cijelo vrijeme budeš u fizičkom dodiru sa Shannon. Ta veza nije stabilna i ako se razdvojite mogle biste obje umrijeti."
Angel je cijelo vrijeme šuteći stajao u kutu sobe, čas gledajući Cordeliu i Wesleya, čas djevojku koja je umirala na njegovom krevetu. "Cordelia," iznenada je progovorio, prestrašivši svoje prijatelje. "Ne moraš ovo činiti."
"Da, moram." Prešla je sobu da dođe pred njega. "Gledala sam te kako se nebrojeno puta žrtvuješ. Nikad ne oklijevaš riskirati svoj život za druge. Cijeli život samo mislim na sebe i sebe. Sad je na mene red."
Angel se namrštio, ali je gledao Cordeliu s novim poštovanjem. U svih 200 godina nije vidio ovakvu promjenu karaktera u tako malo vremena. Složio se kimnuvši.
"U redu, dobro." Okrenula se prema Wesleyu. "Idemo početi prije nego dođem pameti i predomislim se."
* * * * *
Soba je bila tiha kao smrt. Angel je gurnuo svoj krevet uz zid da Wesley ima mjesta za pripreme. Cordelia je sjela na sredinu poda, a oko nje su bile četiri svijeće koje su označavale glavne točke kruga. Shannon je ležala s glavom u njenom krilu. Wesley je počeo.
"Pozdrav Čuvarima na kulama Istoka,
Moći Zraka!
Prizivamo vas, dajte nam svoju zaštitu."
Wesley je uzeo malo mahovine koja je ležala uz njegove noge. Kad ju je zapalio, polako je obišao krug, okružujući ga prstenom dima koji nije nestajao nego je nepokretno visio u zraku. Vratio je mahovinu i otišao do sljedeće točke.
"Pozdrav Čuvarima na kulama Juga
Moći Vatre!
Prizivamo vas, dajte nam svoju zaštitu."
Upalio je sljedeću svijeću na svom putu u krug. Nastavio je, prizivajući Čuvare Zapada i prolio vodu po krugu, pa Čuvare Sjevera napravivši krug od zemlje. Wesley je pogledao Cordeliju u oči i izgovorio.
"Krug je stvoren. Pogledajte ovaj obred napravljen u vašu čast i zaštitite one koji se ne mogu zaštiti."
Cordelia se malo trgla kad je plamen svijeća skočio metar visoko pa se vratio na svoju normalnu visinu. Zatvorila je oči da se sabere. - Hajde Cordelia, moraš biti smirena za ovo. - Duboko je udahnula i stisla rukama Shannonine mlitave dlanove.
"Sa savršenom ljubavlju i savršenim povjerenjem
Sa čistim namjerama i pravdom
Združujem srce i dušu svoje sestre
I svoj život neka budu jedno."
Cordelia je osjetila kako joj se iz prsa kroz ruke naglo izlijeva toplina od čega je osjetila takvu prazninu u sebi da se bojala da će joj se tijelo urušiti u sama sebe. Gotovo odmah nakon što je nastala, praznina je nestala naglo se ispunivši mrtvačkom hladnoćom. Cordelia je na trenutak vidjela Shannonin privatni pakao i vrisnula.
Wesley je skočio na noge da spriječi Angela koji je krenuo da pomogne Cordeliji. "Nemoj! Izgubiti ćemo ih obje ako sad razoriš krug!"
Energija čarolije se polako počela izjednačavati. Bol i strah su postajali sve manje razorni dok Cordelia nije uspjela otvoriti oči.
Njene oči su bile uhvaćene u netremičnim pogledu sa zelenim očima i dvije djevojke su ustale kao jedna. Činilo se da je Shannon nagonski shvatila što se događa i okrenula se pustivši Cordelijinu lijevu ruku da može uzeti knjigu sa poda. Počela je čitati drhtavim glasom.
"Pozivam demona koji me muči. Onoga koji mi obuzima um i razara dušu. Tebe koji vjeruješ da imaš potpunu moć nadamnom, a istinski nemaš nikakvu."
Shannonin glas je postajao sve snažniji i glasniji sa svakom riječi, a s njim su rasli plamenovi svijeća. U sobi se podiglo nešto slično maloj oluji dižući sve papire u zrak. Shannon je počela vikati.
"Moć moja drži te!
Moć duše koja ti je poreknuta!
Moć srži i kosti da mi da snagu!
Moć krvi i mesa da me priveže uz ovaj svijet!
Ti nemaš ni uporišta ni spasa!"
Vjetar je bjesnio, a plamenovi su buknuli još više. Shannon je zatvorila oči i kriknula iz dna pluća.
"Izgnan si sa ove ravnice smrtnika zauvijek!!"
Bljesak svijetla, neljudski vrisak i bilo je gotovo. Vjetar je nestao, svijeće su se ugasile, a Shannon i Cordelija su se iscrpljene srušile na pod.
____________________________________________________________________________________________
Koncertna dvorana je bila puna ljudi. Angel je uspio ugaziti na popriličan broj nogu prije nego se zahvalno spustio na svoje mjesto.
"Nismo baš spretni kao nekad, ha?" zadirkivala ga je žena do njega.
"Jedan od nedostataka kad si čovjek," odgovorio je s uzdahom. "Iako mi se čini da brojne prednosti i više nego nadoknađuju nedostatke."
Buffy ga je nagradila nevinim pogledom. "Da slučajno ne misliš na posebno jednu prednost, je li?"
"Bolje ti je da ne sumnjaš!" nasmijao se i rukom je prigrlio uz sebe.
Imali su najbolja mjesta; ispred orkestra, u sredini, 8 red. Buffy s desna su sjedili Wesley i Cordelia. Bili su udubljeni u svoj razgovor, vjerojatno planirajući svoje skoro vjenčanje.
"Onda, je li ta cura dobra?" upitala je Buffy.
"Jest. Svira s toliko duše." Nasmiješio se sebi kad se sjetio razgovora u njegovom stanu prije gotovo pet godina.
Buffy je čula zamišljenost u njegovom glasu i baš kad ga je htjela pitati, svijetla su počela slabiti.
Shannon MacLeod je izašla iza zastora elegantno se naklonivši na gromoglasan pljesak prije nego je prišla mikrofonu na središtu pozornice. "Dobra večer. Želim vam zahvaliti što ste došli danas i reći nešto prije nego počnem svirati prvo djelo. Mnogi ljudi govore o anđelima. Nekad su to stvorenja poslana od Boga, nekad ljudi koji čine više nego što im nalaže dužnost." Zastala je da nađe Angelovo lice u publici. "Prije nekoliko godina sam srela svog anđela čuvara. Pomogao mi je vratim svoj život i ova skladba je posebna za mene i njega. Za tebe, Angel."
S tim je sjela s violinom pod bradom i počela svirati.
Iz žica i drva su potekli poznati uvodni tonovi iz Bachove sonate Grob u A molu. Note koje je Bach čuo u glavi kad ih je pisao nisu mogle biti slađe. Shannon je svirala kao nikad dosad, stavljajući u glazbu svaki osjećaj, svako iskustvo, svaku uspomenu punim srcem.
Angel je zatvorio oči, naslonio glavu uz Buffynu kosu i pustio da ga ponesu krila melodije koja se dizala u visine.
Kraj
|
