24. poglavlje (kraj) - Feniksov uzlet
Zadnje poglavlje "Feniksa"... Sada mi je nekako žao što je gotovo. Navikla sam se prevoditi ga.
Stavila sam vam link do orginalne priče - nisam ga htjela staviti prije da ne dođete u napast i pročitate prije nego prevedem :) Ok, evo nekoliko mogućih nepoznatih pojmova -
- Feniks – nisam objasnila na početku pa objašnjavam na kraju. To je ptica iz egipatske mitologije slična čaplji ili orlu, utjelovljenje boga sunca Ra. Po mitu ona je dolazila svakih 500 godina iz Arabije ili Indije u Heliopolis, izgradila gnijezdo u hramu boga Sunca i u njemu se spalila. Iz njega bi uskrsla pomlađena i tako bi se ciklus ponavljao. Ona je simbol besmrtnosti i u tom smislu ju je preuzelo kršćanstvo. U ovoj priči vjerojatno predstavlja Bufy, ali mogla bi se odnositi i na Angela jer se i on 'vratio' iz mrtvih. Kad bolje promislim možda je od te ptice potekao i izraz 'vatreno krštenje'...
- stol u kuhinji – za one koji se ne sjećaju, Angel tu aludira na kuhinjski stol u ep. «Angela» I Will Remmeber You kad su se on i Buffy... hmm... zabavljali na njemu ;)
- Kip slobode u pijesku i Charlton Heston – ovo je iz genijalnog filma «Planet majmuna» i to orginalnog, a ne onog lošeg remakea. Na samom kraju filma lik Charltona Hestona nalazi na plaži u pjesku zakopan Kip slobode i tako u jednom od najboljih šok trenutaka u filmovima zaprepašteno shvaća da je Planet majmuna zapravo Zemlja, nekadašnji ljudski planet.
- sleng – ulični, šatrovački govor isl.
- upozorenje – malo blagog NC-17 sadržaja
Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yahtzee
DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE – FENIKSOV UZLET
U Komori Vijeća je dugo vremena trajao kaos. Svi su međusobno raspravljali tko je umiješan u prijevaru, tko nije, što se treba učiniti. Ipak na kraju se većina okrenula protiv Čuvara koji su se slagali sa Ishakovim i Markwithovim planovima. Frances je predvodila napad i Buffy nikad nije bila sretnija što čuje njen glas previsok od bjesa. Ishak se branio, ali Markwith je samo pogureno sjedio na stolici i gledao prema Sumiko.
Sumiko je ostala blizu Angela i Buffy.
«Eto ga,» rekao je prilično mlad Čuvar kojeg se Buffy sjećala sa sastanaka. «Sve je zamotano. Kada će ga Mohranska krv sasvim zaliječiti?»
«Koliko se sjećam, za otprilike deset sati,» rekla je Sumiko. «Tobias je jednom pisao o proročanstvu sa tom krvlju, ali to je jedna od stvari koje nisam stigla pogledati u knjižnici.»
«Znači to si tamo radila cijelo vrijeme,» rekao je Angel. Glas mu je još uvijek bio slab, ali zvučao je jače nego prije. «Pitao sam se zašto toliko prečitavaš dnevnike svog Čuvara.»
«Uglavnom sam tražila podatke o ovom stoljeću. Čitala sam dnevnike samo kad si bio u blizini,» rekla je Sumiko. «A često si bio u blizini. Previše si savjestan u svom poslu.»
«Jeste li sigurni da je dobro,» rekla je Buffy. Nije mogla otrgnuti pogled od okrvavljenih zavoja koji su prekrivali Angelove brojne rane. «Zar ne treba antibiotike ili tako nešto?»
«Većina ozlijeda se već zatvorilo,» rekao je doktor. «Sada mu najviše treba odmor.»
«Hvala,» rekao je Angel. Malo je drhtao i Buffy je shvatila da je Komora vjerojatno prehladna za polugolog čovjeka u šoku. U tom trenutku im je netko pružio ogrtač. Buffy ga je uzela i vidjela da je to Agatha.
«Ne bismo te povrijedile, zaista,» rekla je. «Samo -- nikad nisam sumnjala u Vijeće -- »
«Razumijem, Agatha,» rekla je Buffy. «Niste znale. Spriječavali su vas da saznate.»
«I tebe su sprječavali,» rekla je Agatha. «A ipak si shvatila.»
«Aha, ali ja sam paranoidna i sumnjičava,» rekla je Buffy. Izkrenula je glavu prema gore da može vidjeti Xiaoting koja je je sjela u najviši, najudaljeniji dio Komore sa čvrsto prekriženim rukama. «Što je Xioating?»
«Ona -- kako ti ono kažeš? – šizi,» rekla je Agatha i Buffy je jedva ostala ozbiljna na Agathino korištenje te riječi. «Osjeća se vrlo izdanom od Vijeća i veoma se srami što im je tako spremno vjerovala.»
«Reci joj da je u redu,» rekao je Angel. «I mene su uspjeli prevariti, a koliko sam već ovdje, trebao sam ih prozreti.»
«Ponekad je potrebna svježa perspektiva,» rekla je Buffy. Doktor je Angela pridigao u sjedeći položaj i Buffy ga je odmah ogrnula ogrtačem. «Sumiko i ja te možemo iznijeti -- ili možda imaju nosila?»
«Mislim da mogu hodati,» rekao je Angel. «Volio bih hodati. Nisam očekivao da ću odšetati odavde.»
«Pomoći su vam do dizala,» rekla je Sumiko. «Onda se moram vratiti u Komori ako Frances bude trebala pomoć u uvjeravanju.»
«Ja ću joj pomoći u uvjeravanju,» žustro je rekla Agatha.
«Napravi to,» nasmješila se Buffy.
Buffy i Sumiko su stale uz Angela i podigle ga na noge. Ljudi u Komori su zamukli na prizor i Buffy se iznenada osjećala malo neugodno. «Mislim da je Angelu i meni dosta za danas. Netko drugi će morati preuzeti patrolu.»
«Ja ću,» ponudila se Agatha.
«Već znamo da ti je žao,» rekla je Buffy. «Opusti se.»
Ishak nije odgovorio i Buffy je shvatila da nema više nikoga da joj zapovjeda ili da odobrenje -- nikoga sa autoritetom. Bar zasad. «Onda vidimo se sutra, je li tako, Frances?»
Frances se uspravila i nasmješila se. «Naravno. Bit će mi drago razgovarati s tobom. Zapravo sa vas oboje,» rekla je kimnuvši prema Angelu.
Malo digao ruku u pozdravu i Buffy je vidjela kako mu se lice na tren zgrčilo od boli, ali brzo ju je prikrio. «Do sutra, Frances.»
Kad su njih troje krenuli prema vratima Komore, Čuvari su se ponovo počeli svađati. «Sigurno možeš ovako hodati?» rekla je Buffy, još uvijek zabrinuto gledajući njegove grčevite, nesigurne korake. «Jesi li siguran?»
«Siguran sam -- » Utihnuo je u pola rečenice. Buffy je podigla pogled i vidjela da netko stoji ispred njih. Kad je Angel progovorio, glas mu je leden kao nikad prije. «Markwith.»
Markwith je slegnuo ramenima, kao da su on i Buffy samo smetnje. «Znam da sad možete likovati,» rekao je promuklim glasom. «Samo -- samo sam htio razgovarati sa Sumiko -- »
Sumiko je imala staložen izraz. «Prije te nije zanimao razgovor sa mnom,» rekla je. «Ali reci što imaš.»
«Ti i ja -- » Činilo se da je Markwithu užasno neugodno i koliko god ga je prezirala, Buffy je osjetila mrvicu sažaljenja. Što god ga je dovelo pred Sumiko -- bar je to bilo iskreno. «Bilo mi je stalo do tebe. Mislio sam da je tebi stalo do mene. Zar si me varala sve to vrijeme?»
Sumiko je suzila oči. «Ti si taj koji je varao mene. Lagao si svima nama o svojim ciljevima i motivima. Ja sam samo pomogla da se otkrije istina.»
Vidjela je da je Markwith to teško primio; stegnuo je vilicu i ruke su mu drhtale. Ipak glas mu je bio miran kad je rekao. «I to je sve što je to bilo za tebe.»
«Znao si da sam bila udata za svog Čuvara. Da si se potrudio saznati nešto o njemu, vidio bi da je on prije svega bio častan čovjek,» rekla je Sumiko. (Njen glas je otkrivao osjećaje za pokojnog muža koje je Markwith želio.) «Ako si mislio da ćeš zasjeniti uspomenu na njega sa svojim lažima, svojim zločinima za vlastitu korist -- » slegla je ramenima. «Veća si budala.»
Markwith se odmakao pognute glave. Kad su njih troje prošli kraj njega izlazeći iz Komore, Buffy je promrmljala «Joj. To je boljelo.»
Angel izgleda nije s njom dijelio ni tu mrvicu sažaljenja. «Zaslužio je.»
Sumiko im je pomogla u lift i onda ih pozdravila kratko mahnuvši prije nego se vratila u Komoru. Buffy je prebacila Angelovu težinu na svoje zdravo rame i pritisla broj svog kata. Angel ju je pogledao. «Ovaj put kod tebe?»
«Ti imaš zazidan prozor,» rekla je. «Želim da vidiš sunce.»
Angelu se ozarilo cijelo lice i na trenutak su nestale sve modrice i krv; Buffy je vidjela samo osmjeh. «To bi volio.» Onda se osmjeh malo smanjio i ponovo je vidjela bol. «Buffy, prošlu noć sam bio tako ljut na sebe -- mislio sam, imali smo priliku, ja sam imao priliku i propustio sam je jer se nisam usudio nadati -- »
«U redu je,» rekla je Buffy. «Ipak smo dobili još jednu priliku.»
«Zbog tebe,» rekao je Angel. Malo je odmahnuo glavom. «Znaš, ovako te se sjećam.»
«Kao okrvavljenu luđakinju s kolcem u ruci?» nasmijala se Buffy. «Nažalost, to me ne bi iznenadilo.»
«Ne,» rekao je. «Uopće nisam mislio na to.» Buffy je shvatila i osjetivši val ponosa uzvratila mu širokim osmjehom.
Došli su na njen kat, hodnikom polako došli do njenog stana i ušli. Buffy je ispustila uzdah razočaranja kad je kroz prozor vidjela da je nebo već mračno. «Sunce je zašlo,» rekao je Angel.
«Žao mi je,» rekla je Buffy. «Ali, hej, imamo zakazan izlazak sunca za sutra.»
Angel je odmahnuo glavom i Buffy je vidjela da se opet smješi. «Zašlo je, a nisam osjetio. Ništa. To -- to više nije važno.»
Buffy ga je nježno zagrlila pa ga odvela do kreveta. Njegova majica je još uvijek bila raširena na njemu, a do nje položen njen džepni sat. Brzo ih je makla i Angel je zahvalno legao. Ponovo je primjetila okrvavljene zavoje, mrlje osušene krvi po njegovoj koži i odjeći. «Odmah se vraćam,» obećala je i otišla u kupaonicu.
Nakratko se pogledala u zrcalo i razmišljala je li previše sada ga opet dizati na noge da se pogleda u ogledalo, pa odlučila da to može pričekati. Brzo je isprala Angelovu krv sa lica i ruku i onda namočila komad meke tkanine s kojom se vratila do Angela. «Evo, da te malo sredimo.»
Nježno je tapkala po njegovom čelu i Angel je ugledao crvenilo koje je očistila. «Ljudska krv,» rekao je. «Mogu je namirisati, ali ništa mi ne govori. Ne osjećam se gladan od tog mirisa. To je samo -- krv.»
Buffy ga je nastavila čistiti u isto vrijeme se diveći topline kože koju je osjećala pod prstima. Došla mu je do pojasa i nakon kratkog oklijevanja mu počela skidati hlače. «Moram reći,» rekla je. «Mislila sam da će biti drukčije kad te budem skidala.»
«Ni ja to nisam baš ovako zamišljao,» priznao je Angel. Buffy je oprezno brisala krv oko rane koju mu je zadala na bedru.
Tek kad je bila gotova i odmakla se da vidi je li nešto propustila, sjelo joj je. Angel leži na njenom krevetu, gol, gleda je, čovjek je i nema nikakvog proklestvo koje bi ih sprječavalo --
«Buffy -- » rekao je Angel gladno je gledajući. Duboko je udahnula osjetivši poznati val strasti i nepoznati val mogućnosti --
Brzo se svukla i na trenutak stajala gola pred njim. Vrućina u njegovim očima se slagala sa vrlogom osjećaja i želje koji su se pojačavali u njoj. Samo to što ga vidi, što on vidi nju je stvaralo glad koja je mogla biti utažena samo kad budu konačno, istinski zajedno, tijelom i dušom.
Legla je uz Angela, privukla ga uz sebe i on ju je tada pogledao i rekao -- «Au! Oh, oh, ne.»
«Arrgghh,» Buffy je ispustila pokušavajući se nasloniti na svoju ranjenu ruku pa se prebacila na leđa uz njega. «Uh, loša ideja.»
«Dobra ideja,» ispravio ju je Angel. «Krivo vrijeme. Dovraga.»
«Uvijek je nešto,» rekla je Buffy. «Zašto krv Mohre nije proradila nakon prvog uboda?»
«Zato jer su te optužbe bile točne,» rekao je Angel. «Više Sile su pustile da primim kaznu za zločine koje sam počinio. Spasile su me prije nego sam umro za ono što nisam učinio.» Uzdahnuo je pa je pogledao sa tužnim osmjehom. «Čekao sam 350 godina; mogu izdržati još jednu noć. Pogotovo kad znam da ćeš ujutro biti ovdje.»
«Ja sam čekala samo dvije i pol godine,» rekla je Buffy. «Ali mislim da više ne mogu čekati.» Ovaj put se pridigla oslanjajući se na zdravu ruku; iako je još bila umorna i boljelo ju je, ti osjećaji su brzo otišli u pozadinu. Ostalo je samo nešto što je dijelom bila želja, ali uglavnom duboka, prožimajuća nježnost.
Premjestila se tako da je stavila koljena s obje strane njegovih bedara i onda se sagnula i nježno ga poljubila pazeći da se pritom ne naslanja na njega. Uzvratio je poljubac i uzmakao nakon par trenutaka. «Buffy -- jesi li sigurna -- »
«Sigurna sam,» Stavila je dlan po sredini njegovih prsiju, odmah iznad srca. Koža mu je bila topla. Srce mu je kucalo ispod njenog dlana. Prsa su mu se dizala i spuštala dok je disao. Sjećala se hladne mirnoće vampirskog tijela. Čudno kako joj je to malo nedostajalo -- još jedan dio njene prošlosti -- njihove prošlosti -- izbrisan vremenom. «Snaći ćemo se. Vidjet ćeš.»
Angel je svojim dlanom prekrio njen i osjetila je da malo drhti. «Znam da se više ne moramo bojati,» rekao je. «Znam to i ipak -- »
«Ššš,» prošaptala je Buffy naginjući se nad njega po još jedan poljubac. «Dobro ću se pobrinuti za tebe.»
__________________________________________________________________________________________________
Buffy je gledala kroz staklenu kupolu iznad vrta uživajući u ružičastoj boji neba pred zoru. Za nekoliko trenutaka će ga vidjeti i Angel kada ga probudi sa prvim poštenim doručkom nakon više stoljeća --
Brzo je hodala među voćkama tražeći dobre breskve koje je jela prije par tjedana. Trava je bila meka pod njenim bosim nogama, zrak svjež i bistar. Osjećala se kao da bi mogla lebdjeti, poletjeti u visine i onda se opet vratiti Angelu. Zastala je kad je našla drvo; sjetila se Sky kako sjedi ondje sa širokim osmjehom na mladom licu.
- To će me progoniti neko vrijeme - pomislila je. - Vjerojatno zauvijek. Kao zabadanje noža u Faith i slanje Angela u Pakao. Stalno želim da to nestane, ali mislim da nikad neće. Htjela sam spustiti taj teret, ali to ne ide tako. Jednostavno to nosiš sa sobom sve dok ne postane dio tebe i više ne osjećaš težinu. -
Nekad bi postala potištena od takvog razmišljanja, ali sada joj se to činilo jednostavno i istinito, ne nešto zbog čega treba žaliti, nego nešto što je morala spoznati.
Buffy je prišla stablu da ubere nekoliko breskvi za Angela, ali miris voća ju je podsjetio da već duže nije ništa jela. Prva breskva joj je otišla ravno u usta. Slatkoća je bila čisti, fizički užitak i pohlepno ju je pojela, čak nekoliko puta liznuvši sok sa prstiju.
Baš kad je pojela, primjetila je još nekoga u vrtu. Sjedila je naizgled u meditaciji, ali podigla je pogled kad se Buffy približila. «Hej, zdravo, damo koja govori engleski,» rekla je Buffy.
«Dobro jutro, Buffy,» rekla je Sumiko. «Kako je Angel?»
«Odlično,» rekla je Buffy. «Puno bolje. Nakratko se probudio prije par sati i provjerili smo kako je -- sada se, znaš, može kretati naokolo i vratio mu se osjećaj u cijelom tijelu, ponovo je savitljiv i može se oslanjati na ruke ili -- uh -- » pročistila je grlo. Sumiko joj se znalački smiješila. «Dobar je. On je vrlo, vrlo dobro. I trebamo novu temu. Onda, kako se sleglo u Komori? Mislim, što se dogodilo?»
«Većina tvog slenga je razumljiva iz konteksta,» rekla je Sumiko. «Vijeće je poslalo u Kulu većinu Čuvara koji su sabotirali borbu protiv vampira. Ishak je oslobođen toga zbog starosti i zasada je stavljen u kućni pritvor vjerojatno na prilično dugo vremena. Frances je privremeni vođa dok ga službeno ne izaberu, ali mislim da će je izabrati i glasanjem.»
«Bravo, Frances,» nacerila se Buffy. «Prilično je ukočena, ali je okej osoba.»
«I ja to sada shvaćam,» rekla je Sumiko kad je Buffy sjela na travu uz nju. «I prije sam to mislila i čak pomišljala da joj se povjerim. Sa njenom pomoći bi prije nabavila dokaze. Možda na vrijeme da poštedimo Sky. I da tebe poštedim boli što si je morala spriječiti.» Tuga joj se pojavila u očima. «Ali zbog moje sumnjičavosti je ovako ispalo.»
«Tvoja sumnja je totalno spasila stvar,» rekla je Buffy. «Nemoj govoriti protiv nje.» Pogledala je Sumiko i nasmješila se. «Kako si se uspjela suzdržati od govorenja?»
«Ispočetka nije bilo teško,» rekla je Suimiko. «Bila sam u šoku kao i vi. Sve mi se činilo užasno neobično. I znala sam da više nikad neću vidjeti Tobiasa; bilo je noći kad sam mislila da ću umrijeti od same boli usamljenosti. Nisam htjela govoriti. Jedini put kad sam poželjela govoriti je kad je tebi ispočetka bilo teško,» Sumikin izraz se ublažio. «Prije nego si ponovo našla Angela, bojala sam se za tebe. Da je prošlo još nekoliko dana, progovorila bi da mogu razgovarati s tobom.»
Buffy je pognula glavu. «Svejedno si se dobro pobrinula za mene,» rekla je Buffy. «Usput, hvala za to.»
«I meni je pomoglo,» rekla je Sumiko. «Ostale su se usredotočila na to što su Ubojice, a ja sam samo mogla misliti o onome što sam izgubila.»
Šutjela je neko vrijeme i Buffy joj se nasmješila. «Ispričaj mi jednom o Tobiasu.»
«Rado,» rekla je Sumiko.
«Još sam zadivljena kako si nabavila sve te dokaze, kako si ušla u Markwithovu, um, glavu i sve to bez i jedne riječi.»
«Iskreno, bilo je prilično lako. Kada svi misle da ne znaš ništa, možeš raditi što hoćeš. I ako sam htjela saznati nešto, mogla sam namjerno pogriješiti -- ljudi bi mi odmah objašnjavali, iako ih navodno nisam razumjela. Na primjer, pravila sam se da napadam Angela u Komori i ti si mi rekla cijelu priču. Jedino mi je bilo teško -- »
«Što?»
« -- ne prasnuti u smijeh.» Sumiko se smijuljila pa namjestila napeti izraz lica i potapšala se po prsima. «Mi -- smo -- Ubojice. Ubo--ji--ce.»
Buffy je napravila grimasu kad je Sumiko legla na travu smijući se iz sveg srca. «Dosta ti tamo,» rekla je. «Samo smo pokušavale pomoći.»
«Znam,» rekla je Sumiko jedva razgovjetno kroz smijeh. «Ali kako biste razrogačili oči -- »
Dok se Sumiko pokušavala sabrati i Buffy se počela smijati. «Kako si znala da neće biti nikoga tko govori japanski?»
«Nisam znala,» rekla je Sumiko brišući obraze. «Ispočetka sam zapravo glumila amneziju. Bilo bi jednako dobro.»
Buffy se tada nasmješila i mahnula nekom drugom. «Danas smo svi budni u zoru, ha?»
Frances im se približila izgledajući razčupanije i kovrčavije nego ikad prije. «Oh. Nisam mogla spavati. Imam toliko toga na pameti -- »
«Tereti moći,» rekla je Buffy. «Smola.»
«Buffy vam može pomoći,» rekla je Sumiko. «Ona ima planove za ratovanje.»
«Hej!» pobunila se Buffy. «Jučer sam započela revoluciju. Sutra ću započeti rat, ali danas se želim družiti s momkom bez odgovornosti, ok?»
«Uzmi odmora koliko želiš,» rekla je Frances. «Ali trebam nekoga - možda jednu od vas - da vrlo ubrzo preuzme jedan projekt za nas.»
«Kakav projekt?» rekla je Sumiko.
«Propustili smo Ubojicu,» rekla je Frances. «Djevojka pozvana nakon Skyine smrti nije u Nastambi.»
«Znate li tko je?» rekla je Buffy.
«Da, na svu sreću. Kasno sinoć smo primili obavjest iz sjeverne Irske. Petnaestogodišnjakinja Ruth je sljedeća odabrana. Primjetili smo je kad je bila mala, ali zaključili smo da nema potencijala. Očito da proces pronalaženja još nije nepogrešiv.»
Buffy je malo razmislila o tome. «Ne znam je li mi je drago ili žao zbog nje.»
«Trebat će pomoć,» rekla je Sumiko. «I ovog puta, imat će Vijeće koje je na njenoj strani.»
«Upravo tako,» rekla je Frances. «Imamo sreće što je ova tako blizu Londona, ali njeno dovođenje ovdje na trening je svejedno opasno. A mora dobiti trening.»
Sumiko je digla obrvu. «I želite da je mi dovedemo.»
«Cool,» rekla je Buffy. «Izlet.»
__________________________________________________________________________________________________
Kad se Buffy vratila u stan, Angel je već bio budan. Sjedio je na trosjedu i halapljivo jeo pahuljice sa mlijekom kao da je to najbolja hrana na svijetu. Po koži su mu se još vidjeli tragovi jučernjašnjeg suđenja, ali crvenilo rana je već blijedilo. Nevoljko je odvratio pogled od osunčanih ulica, ali ozario se kad ju je ugledao. «Dobro jutro.»
«Donijela sam ti kruške i breskve,» rekla je ispuštajući ih na trosjed. «Nisam htjela da ti ta ptičja hrana bude prvi ljudski doručak nakon milion godina.»
«Šališ se?» rekao je Angel. «Ovo je odlično.»
«Misliš to, ha?» rekla je Buffy i prinjela mu breskvu ustima. «Probaj.»
Zagrizao je i Buffy se naglas nasmijala na iznenađeno oduševljenje u njegovim očima. Dok je Angel polako žvakao, očito uživajući u svakoj aromi, Buffy je uzela zdjelicu s pahuljicama i odložila je na obližnji stol. «Oh, moj Bože,» promrmljao je kroz breskvu. «Ovo je predivno.»
«Drago mi je da ti se sviđa.» Nagnula se i brzo ga poljubila; usne su im bile slatko-ljepljive. Onda ga je pustila da nastavi s proždiranjem breskve. Uzela je i sebi jednu i rekla «Frances je sada velika šefica.»
«Gdje je Ishak?» upitao je Angel i iako se trudio reći to nonšalantno, Buffy je čula povrijeđenost u njegovom tonu.
«Još je ovdje,» rekla je. «Drže ga u kućnom pritvoru. Možeš razgovarati s njim ako hoćeš.»
Angel je nakratko razmislio o tome. «Mislim da hoću,» rekao je. «Ne sada. Ne uskoro. Ali jednom.»
«Onda,» rekla je Buffy. «Moramo se zapitati bi li bilo lakše premjestiti tvoje stvari ovdje gore ili moje stvari k tebi i maknuti ti cigle sa prozora.»
«Sviđa mi se tvoj stan,» rekao je Angel. «Bliže je ostalim Ubojicama, pogled je odličan i čini mi se da se sjećam stola u kuhinji.»
Nacerila se. «Mnogo pogodnosti ovdje u Chez Buffy.»
«Drago mi je što smo konačno ovdje,» Angel ju je pogledao i duboko udahnuo -- predivno, užasno potreban -- zrak. Nagnuo se naprijed i ponovo je poljubio, ovaj put sporije i nježnije. «Nisam mislio da ću ikad biti ovako sretan.»
«Ni ja,» rekla je prolazeći mu rukom kroz kosu koja nije bila onako kratka kao prije. «Ali moramo utvrditi par stvari, može?»
«Što god želiš,» rekao je Angel.
«Prestani s tajnama. Ako ti netko da sudbinu u bočici ili nešto jednake važnosti -- reci mi.»
«Obećajem,» rekao je Angel. Kad ga je sumnjičavo pogledala, uzdahnuo je. «Mislim ozbiljno.»
«Vidjet ćemo,» rekla je Buffy sa napola ozbiljnim mrštenjem. Onda se sasvim uozbiljila. «I, ne želim kvariti ugođaj, ali nešto mora odmah biti jasno.» Duboko je udahnula. «Kad umrem -- »
«Buffy -- » u očima mu se pojavila bol.
«Nemoj me prekidati. Ti si sada čovjek, ali ja sam i dalje Ubojica vampira i svi znamo kako to ide, u redu? Kada umrem, ne daj im da mi uzmu pramen kose. Stavi onaj stari džemper na lomaču sa mnom. Pobrini se da me ne vrate.» Nježno ga je pogledala. «Ovo je moj posljednji život. Život koji ću provesti s tobom. To je sve što ću ikad željeti ili trebati i kad završi bit ću zahvalna na onome što sam imala. Obećaj mi.»
Duboko ju je ljubio dugo vremena. Kad ju je konačno pustio rekao je. «Obećajem.» I ovaj put nije nimalo sumnjala.
«Što je s tobom?» rekla je. «Želiš li ti koji uvjet u predbračnom?»
Angel je odmahnuo glavom. «Sada imam sve što želim.» Ovaj put je ona poljubila njega, naslonila dlanove na njegova prsa da ponovo osjeti bilo njegovog srca. Kada je završila poljubac, rekao je. «Ali molim te možeš li me manje probadati mačem, kolcem i slično.»
«Učinit ću što mogu.» Priljubila se uz njega i dugo vremena su sjedili u tišini, jeli doručak gledajući grad kroz prozor. Buffy se osjećala gotovo omamljena od sreće i neke vrste zahvalnosti -- ne Angelu ili bar ne samo njemu, nego svakome i svemu što ju je dovelo do tog mjesta, tog trenutka. Svemu što ju je oblikovalo u osobu koja može hodati ovim svijetom, bez obzira na cijenu.
- Smrt je moj dar - shvatila je. - Zato jer zbog nje više cijenim život. Čak i teške trenutke, užasne stvari koje sam pokušala zaboraviti. Ti trenuci me čine osobom koja jesam, kao i zabava, sreća i ljubav. Prva Ubojica mi nije govorila da je smrt Ubojičin dar. Smrt je ljudski dar. -
Razmišljanje o Prvoj Ubojici ju je podsjetilo. «Oh, Frances ima misiju za nas, ako je budeš prihvatio.» Kad ju je upitno pogledao nastavila je, «Išli bismo u sjevernu Irsku da pokupimo novu Ubojicu koja se nekako provukla kroz njihov magijski pretraživač.»
«To je prilično dug put,» rekao je Angel. «Opasan.»
«Da, a London je siguran kao šetnja parkom u podne.»
Znatiželjno ju je pogledao. «Stvarno želiš ići, je li?»
«Aha,» rekla je Buffy i sama iznenađena svojim odgovorom. «Stvarno želim. Sviđalo mi se kad sam prvi put mogla pogledati grad pod svojim uvjetima. Koliko god je bila loša situacija – bar sam to sama shvatila. Vidjela svojim očima. I svejedno je bilo mnogo znakova života. Želim vidjeti je li tako i drugdje. Hej, osim toga, možemo otići pogledati Kip slobode sav zakopan u pijesku i imitirati Charltona Hestona.»
«Bi li shvatio tu šalu prije 350 godina?»
«Sumnjam. Onda, jesi li spreman za put, kauboju?»
«Ići ću gdje god ti ideš,» rekao je Angel. «Samo se brinem, to je sve.» Rukom joj odmaknuo kosu sa očiju.
«Ne brini se,» nasmješila se Buffy. «Na sigurnom si dok si uz mene.»
Kraj
Uskoro dugi fanficton - "Projekt 314 Ubojica vampira"...
|
