Krv nije voda - 1. i 2. dio
Ovo dolje je jedna poluduga priča (poslat ću je u dva dijela). Odvija se negdje u 2. sezoni Angela, nakon što se oporavio od cijele zbrke sa Darlom i počeo raditi za Wesleya i Cordeliu. Inače ovo je primjer priče u kojoj je mala radnja rješena, a veća radnja ostala nedovršena. Cynamin uglavnom (zapravo uvijek) piše Buffy/Angel priče i ova je jedina čista AtS priča bez Buffy. Šteta što je nije nastavila - dobra orginalna priča.
- Kathy - Angelova sestra (ili bolje rečeno Liamova sestra - Angel se tako zvao dok je bio čovjek). Ono malo što smo ih vidjeli zajedno u seriji se činilo da su prilično bliski. Kad je nakon svađe s ocem otišao iz kuće jedino je njoj rekao da će se ponovo vidjeti. Ubio ju je kad je postao vampir (iako samo ubojstvo nismo vidjeli) i rekao je ocu prije nego ga je ubio da ga je pozvala u kuću misleći da je anđeo. Tako smo saznali odakle mu ideja za novo ime (Angelus - lat. anđeo)
- upozorenje - malo krvavo (pa Angel je glavni lik, što ste očekivali !?)
- jedna nakrivljena riječ znači da je naglašena, više nakrivljenih riječi ili rečenica znači da se radi o prošlosti
Krv nije voda
(Blood Ties)
by Cynamin
Prolog: Iznova ispisana prošlost
Zemlja sa groblja je nedavno pala s njegove kose i tijela, a bol buđenja se pretvorila u sjećanje. Ali glad... ona je još bjesnjela u njemu i bjesnjet će zauvijek. Sada je čitavo selo mirisalo na strah i on se zlobno nasmiješio. To mu je davalo osjećaj moći.
A ovo... ovo će biti njegova najbolja žrtva dosad.
Novi vampir je nabrao nos u gađenju. Glupo... zaključavaju se u kuće i misle da će ih spasiti nešto patetično poput češnjaka. Praznovjerni i neuki, a njegov otac je jedan od njih. Ne zna moć onoga što je postao.
Poznata vrata su se otvorila samo malo. Malo, tamno oko je gledalo kroz pukotinu i začuo se uzdah iznenađenja. Vrata su se otvorila šire i mala, tamnokosa djevojčica zaprepašteno je digla pogled prema njemu.
Vampir se nasmiješio. "Pozdrav, Kathy."
Ona se zbunjeno nasmiješila. "Ti si mrtav! Imao si pogreb... i grob."
"Da, imao sam," složio se, još stojeći s vanjske strane praga. "Ali rekao sam ti da ćemo se opet sresti, zar nisam? Nikad nisam pogazio tebi zadanu riječ."
Nasmiješila se. "Da, nikad nisi." Zadivljen izraz joj se pojavio na licu. "Jesi li sada anđeo?"
Potisnuo je smjeh na njeno pitanje. Njegovo postojanje nije imalo nikakve veze sa rajem. "Možda," rekao je. "Zar me nećeš pozvati da uđem, Kathy?"
Širom je otvorila vrata. "Naravno! Uđi!" uzviknula je sretno.
Nevidljiva barijera je nestala na te riječi i vampir je prešao prag s iznenadnim pobjedničkim osjećajem. I još uvijek je bio tako gladan...
Kathy je i dalje govorila. Bila mu je okrenuta leđima dok ga je uvodila u kuću. "Majka i Otac će biti tako sretni," govorila je. "Čak i Otac. Nije mislio ozbiljno kad te izgnao iz kuće. Kad mu ispričam da si nam se vratio iz Raja..."
Osjetio je kako mu lice mijenja. Njegovi novi oštri zubi su se pojavili reagirajući na njegovu glad. "Ne još, slatka Kathy," rekao je promuklo.
"Liam...?
Pitanje je presječeno nemilosrdnim stiskom na vratu. Grubo ju je stegnuo rukom i raširila je oči kad je ugledala njegovo užasno lice. "Da," rekao je. "I toliko više od toga." Privukao ju je bliže, uživajući u njenom strahu. "Da sada uzmem novo ime?" prošaptao joj je u uho...tako blizu vratu. "Zamisli... ti si ona koja mi je dala ime. Kako ti se sviđa Angelus?"
"Molim te..." prošaptala je, gušeći se. "Nisam..."
"Ah, ali jesi." Tada ju je uhvatio za ramena dopuštajući da ponovo diše. "Izvoli vrištati, ako želiš," rekao je i divlje joj zabio zube vrat.
I vrištala je... na trenutak. Samo nekoliko trenutaka nakon što mu je njena vruća krv ispunila usta, njen vrisak je prestao. I njegove ruke su bile prazne. Vampir je zbunjeno zatreptao. Njegova mala, ljudska sestra... njegov prvi korak kidanja veza sa patetičnim, ljudskim životom...nestala. Nestala bez traga.
"Što se do...?"
Tada su koraci odjeknuli kroz kuću. Trčeći zbog vriska. Njegova majka.... "Liam?"
Mladi vampir se nasmiješio, usana još crvenih od sestrine krvi. "Ne više, majko," podrugnuo se. Ne Liam - sviđalo mu se ime Angelus. I pobrinut će se da ga se ovo selo ubrzo nauči bojati. Nakon toga Irska, a onda...tko zna?
Noćna zabava je tek počela.
Prvi dio: Uskrsnuće
Bio je veoma dobar u mirisanju krvi. Moglo bi se reći odličan. Svježa krv, stara krv, demonska, ljudska, mala posjekotina ili po život opasna rana...mnogo je mogao saznati po mirisu krvi. Nekad je uživao u tom mirisu, u učenju svih tih finih varijacija. Demon koji je posjedovao njegovo tijelo želio ju je, gladovao za njom i uvijek bio budan za taj miris.
Sad je bilo drukčije. Nije više slavio u krvi. Sada je taj izrazito razvijen osjet služio za samo dvije stvari: održavanje njegovog tijela jakim i održavanju drugih na životu. Drugih kojima bi prije sto godina uzeo život zbog iste te krvi.
Angel je sam hodao ulicom u vrijeme kad je noć najmračnija. Osjetljivi ljudi su već spavali, ali uvijek je bilo mnogo ljudi kojima je trebala zaštita. Demoni koji su ubijali ljude, najviše su voljeli noć.
Maloprije se iznenada pojavio miris krvi. Tako ga je snažno preplavio da se pitao kako ga nije osjetio ranije. To je bio miris ljudske krvi, svježe, u opasnoj količini i pun straha. I još nešto...maglovito poznato. Pratio ga je, ubrzavajući korak s osjećajem da bi još nešto trebao znati iz mirisa. Kao da ga nije osjetio prvi put...
Sitne, gotovo neprimjetne kapljice krvi su ležale na pločniku. Angel ih je slijedio kao trag. Briga za život te osobe bila mu je prvo na umu kad su njegovi koraci prešli u trk. A bio je i...znatiželjan.
Bio je blizu. Teško disanje je sad odjekivalo ulicom. Mučno disanje. Dva duga koraka da dođe iza ugla...
Njegova sestra, sjedi poput odbačene lutke uz zid njegovog obiteljskog doma, mrtva... Ugrizna rana na vratu govori zašto nije krvarila.
Bila je naslonjena na zid zgrade kao odjek iz prošlosti. Njena haljina stoljećima izvan vremena. Krv iz rane na vratu je tekla u potočiću i obojala njen ovratnik u grimizno. Zurila je u njega sa užasnutim, raširenim očima.
"Liam...?"
I tada su je strah i gubitak krvi nadvladali i svijest joj se pretvorila u crnilo. Počela je kliziti ustranu. Angel je priskočio i uhvatio djevojčicu. Zasad je još bila živa.
- Kathy? -
Nije bilo vremena da ga obuzme šok ili krivnja. Otrgao je traku s njene haljine da mu posluži kao zavoj. Maknuo je njenu dugu, tamnu kosu sa rane na vratu i omotao tkaninu. Obuhvatio ju je rukama i digao sa pločnika. Tada je pojurio brzinom koju bi samo drugi vampir mogao dostići.
Morao ju je odnijeti u bolnicu. Odmah. Prije nego bude prekasno.
-...već je 250 godina prekasno...-
Ali učinit će sve da spasi jednu od svojih žrtava...svoju vlastitu sestru.
_______________________________________________________________________________
"Gdje je?!"
Wesley je umorno protrljao oči. "Ne znam," rekao je po treći put.
Mlada žena je nervozno hodala gore-dolje po predvorju hotela. "Trebao bi biti ovdje!"
"I bit će, Cordelia," Wesley je rekao strpljivo. "Ako ništa drugo, vratit će se prije zore. Ipak stanuje ovdje."
Cordelia ga je oštro pogledala. "Neću čekati do zore da se Angel pojavi."
"Nisam takvo nešto sugerirao," glatko je rekao Wesley. "Zapravo sad nam baš i ne treba...."
"Nije u tome stvar," rekla je. "Ti si sad šef. I to znači da bi Angel trebao biti ovdje kad mu kažeš da bude ovdje, a on nije ovdje!"
"Cordelia!" Wesley ju je prekinuo s iritacijom.
"Što je? Zar nisam u pravu?"
Wesley nije odgovorio na to. "Doći će, u redu? Prilično je mirno u zadnje vrijeme. Nisi tjednima imala viziju. Angel je... vjerojatno trebao nešto obaviti."
"Misliš tražiti nevolju," rekao je treći član male grupe. Mladi crnac se naslanjao leđima na pult.
"Pa...da, prilično moguće."
"I to te ne brine?" upitala je Cordelia.
"Zna se brinuti za sebe," olako je odgovorio Gunn.
Wesley je gledao Cordeliu na trenutak. "Jesi li ti zabrinuta za njega?"
"Nisam," brzo je odgovorila Cordelia. Onda se namrštila. "Dobro, možda malo. Mislim, baš smo se počeli vraćati na staro...a on je magnet za nevolje."
"Cura govori istinu," Gunn se složio.
"Da, ali..." Wesley se namrštio. "Mislim da bi sad trebali posvetiti pažnju slučaju, zar ne?"
Cordelia je uzdahnula. "Valjda," rekla je nesigurno.
"Dobro, onda. Što znamo?"
Gunn je prvi odgovorio. "Pojavilo se još jedno tijelo. Isto područje."
"Uzrok smrti?"
"Nepoznat," Cordelia je čitala iz novina. "Martini Roberts je nedavno dijagnosticiran neizlječiv oblik raka. Hm, ali to je nije ubilo."
"Zar to nije više stvar za policiju?" upitao je Gunn.
"Hej, plaćaju nas za ovo," naglasila je Cordelia. "Jedini srodnik žrtve...." ponovo je pogledala u novine ispred sebe. "druge po redu - Jero Alizar."
"Svejedno...ovo izgleda prilično...obično."
"Imaju li žrtve nešto zajedničko?" ubacio se Wesley.
"Pa-" počela je Cordelia, ali ju je prekinulo zvono telefona. Nasmiješila se kad je digla slušalicu pripremajući svoj tajnički glas. "Istrage Angel, mi pomažemo-" Naglo se namrštila. "Gdje si dovraga nestao?"
Wesley i Gunn su okrenuli glave prema njoj.
"Trebao si biti - "počela je Cordelia. Zastala je sa ljutim izrazom. "Ti si gdje? Zašto- ?" Ljutnja je nestala s njena lica i vidljivo je problijedila. "Zezaš se, zar ne?" Još jedna stanka."Dobro, kopčam. Dolazimo."
Zaklopila je slušalicu sa zbunjenim izrazom lica.
"Onda?" upitao je Gunn.
"Ovo je bio Angel."
"Da, to smo shvatili..." rekao je Wesley.
"On je u... bolnici. Želi da dođemo."
"A zašto je Angel u bolnici?"
Cordelia je imala čudan izraz lica. "Reći ću vam putem," rekla je uzimajući torbicu. "Ovo moram vidjeti da bih povjerovala."
Drugi dio: Prepoznavanje
Njen veseli pozdrav ga je prvi dočekao kad se vratio kući i mladić Liam se nije mogao ne nasmiješiti. Bez obzira što ga je uzrujalo tog dana, ona ga je uvijek znala oraspoložiti.
Potrčala je pretsobljem. Tako odlična mala osoba... Sa svojih 8 godina voljela ga je bezuvjetno kako samo dijete može. Ponekad mu se činilo da mu je ona jedina prava obitelj.
Kathy se iznenada zaplela o nabore svoje haljine i pala. Sjela je na pod malo omamljena, izgledajući spremna na plač. Liam je brzo došao uz nju i digao je na noge.
Ohrabrujući joj se nasmiješio."Bit ćeš dobro, malena," rekao je lagano otresajući prašinu s nje.
"Dobro," složila se sa šmrcanjem spriječenih suza. Tada se nasmijala i zagrlila svog starijeg brata oko ramena koliko je mogla sa svojim malim rukama. "Pozdrav," rekla je.
Liam joj je uzvratio zagrljaj jednom rukom. "Pozdrav i tebi, Kathy," rekao je.
Kathy se s vragolastim osmijehom odvojila od njega i odjurila. Zastala je nakon nekoliko koraka, izazivajući ga pogledom da je lovi. Liam se nasmijao i potrčao za njom.
Sjećanja, davno zaboravljena su ponekad znala obuzeti Angela. Za razliku od stoljeća koja je proživio kao vampir, sjećanja na njegov kraći, ljudski život su izbljedila i pretvorila se u nejasne, zamućene slike. Ali Kathy...
Kathy je bila stvarna, ovdje, sada. Ozlijeđena, možda na samrti, trebala bi biti mrtva. Mrtva jer ju je ubio prije više od dva stoljeća. Osjećao je miris njene krvi na sebi. Odjek sjećanja...kako je ubija...
Angel je uzdahnuo i naslonio glavu na ruke. Potpuno obuzet. Dok nije razmišljao o davno prošlim vremenima, sa svojim natprirodno oštrim osjetilima je pozorno pratio užurbanu bolnicu. Pokušavajući naći bilo koji nagovještaj o Kathynoj sudbini...slušao je i nadao se da će preživjeti ovaj put. Ali bio je jedino preplavljen mirisom krvi sa svoje odjeće, neugodno prodornim mirisom dezinficijensa, žamorom i mirisom ljudi u čekaonici, zvukovima udaraca srca i bolničkih uređaja.
Netko se nakašljao tik do njega i Angel je skočio na noge. Ugledao iznenađene poglede Cordelie, Wesleya i Gunna. Kad je ugledao tri zabrinuta lica, bezuspješno se pokušao nasmiješiti i rukom prošao kroz kosu. "Oprostite," rekao je.
"Nervozan?" rekla je Cordelia.
Angel je kimnuo. "Malo." Ponovo je sjeo.
Došlo je do neugodne tišine dok su njih troje s očekivanjem gledali Angela. Nije rekao ništa, ispočetka nesvjestan njihovih pogleda, još uvijek pozorno slušajući aktivnosti bolnice, promatrajući užurbane sestre i doktore u prolazu, čekajući nekakve vijesti.
"Angele, što se događa?" napokon ga je upitao Wesley.
Uzdahnuo je. "Nisam siguran," rekao je. "Našao sam svoju...sestru."
"Sestru?" zbunjeno je rekao je Gunn. "Nije, znaš..."
Odmahnuo je glavom. "Živa je," rekao je tiho. "Čovjek je."
"Umm...zar to nije nemoguće?" naglasila je Cordelia. "Mislim, ako govoriš doslovno, da imate istog oca i majku, a nije vampir, onda ništa ne shvaćam."
"Da," kratko se složio Angel.
Wesley je rekao šapatom, jedva čujnim u punoj bolnici. "Oprosti što ovo pitam," rekao je, "ali zar nisi ubio svoju sestru?"
Cordelia je dahnula, a Gunn je ispustio zvuk gađenja.
Nije podigao pogled. "Jesam," odgovorio je.
Wesley je uzdahnuo. "Angel, je li ti palo na pamet - "
On više nije slušao. Doktor se probijao kroz gužvu u čekaonici očito tražeći nekoga. Kad je ugledao Angela krenuo je prema njemu. Angel je ustao, a njegovi prijatelji su ušutjeli.
Rijetko kad je bio tako nervozan kao u tih nekoliko sekundi dok je doktor prelazio prostoriju. - Molim Te, neka bude dobro. Znam da sam ja kriv što je ovdje, ali učinit ću sve... -
Doktor je konačno došao pred njega. "Gospodine...Angel?" upitao je, pogledavši u papire u ruci.
"Samo Angel," nestrpljivo je odgovorio vampir. "Kako je?"
"Ja sam Dr. Tarnor," doktor je počeo. "Djevojčica koju ste doveli..."
"Moja sestra," objasnio je Angel. "Kathy."
Doktor se susreo s njegovim zabrinutim pogledom. "Izgubila je mnogo krvi," počeo je objašnjavati.
"Molim vas," prekinuo ga je Angel. "Samo mi recite hoće li biti dobro."
"Još se nije probudila, ali vjerovatno će biti dobro."
Angela je ispunilo olakšanje i malo se nasmiješio. "Odlično," rekao je. "Odlično."
Doktor je još uvijek bio sasvim ozbiljan. "Onda, ima li obitelj koju trebamo obavijestiti? Njene roditelje?"
Angel je odmahnuo glavom, ne želeći razmišljati o roditeljima. "Ne... oni su mrtvi. Ja sam jedina obitelj koju ima."
Doktor je kimnuo. "U redu. Možete li mi ukratko reći što se dogodilo?"
Angel je progutao, nestrpljiv da je vidi i na trenutak ne znajući što da odgovori. Brzo je izmislio priču. "Vraćala se sa...kostimirane zabave," rekao je tako objašnjavajući zastarjelu odjeću. "Napala ju je nekakva životinja. Nisam je uspio dobro vidjeti." Ozbiljno je pogledao doktora. "Mogu li je sad vidjeti?"
Gledao ih na trenutak i onda rekao, "Samo nakratko. Još je u nesvijesti. Treba se odmarati, a i nije vrijeme posjeta."
Angel je kimnuo i sljedeći njegova upustva požurio prema sestrinoj sobi. - Hvala Bogu...živa je. Hvala ti. -
"Angele!" oštro ga je zazvao Wesley, ubrzavajući da ga dostigne dok je gotovo trčao niz hodnik. "Molim te, moram razgovarati s tobom."
Angel je jedva zamjetno usporio korak. "Što je?" rekao je u žurbi.
Wesley je nekoliko trenutaka hvatao dah. "Kao što sam rekao," počeo je objašnjavati, "jesi li siguran da je to tvoja sestra?"
Angel ga je oštro pogledao. "Naravno da jest!" rekao je.
"Ne kažem da ti ne vjerujem," rekao je Wesley mirno. "Ali...ne znamo što se događa."
Došli su pred sobu gdje ih je doktor uputio. Angel je naglo zastao ispred vrata. Vidio ju je unutra, kroz prozor na vratima, kako leži na krevetu s omotanim vratom. "Prepoznala me," tiho je rekao. "Nazvala me je..." nije izgovorio sljedeću riječ. Nije koristio to ime od noći kad ju je ubio. Kad je mislio da ju je ubio.
"Oh," rekao je Wesley jednakim tonom. Tada je dobio zabrinut izraz. "Oh, Bože."
"Što je?"
"Prepoznala te? Pokušat ću slučajno pogoditi tko joj je zadao ranu na vratu."
"Znaš da sam to bio ja," oštro je rekao Angel.
"Da. I zamisli što bi se moglo dogoditi da to kaže doktorima kad se probudi." Pogledao je ozbiljno Angela. "Moramo ovo veoma pažljivo izvesti. Vjerojatno se tebe sada prilično...užasno boji."
Angel je progutao i pogledao u djevojčicu koja je još mirno spavala. Nije znao...Nije razmišljao. Unatoč svemu nije ni pomislio da bi ga se mogla bojati. Nije to htio zamišljati. "Što predlažeš?" upitao je.
_______________________________________________________________________________
- Koji joj je bio vrag kad se zaposlila kod vampira? -
Cordelia Chase je bila u mnogo čudnih situacija otkad je srednjoj školi saznala da postoje vampiri, demoni i druga slična stvorenja. Bila je skoro žrtvovana i ubijena na druge načine više puta. Bila je uključena u čudne rituale i čarolije. Govornik na njenoj maturi se pretvorio u demona koji je htio pojesti maturante. To je dobila odrastanjem na Ždrijelu pakla.
Ali više nije bila na Ždrijelu pakla. U L.A.-u su jedini demoni trebali biti televizijske vrste i ona je trebala biti lijepa glumica koju su spašavali od njih na ekranu. Ili ne - lijepa glumica koja je spašavala. Da, to je bolji imidž.
Ipak, njena glumačka karijera nije uspjela. Umjesto toga, postala je zaposlenik bivšeg stanovnika Sunnydalea - Angela, vampira, ali dobrog. Uglavnom. Po noći se borio s silama mraka i slično. I onda je tek postalo čudno.
Bilo je kao da je sve što je doživjela u Sunnydaleu tek uvod za stvarno čudne događaje. Došle su vizije, migrene sa slikama od Višim Silama da usmjere njihovu čudnu grupicu gdje je potrebna pomoć. Tada je uvrnuta odvjetnička tvrtka iz pakla vratila sirea njenog šefa i na neko vrijeme ga pretvorila u još depresivnijeg vampira ako je to moguće. Više nije mogla okrenuti leđa čudnim stvarima. Ali je bar pomislila da ne može postati čudnije nego što već jest.
Ali postalo je čudnije. I tako je Cordelia, potencjalna filmska zvijezda, završila u bolnici uz krevet djevočice koja je trebala biti mrtva prije dva stoljeća. Nema veze što ju je ubio vampir koji je sad pozitivac. I nema veze što je ona njegova sestra.
Aha, ova situacija je bila istinski jedinstvena.
"A što ti očekuješ da ja učinim?" uzrujanim šapatom je upitala Cordelia.
Wesley je izgledao malo izgubljeno. "Samo...pokušaj je smiriti. Sigurno će biti uznemirena i zbunjena. Moraš joj pomoći da shvati što se dogodilo."
"Zvuči kao da je to vrlo lako," promrmljala je Cordelia.
"Samo pokušaj," inzistirao je Wesley. "Ne želimo da izazove paniku, niti da privuče pozornost psihijatra. Ili još gore, pozornost policije na Angela."
Cordelia je se još malo bunila, ali znala je da će pristati. "Znači ukratko, 'zdravo, ti si 250 godina u budućnosti, i usput - molim te ne bježi vrišteći od Angela jer je sad dobar iako je vampir.' Jesam li shvatila?"
"Liama," Angel je rekao.
"Što?"
Netremice je gledao u sobu. "Zna me kao Liama," objasnio je. "Ne Angela."
"I ja ću biti ovdje ako ti treba potpora," rekao je Wesley. "Ako treba potvrditi tvoju priču."
Cordelia je kimnula i krenula otvoriti vrata.
"Cordelia."
Pogledala je prema Angelu koji je sad gledao u nju. "Da?"
"Hvala ti," rekao je.
Ona je samo kimnula i ušla u bolničku sobu.
U prošlih nekoliko godina Cordelia je stvarno zamrzila bolnice. Nekoliko puta je ona bila pacijent, a i njeni prijatelji. Ipak morala je biti ovdje jer su odlučili da je ona najbolji izbor za umirivanje uplašene djevojčice. Tako nije imala izbor.
Privukla je stolicu bliže krevetu i sjela. Sad kad je mogla pažljivije pogledati djevojčicu mogla je vidjeti sličnosti s Angelom. Dovoljno sličnosti da se vidi srodnost. Neke crte lica i ista boja kose. Cordelia ne bi bila iznenađena da ugleda i oči iste boje kad se probudi. Njeno bljedilo je samo pojačavalo sličnost. Naravno u njenom slučaju je to bilo zbog gubitka krvi, a ne zbog skrivanja od sunca.
Vrijeme se vuklo i promatrala je djevojčicu kako sporo diše. Bilo je kasno i Cordeliju su počeli uspavljivati jednolični zvukovi aparata ma koliko se trudila ostati budnom. Što ako zaspe i dođe neki doktor i izbaci ih prije nego se mala probudi. Jesu li razmišljali o tome?
Tihi jauk je trgnuo Cordeliju iz razmišljanja. Naglo je otvorila oči i susrela se sa od straha raširenim, tamnim očima djevojčice kraj koje je sjedila.
-Oh-oh -
"Ššš," rekla je, pokušavajući je umiriti. Nije imala baš iskustva sa starijom djecom. Ne kao da bi to iskustvo puno pomoglo u ovom slučaju..."Sve je u redu."
Djevojčica - Angelova sestra Kathy - pogledala ju sa ustrašeno i zbunjeno. "Ja..." pokušala je.
"Sve je u redu," ponovila je Cordelia. "Dobro ti je. U bolnici si."
Izgledalo je da ju je to malo smirilo iako su joj oči i dalje bile raširene više nego normalno. Pogledala je Cordeliju, "Gdje sam?" rekla je.
Cordelia je trebao trenutak da odgonetne njen jaki, irski naglasak.
"Kao što sam rekla, u bolnici si."
Malo sumnje je na trenutak nadvladalo njen strah. "Ne poznajem tvoj naglasak," rekla je. Tada s više sumnje, "Ne poznajem tebe."
Cordelia nije bila od onih koji su obilazili istinu. Ipak, pokušala je biti što blaža. "Daleko si od kuće, Kathy," rekla je nježno.
"A tko si ti?"
"Zovem se Cordelia," odgovorila je. Na očekivanje na licu djevojčice je dodala. "Ja sam prijateljica tvog brata."
Kathyina rekcija nije bila kakvu je Cordy željela, ali očekivali su nešto slično. Ruka joj je poletjela prema zavijenom vratu dok je isto vrijeme sjela u krevetu i pokušala što više uzmaknuti od Cordelije.
"Polako," rekla je Cordelia, dižući ruke. "U redu je. Pusti me da objasnim."
"Što da objasniš?" zahtijevala je Kathy povišenim glasom. "On je čudovište!"
Cordelia je progutala i ostala mirna. "Vampir, da," složila se. "Ali stvari... nisu baš onakve kako ti misliš. Molim te, saslušaj me. Obećajem, ništa ti se neće dogoditi."
"Obećaješ?" upitala je s nadom.
"Obećajem. Ovdje ti se ništa loše neće dogoditi." Cordelia je digla ruku kao da se zaklinje. "Saslušaj me. Samo to."
Djevojčica se namrštila, ali je ponovno legla. "Slušam," rekla je.
Cordy je uzdahnula. "Ovo će zvučati jako čudno i šašavo, ali kunem se da je istina," rekla je. "U Americi si. Skoro na drugoj strani Zemlje prema onome gdje si bila. I umrla si - trebala si umrijeti - prije dvjesto pedeset godina. Ne znamo kako si se pojavila ovdje."
Kathy ju je samo gledala nekoliko trenutaka. "Ti...ti lažeš," rekla je sa potpunim poricanjem u glasu.
"Ne."
"Ne lažeš?" upitala je zbunjeno.
"Ne lažem. Časna riječ." Cordelia se samo mogla nadati da će joj povjerovati.
"Pa kako onda poznaš mog brata?" upitala je Kathy s oprezom. I još uvijek strahom. Cordelia je razumjela. Ako je znala što joj je brat... što je bio, kako da vjeruje da ima prijatelje.
"Radim s njim."
Kathy je buljila u nju. "Radiš?" upitala je. Nasmijala se tužno. "Sad znam da lažeš. On nikad nije radio."
Cordelia je uzdahnula. "Slušaj, ne lažem." Glas joj je postao glasniji nego je htjela.
"Ti si luda," inzistirala je Kathy. "Ovo je sve laž. Želim kući!"
"Ne možeš kući," pokušavala joj je objasniti. "Tvoja kuća je preko oceana i više od dva stoljeća u prošlosti!" Da, postajala je pomalo frustrirana.
"To nije moguće!" usprotivila se Kathy. "Jučer sam bila kući. I ne može se putovati kroz vrijeme."
Nije znala što da kaže na to. "Wesley!"
Englez se gotovo istog trena pojavio na vratima. "Da?" Pogledao je prema krevetu i nasmiješio se kad je vidio djevojčicu budnu. "Kathy. Drago mi je što ti je bolje."
Kathy se samo namrštila. "Ona je luda," insistirala je.
"Cordelia je posve zdrava, uvjeravam te," glatko je odgovorio Wesley i stao uz drugu stranu kreveta. "Ovo je 2001. godina."
Ako je moguće, Kathy je još više problijedila. "Ovo je istinito?" upitala je, očito se predajući... i odustajući od nade.
Wesley je kimnuo. "Da istina je."
"Onda...sva moja obitelj je mrtva." Sada je izgledala spremna za plač.
"Zapravo...jest," tužno se složio Wesley. "Ali tvoj brat..."
"- je mrtav," bila je uporna Kathy.
"Tvoj brat," rekla je Cordelia malo ljuta zbog njenih riječi. "te donio ovdje."
"A i zbog njega sam ovdje," rekla je Kathy ponovo dotaknuvši rukom vrat. Trgla se na bol. "Kako možete biti prijatelji čudovišta?"
"Tvoj brat nije čudovište!" uzrujano ju je pokušala uvjeriti Cordelia. Znala je da djevojčica tako govori jer ne zna, ali nije si mogla pomoći.
"Nije tako jednostavno," rekao je Wesley i dalje smiren. "Mnogo je vremena prošlo. Stvari su se promijenile. On je zapravo prilično jedinstven među..." Zaustavio ga je izraz Kathyna lica. Tvrdoglavost, prikrivena ljutnja, strah, zbunjenost...i jedva potisnuta tuga. "Vjerovala ili ne," rekao je. "Ako želiš otići odavde, ne smiješ govoriti o tome doktorima koji te pregledavaju. Većina ljudi ne vjeruje u vampire. Rekli smo da te napala divlja životinja i bojim se da te neće pustiti da odeš ako im kažeš istinu."
"Je li to prijetnja?" Njen strah je sad bio djelomično usmjeren na ljude oko nje.
"Ne," odgovorio je Wesley. "Samo ti govorim istinu."
"Želim ti pomoći," rekla je Cordelia. "Svi ti želimo pomoći. Ako dopustiš i tebi želim biti prijateljica."
Kathyin izraz se malo omekšao. "Stvarno to misliš?" Sada je bila spremna uhvatiti se za najtanju slamčicu nade.
"Mislim."
I dalje je bila tužna. "I... ne mogu otići kući?"
Wesley joj se tužno nasmiješio. "Tvoj dom je davno nestao," rekao je. "Čak i kad bismo te znali poslati natrag, davno si umrla. Ne znamo ni kako si dospjela ovdje."
Spustila je pogled. "Oh," šapnula je.
"Kathy", rekao je Wesley. "Sjećaš li se kako si došla ovdje?"
Pogledala ga je i zatreptala. Cordeliji se činilo da je ugledala začetke suza u njenim očima. "Mislila sam da se vratio iz mrtvih," rekla je tužno i nije bilo potrebe pitati o kome govori. "Ali...nije. Ugrizao me...i onda sam bila negdje drugdje. U mraku. I on je bio tamo...i onda sam se probudila."
"Našao te," rekla je Cordelia nježno. "Donio te ovdje da ti liječnici pomognu."
"Zašto?" upitala je. "Zašto me ubiti pa liječiti?" Izgledala je tako tužno i izgubljeno da je Cordelia bila stvarno ganuta.
"To je duga priča," počela je.
Vrata su se ponovo otvorila i zavladala je potpuna tišina. Angel je stajao tamo sa mučnim izrazom lica. Pogledao ih je, a onda pogledao Wesleya u oči da se spriječi u gledanju nečeg drugog. "Doktor je rekao da je možemo povesti kući kad donesemo neku odjeću za nju," rekao je tiho.
Cordelia je osjetila kako se Kathy skupila uz rub kreveta. "Naći ću nešto," rekla je ljubazno. Mislim da ćemo mi cure morati u kupovinu cijele nove garderobe."
Angel se usudio na trenutak pogledati Kathy, a onda je brzo skrenuo pogled. Kimnuo je i izašao, zatvarajući vrata za sobom.
Cordelia ju je isto pogledala i ponovo ugledala strah, zbunjenost i izgubljenost. I jest izgubljena, shvatila je. Izgubila je svoj dom, svoje vrijeme...i svoju obitelj od ruke svog mrtvog brata. Cordelia nije imala najmanjeg pojma kako da poboljša situaciju.
Ali kupovina je bila dobar početak.
******
|
