15. poglavlje - Noć premjere
Mislim da nema nepoznatih pojmova. Ovdje ćete saznati zašto je Kean ovo rekao Buffy u 9. poglavlju -
«Onda si ti Buffy.» rekao je Kean uz oduševljen smijeh. «Angelusova Ubojica! O, ovo je savršeno! Ljudi će ovo obožavati!»
Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee
PETNAESTO POGLAVLJE - NOĆ PREMJERE
3.4.(travanj) 2353.
Nisam očekivala da ću ovo ikad reći --- mislila sam da sam preboljela svoju smrt.
Kad sam se probudila bila sam tako prestrašena i izvan sebe. Mogla sam se suočiti sa smrću - dok god sam znala da je stalna. Našla sam se u nepoznatom gradu, u ovom stranom vremenu i mislila sam da više nikad neću naći dom, nikad više osjećati ništa osim praznine. Zato sam željela ponovo umrijeti i ovaj put za sva vremena. Treća sreća.
Onda sam ovdje našla Angela i upoznala ostale Ubojice. Počela sam se navikavati na ovo čudno mjesto. Sjetila sam se što znači moj posao. Kad sam opet počela sve se činilo u redu. Ne bolje. Nikad bolje. Nego nešto što mogu podnijeti.
I onda je Noor poginula i sve se promijenilo.
Ne mogu reći da smo bile baš prijateljice, ali sviđala mi se. Sve bi ti rekla otvoreno u lice za što ovdje nitko nije sposoban. Čak ni Angel, koji ima dobre namjere, ali nikad nije bio stručnjak u potpunim odgovorima. I bila je Ubojica poput mene – pokušavala je raditi na svoj način poput mene – i poginula je.
Kao i što ću ja poginuti.
Zašto željeti život kad će ti opet biti oduzet?
Beskorisna sam na patrolama. Angel ništa ne govori, ali sad me očito pokriva -- štiti me. Mislim da je i on uplašen, ali ne mogu razgovarati o tome s njim. Za to bi to trebala izgovoriti na glas. I kad to učinim, što onda? Ako mu kažem da se bojim da ću umrijeti što može odgovoriti osim «Hoćeš?»
Zapravo se ne bojim umiranja. Bojim se da vjerojatno neću ostati mrtva. Već sam to prošla i sad znam gdje to završava. Moj život mi se čini tako glup, uzaludan. Borba i smrt. Borba i smrt. Koliko puta ću to morati ponoviti? Hoće li me opet probuditi za 100 godina? 1000?
Ne mogu se smiriti ni sabrati. Sa svakom borbom, svakim neprijateljem se pitam, je li to taj? Ovaj će me srediti? Ovaj će me opet baciti u ukleti krug, u drugi svijet koji neću razumijeti? Želim ostati ovdje, ne zato što mi se sviđa, nego zato što je možda deset puta bolje od mjesta na kojem ću završiti sljedeći put.
Ne mogu ovakva ubijati. Moram se trgnuti iz ovoga. To si stalno govorim.
Ali ne pomaže.
Želim ubiti Keana; u to sam sigurna. Noor to zaslužuje.
Ako to želim učiniti moram se sabrati. Moram naučiti igrati po pravilima. Prije nikad nisam bila oprezna – samo sam trčala naokolo i vjerovala sebi da ću se snaći.
Sad znam gdje to vodi.
_______________________________________________________________________________
«Ovo je samo izviđanje,» rekao je ozbiljno Angel.
«Samo izviđanje,» Buffy je tiho ponovila provjeravajući svoj samostrel.
«Ne radi agresivne pokrete bez obzira što se događalo. Ako sam u pravu, Kean će noćas tamo dovesti mnogo vampira. Nećemo u borbu s takvim izgledima osim ako baš ne moramo.»
«Zašto me toliko upozoravaš?» rekla je Buffy provjeravajući svoju bočicu svete vode.. «Nisam glupa. Nisam impulzivna.»
«Nisi glupa. Ali jesi impulzivna.»
«Možda sam bila,» rekla je Buffy. Čvršće je pritegla futrolu blastera. «Ali nisam više. Nikad više.»
Previše se približila temi neželjenog razgovora. Lice mu se smrklo i vidjela je da će je pitati ono što ne želi da je pita. «Idemo,» brzo je rekla.
Izašla je iz vozila parkiranog (nadali su se) nezamjetno u mračnoj uličici. Angel je bez riječi sklopio ruke i stvorivši joj oslonac za stopalo odbacio je na krov napuštene zgrade; u tom području je bilo malo nebodera koji su dominirali većinom Londona. Čula je kako se meko prizemljio uz nju, tiše od mačke.
Zajedno su krenuli preko krovova prema kazalištu Drury Lane.
Tiho područje koji su izviđali prije nekoliko dana sada je brujalo od aktivnosti. Uključeno u struju i osvjetljeno bljeskavim svjetlima koja su neobično osvetljavala inače mračnu ulicu. Iz svog položaja je vidjela puno predvorje kazališta u bljeskovima svijetla. Nekoliko obrisa su utrčali u kazalište očito kasneći. Buffy se namrštila gledajući ih pa upitno pogledala Angela.
«Ljudi,» odgovorio je šapatom.
Čekali su da zadnji ljudi uđu i svjetla da se nakratko ugase pa su skočili na krov kazališta. Ventilacijski otvor koji su primjetili prošli put nije bio blokiran. Angel je otrgnuo zaštitnu rešetku što je tiše mogao i pustio je da se uvuče. Buffy je upuzala u ventilacijski prolaz, nadajući se da će loža u kojoj su bili prošli put biti prazna. Čula je kako se i Angel nekako uspio uvući u uski otvor.
Buffy se trgla na glasni zvuk -- i opustila se kad je prepoznala buku.
Pljesak.
Izvirila je glavom iz otvora; sva sreća, loža je bila prazna. Buffy se tiho spustila iz prolaza i okrenula se da pomogne Angelu da se izvuče.
Čula je odzvanjanje Keanovog glasa sa pozornice.
«Dame i gospodo, dobrodošli još jednom u kazališnu družbu Edmunda Keana,» rekao je. «Imamo predivne predstave za vas u ovoj sezoni -- Hedda Gabler! Plaza Suite! Ali, kao što svi povijesničari u publici znaju, moja ljubav je Shakespeare i noćas vam predstavljamo jedno od njegovih najvećih dijela, Oluju. Zadnje djelo koje je napisao prije smrti. Izgleda nije ništa napisao poslije smrti. Lijenčina.»
«Svi u publici su ljudi,» Angel joj je prošaptao tako tiho da je jedva čula iako joj je usnama gotovo dodirivao uho.
Privukla ga je bliže i rekla jednako tiho, «Zašto su onda živi?»
Slegnuo je ramenima. Nagnula se da vidi Keana; znala je iz svog ograničenog 'školski talenti' kazališnog iskustva da je zasljepljen reflektorima sigurno ne može vidjeti. Imao je svijetlo plavi prsluk i tajice; njegov mrtvački pokrov mu je pokrivao ramena poput plašta.
«Prije nego počnemo sa predstavom morate platiti za ulaznice.» Publika se uskomešala -- s nelagodom - pomislila je Buffy -- ali je ostala na sjedištima. «I naravno da se nitko ne može koncetrirati na dublja značenja Shakespeara dok se to zbiva, zar ne? Zato, dok se naši razvodnici kreću među redovima, pozivamo vas da gledate našu najnoviju izvedbu, Čiji je to uopće neživot?»
Još jedan zaglušujući pljesak iako malo tiši nego prošli. Angel je lagano gurnuo Buffy i pokazao joj prema kutu kazališta.
Vampiri su dolazili iz krila kazališta i približavali se publici. Kretali su se brzo, ali usredotočeno i ljudi su ostali mirni.
«Ishak! Ishak! Znam kako ću ti nabaviti još tinejđerica!» Publika se počela smijati. Buffy je vratila pogled na pozornicu i ugledala u dva vampira u teškoj kazališnoj šminki. Iako je sličnost bila mala, shvatila da bi trebali biti Ishak i Markwith. Pokušala je -- neuspješno -- potisnuti smiješak.
«Još mladih cura?» Lažni Ishak je protrljao ruke. «Reci mi kako!»
«Zašto stati na živima kad ti možemo nabaviti mrtve?»
«Ako želim spavati s mrtvima, imam svoju ženu.»
«Ove šale su stare i za mene.» rekao je Angel. Mrštio se na nasmijanu publiku i tada je raširio oči. «Buffy, pogledaj --»
Buffy je vratila pažnju na publiku i iznenađeno dahnula.
Vampiri su ozlijeđivali ljude. Zasjecali im ruke, uzimali krv --
I ljudi su im dopuštali. Držali su ispružene ruke iznad vampirskih kanti, smijući se u omamljenosti od gubitka krvi i na parodiju koju su izvodili lažni Ishak i Markwith.
«Cijena za ulaz,» prošaptala je Buffy.
«Uzimaju samo koliko im treba,» odgovorio je Angel. «Ne ubijaju. Ne mogu ubijati -- nema dovoljno ljudi da ih nastave ubijati. Kean je našao način da navede ljude na dobrovoljno davanje više krvi nego što bi mogao uzeti na silu.»
Visoka, mršava djevojka sa loše obojanim crnim licem i još gorim Australskim naglaskom se objesila na ogrtač Lažnog Ishaka i pravila se da plače. «Mislila sam da sam tvoja jedina maloljetna ljubavnica!»
«Nisi više dobra,» rekao je Lažni Ishak. «Ušla si u pubertet.»
Ljudi su se smijali i smijali. Lica su im bila blijeda u tami. Smijeh im bio vrištav i očajnički – ali ipak je bio smijeh. «I zato dolaze.»
«Zbog predstave?» Angel je bio sumnjičav. «Prije bih rekao da sebi kupuju malo sigurnosti.»
«Kako?»
«Vampiri mogu osjetiti ako je čovjek izgubio krv -- operacijom, ozlijedom, svejedno. Nećeš napasti te ljude, ne ako možeš naći nešto drugo. Nešto što bolje ispunjava.»
Buffy se jako trudila da joj se ne zgadi Angelov izbor riječi. «Znači ovi ljudi sebi nabavljaju par tjedana sigurnosti. Ima logike na najčudniji, najbolesniji mogući način. Ali mislim da to nije sve.»
Kad ju je Angel upitno pogledao nastavila je, «Angele, ovdje je sve tako prokleto ukočeno. Moraš slušati sva ta pravila. Biti pun poštovanja prema Vijeću. Osim ovdje. Ovdje se možeš smijati i zabavljati se. Ne shvaćati sve tako ozbiljno.»
«Dok krvare za vampire,» rekao je Angel. «To nije vrijedno ozbiljnog shvaćanja?»
«Naučili su se na to. Ovi ljudi misle da su vampiri samo -- dio svijeta.»
Vampirica, koja je bila previše prsata da bi predstavljala Xiaoting, trljala se o Lažnog Markwitha na vrlo nepristojan način. Smijeh je postao još glasniji. Buffy je vidjela da je Angel iskrivio usta u izrazu zamjeranja i gađenja. «I za ovo krvare. Ovome plješću.»
«Pokušaj razumijeti. Kad se nikad ne bio mogao razveseliti, baš nikad, shvat - pa zapravo ti dobro znaš kako je --- hej!»
Na pozornicu je upravo uskakutala sitna plavuša sa vrlo krivim zubima. Buffy je imala loš osjećaj da to ne bi trebala biti Agatha. Uz sebe je čula Angela kako ispušta zvuk gađenja, smijeha ili oboje.
Lažni Ishak je zapalucao jezikom. «Ti! Buffy! Ti si prava za mene!»
Lažna Buffy je s žaljenjem odmahnula glavom. «Nikad neću biti tvoja, Ishak --»
«Što? Misliš da sam prestar za tebe?» Glas mu je odjeknuo kazalištem.
«Ne -- nisi dovoljno star!» Publika se ponovo nasmijala kad je vampir sa vampirskim licem i vojnički kratkom kosom došao na pozornicu i stisnuo Lažnu Buffy uz sebe.
«Osim toga,» rekao je Lažni Angel, hvatajući Lažnu Buffy tako da se Buffy počela crvenjeti, «Ona je stara za tebe. Ima najmanje 20 godina!»
«20!» stresao se Lažni Ishak.
«Ti nisi odustao od mene kad sam ušla u pubertet, zar ne, dragi?» Gugutala je Lažna Buffy.
«Mogu se pretvarati da nisi sve dok nemaš grudi.»
Buffy je zinula. Nije prigušila svoj ljuti uzvik; publika je previše galamila da bi je itko čuo.
Angel je izgledao bijesno. «Imaš odlične grudi,» promrmljao je. «Toga se jasno sjećam.»
«Zaboraviš moju najbolju prijateljicu, sjećaš se mojih grudi,» odgovorila je okrenuvši očima. «Nemrtvo muško je i dalje muško.»
Lažni Ishak je stavio ruke na ramena lažne Buffy privlačeći je bliže. «Hajde, hajde, dušo,» razvlačio je glasom. «Svi znamo da ti Angel ne može dati neke usluge.» Lažni Ishak je naglasio 'usluge' pokretom bokova.
«O, može,» rekla je Lažna Buffy ponovo se okrečući svom lažnom ljubavniku, uhvativši ga među noge. Buffy je osjećala kako joj lice gori od poniženja i bijesa. «Pa što ako poslije postane malo opak? Zar nisu svi muškarci zvijeri jutro poslije?»
Angel je sad imao malo pognutu glavu i Buffy je znala da ispod zajedničkog bijesa osjeća ubod srama. Kroz um su joj projurila sjećanja tog užasnog dana poslije -- i predivne noći prije - sjećanja složena i bolna i čak sretna u dijelovima; Buffy se nikad nije pretvarala da je potpuno shvatila što se dogodilo u tim teškim danima, ali znala je da je to bilo više od glupog, gorkog crtića koji im se odigravao ispred očiju.
«Angele,» rekla je kroz stisnute zube, vraćajući mu pažnju na sebe. «Slušaj me! Ne daj da te ovo povrijedi. Ovo -- ovo nije istina.»
Sa zadnjom riječi je udarila rukom o ogradu. Nažalost, izgleda da je stara ograda visjela o koncu – konac koji je Buffy prekinula tim udarcem. Ograda se slomila i pala prema publici koja je počela vrištati. Trošna loža se nagnula od iznenadne promjene u težištu. Angel se uspio prilagoditi, ali Buffy je osjetila kako gubi ravnotežu –
Pretvorila je pad u skok i prizemljila se u središnjem prolazu između redova. Sekundu kasnije je čula Angela kako se spušta iza nje. Gomila je buljila u njih u paraliziranoj tišini -- jesu li posramljeni što su uhvaćeni? Užasnuti time što će se dogoditi? Tko zna. Buffy je krenula prema pozornici sa svojim najboljim to-sam-planirala-učiniti stavom. «Baš zgodno, Kean,» rekla je.
Kean se pojavio na pozornici kad je počelo vrištanje; gledao ih je s visine pozornice s neugodnim smiješkom. «Nezakoniti ulaz. Kako zlobno. Razumiješ da ćeš morati platiti ulaz kao svi ostali.»
«Krv će biti prolivena,» složila se Buffy kad je došla do prvog reda. «Ali neće biti moja.»
«A ovo mora da je Angelus,» rekao je Kean. «Edmund Kean. Drago mi je da smo se konačno upoznali. Mislio sam da te više ne puštaju iz kaveza.»
«Pustili su me na dobro ponašanje,» rekao je Angel sa hrabrom podrugljivošću koje nije čula previše dugo. «A ti nisi Edmund Kean.»
Svi vampirski glumci su se zagledali u Keana koji kao da se skupio. Promucao nakon par trenutaka. «Kako -- molim -- ti --»
«Vidio sam Edmunda Keana,» rekao je Angel. «Nekoliko puta uključujući i kad je glumio Shyloca baš u ovom kazalištu. Edmund Kean je bio niži od tebe. Imao je više kose od tebe. I, da budem iskren, imao je više talenta od tebe.»
Vampir koji se nazivao Keanom je nervozno pogledao po pozornici. Lažna Xiaoting je ohrabrujuće prošaptala. «Ni ja nisam prava Sarah Bernhardt.»
«Jesi li spreman izbaciti malo one seksualne napetosti?» Buffy je promrmljala napinjući mišiće, spremna na skok.
«Nego što,» rekao je Angel i sam se stojeći napet kao opruga.
Kean je malo uzmakao i pokazao na Buffy i Angela. «Zgrabite ih!»
Buffy je skočila na pozornicu preskačući reflektore ispred Keanovih nogu. Pustila je da je ponese polet skoka, zamahnula nogom i pogodila ga u koljeno. Zateturao je unatrag uz bolni uzvik. Iznad glave mu je preletio Lažni Ishak kojeg je bacio Angel.
Ostali vampiri su je svi napali u isto vrijeme ne čekajući pristojno svaki svoj red. Kvragu. Buffy je prestala razmišljati – tamo udarac šakom, ondje zabij lakat, kružni udarac nogom. Bilo je užasno i divno u isto vrijeme – bila je u borbi, u borbi u kojoj nema izgleda, ali opet se osjećala svoja, opet je letjela slobodno. Nije morala razmišljati ili bojati se -- samo se boriti.
Čula je glasno režanje u blizini i shvatila da je to Angel. Udarao je jednog vampira tako brzo i bijesno kao da je vreća za udaranje, tjerajući ga prema rubu pozornice. - Drago mi je da se oboje zabavljamo - pomislila je.
Čak su i vampirski razvodnici došli na pozornicu i Buffy je znala da će ih samo još nekoliko trenutaka moći držati na odstojanju. Publika je zaprepašteno uzvikivala, ali očito je strah od vampira bio prejak da bi pomogli njoj i Angelu.
Kean se ponovo pojavio sa nekoliko vampira -- držeći mačeve. «Mrtvi za dukat, mrtvi!» kriknuo je skačući prema njoj sa svojim mačem.
- Nikad samo pljusak, nego poplava - pomislila je Buffy.
Spustila se u čučanj izbjegavši mač i šakom ga udarila u koljeno koje je načela maloprije. Kad je kriknuo otkotrljala se dalje od njega da dobije malo razmaka.
«Misli, kvragu, misli --» dahnula je.
«Buffy!» uzviknuo je Angel. Okrenula se baš na vrijeme da vidi vrh mača Lažnog Angela kako juri prema njoj. Sklopila je dlanove uhvativši oštricu i gurnula mu mač u lice tako da je odletio unatrag.
«Znala sam da će mi taj trik ponovo poslužiti jednog dana,» rekla je.
Zajedno je ispreplela šake i zabila ih u zatiljak Lažne Xioting, jedine između nje i Keana. Uhvatila ga je za ramena i privukla ga k sebi udarivši ga svom snagom glavom u lice.
«Moj profil!» kriknuo je Kean. Dobio je vampirsko lice i nos mu je bio definitivno slomljen. Krv mu je curila niz lice. «Prokleta ženo!»
Buffy je povukla ruke s njegovih ramena -- i digla pokrov s njega. Brzo ga je bacila Angelu. «Stavi to na sebe!» viknula je. Angel - koji sad imao samo jednu ruku da se brani od Lažnog Markwitha –zbunjeno ju je pogledao. «Učini to!» potakla ga je.
Skočila je prema gore što je više mogla i uhvatila se rukama za šipku od zastora. Zanjihala se i zaustavila se u položaju stoja sa nogama iznad glave. Sada je mogla dobro vidjeti pozornicu, dvadesetak vampira, od kojih su je polovica pokušavali vidjeti kroz blještavilo reflektora dok je ostala polovica gotovo pobjedila Angela omotanog pokrovom. Nekoliko puta je nakratko posegnula jednom rukom prema svojoj pričvšćenoj opremi, tražeći što je trebala --
- Kakva svrha svih tih oružja na meni, ako mi treba vječnost da ih otkačim? - pomislila je Buffy. - Moram sići i završiti ovo. -
Kad je napokon doskočila natrag na pozornicu, Kean je ponovo krenuo na nju. «Ova je moja!» viknuo je. «Oduvijek sam želio ubiti Ubojicu vampira.»
Buffy ga je gledala. Smiješak dok joj se približavao je bio zloban, užasan -- ali iskren.
- Nije to učinio, - pomislila je. - Nije ubio Noor. -
Sa saltom se prebacila na rub pozornice s leđima uz zid. Kean joj se približavao. Nešto dalje je vidjela da su vampiri konačno uspjeli uhvatiti Angela za ruke kroz pokrov, prisilili ga na koljena, gurnuli mu lice u pod. Uzviknuo je prigušen kapuljačom pokrova, «Buffy, bježi odavde!»
Buffy ga je ignorirala i usredotočila se Keana. Vrh njegovog mača je sada bio tek nekoliko centimetara od njenog grla. «Mislio sam da ću uživati u našoj neprijateljskoj vezi prilično dugo vremena, dušo,» rekao je. «Ali izgleda da smo već došli do našeg zadnjeg čina. I kao što svi učenici Shakespeara znaju, zadnji čin je često vrlo krvav.»
«Učila sam malo Shakepeara,» rekla je Buffy. «Hamletovo veliko pitanje je 'biti ili ne biti', zar ne? Što kažeš da ti ja odgovorim na to?»
Uhvatila je uže iza sebe - uže za efekte oluje - i povukla.
Ventilator joj je počeo mrsiti kosu. Svijetlo je bljesnulo iza zelenog platna za munju. Tanke ploče metala su stvorile grmljavinu koja je odjeknula u sablasno tihom kazalištu. Počela je padati kiša.
Kad je prva kap pogodila Keanovu kožu, užas mu se raširio licem. Jedva je imao vremena vrisnuti prije nego je planuo.
Posvećena voda je nastavila padati po vampirima koji su vrištali u agoniji i pretvarali se u buktinje ili prašinu - svi osim Angela koji je bio sklupčan ispod Keanovog zaštitnog pokrova. «Zahvaljujemo Agathi za rekvizite,» nasmijala se Buffy dižući lice prema svježoj, umjetnoj kiši.
Voda se brzo potrošila i kiša je prestala. Zadnji vampir je već bio prašina. Od Keana je ostao samo mač ispod njenih nogu. Angel je polako ustao i spustio kapuljaču sa lica. «Buffy?» upitao je napola u čudu.
Makla je mokru kosu s lica kad se grom ponovo prolomio. «Oduvijek sam htjela glumiti.»
U pozadini kazališta, jedan čovjek je počeo pljeskati. I još jedan. U trenu je cijela publika bila na nogama, pljeskajući, navijajući, kričeći. Nije bilo ni slično odobravanju koje su davali Keanu – bez imalo očaja, bez straha. Samo čista sreća.
Buffy se nasmijala na Angelov omamljen izraz. «Vidiš?» rekla je. «Glasnije će pljeskati za ispravne stvari. Samo ne smiješ dopustiti da negativci imaju bolje predstave. Hoćemo se pokloniti?»
Angel joj se nasmiješio, topao, otvoren, širok osmjeh bez imalo suzdržavanja za kojeg mislila da ga više nikad neće ugledati. «Nije ni čudo što sam mislio da sam te sanjao.»
****
|
