** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Smrt velika avantura

(2) Smrt velika avantura - SAMOUBOJSTVO (3) Smrt velika avantura - SMRT I PONOVNO ROĐENJE (4) Smrt velika avantura - ZEN I SMRT (5) Smrt velika avantura - Smrt je važnija od života (6) Smrt velika avantura - Tijelo je samo po sebi bolest. (7) Smrt velika avantura - Lična besmrtnost (8) Smrt velika avantura - Smrt nije potpuni nestanak (9) Smrt velika avantura - Evanđelje Marije Magdalene (10) Smrt velika avantura - SMRT (11) Smrt velika avantura - DUŠA KOJA SE UZDIŽE (12) Smrt velika avantura - nema kraja - nema početka (13) Smrt velika avantura - Budite sretni sada! (14) Smrt velika avantura - Obično se smrtnik pretvara u besmrtnika (15) Smrt velika avantura - Pitanje: Što umire sa smrću? (16) Smrt velika avantura - Ovaj svijet postoji

"Suština tvog uma nije rođena pa nikad neće niti umrijeti. Ona nije postojanje, koje je prolazno. Ona nije praznina, koja je tek ništa-vilo. Nema ni boju ni oblik. Ne uživa u zadovoljstvima niti trpi bol. Znam da si veoma bolestan. Kao dobar učenik zena, dobro se nosiš s bolešću. Možda ne znaš tko točno pati, ali upitaj se: "Što je suština ovog uma?" Samo na to misli. Ništa ti više neće trebati. Ne priželjukuj ništa. Tvoj je kraj beskrajan i kao snježna pahuljica stapa se sa čistim zrakom".

ZEN I SMRT

Bassui je napisao sljedeće pismo svom umirućem učeniku:

"Suština tvog uma nije rođena pa nikad neće niti umrijeti. Ona nije postojanje, koje je prolazno. Ona nije praznina, koja je tek ništa-vilo. Nema ni boju ni oblik. Ne uživa u zadovoljstvima niti trpi bol. Znam da si veoma bolestan. Kao dobar učenik zena, dobro se nosiš s bolešću. Možda ne znaš tko točno pati, ali upitaj se: "Što je suština ovog uma?" Samo na to misli. Ništa ti više neće trebati. Ne priželjukuj ništa. Tvoj je kraj beskrajan i kao snježna pahuljica stapa se sa čistim zrakom".

-Za vrijeme pogrebne ceremoni-je, redovnik (Pang) je prišao mr-tvačkom sanduku Majke carice i rekao: "Vidi me, draga Gospođo, kao svoje vlastito Originalno li-ce. Znaj da u stvarnosti ne posto-ji dvoje od nas već samo jedno. Iako nema ništa za voditi i ništa za slijediti, molim prihvati moj smjer i poduzmi jedan korak na-prijed da uđeš u Raj". Car je čuo ovo i ponovo bio razočaran tako jednostavim obraćanjem. Zatim je upitao "Zar je to dovoljno da se oslobodi Njeno veličanstvo, Care -va Majka?". Ali prije nego li je redovnik mogao odgovoriti, Care -va Majka je odgovorila, glasom koji je odzvanjao kroz palaču: "Ja sam sada oslobođena, moj sine! Pokloni mu se i zahvali ovom svetom učitelju!" Prazni Oblak: Učenja Xu Yun-a Sjećanje na Velikog Kineskog Zen Učitelja

Prosvijetljeni zen-učitelj Bankei preminu u hramu posljednjeg de-setljeća sedamnaestog stoljeća. Na samrti, učenici ga zamoliše da sastavi stih, kako je to priličilo prema zen-običajima. Učitelj od-govori: "U ovom sam svijetu pro-živio sedamdeset i tri godine od kojih sam četrdeset i četiri proveo poučavajući zen kako bih oslobo-dio druge. Na sve sam vam to ukazivao tijekom gotovo polovice svoga životnoga vijeka u svojem posljednjem stihu. Nemam nije-dnog drugog stiha koji bih mogao sastaviti. Zašto bih morao opona-šati sve svoje prethodnike i na svojoj se samrtničkoj postelji ispo -vijedati?" Rekavši ove riječi, veliki zen-učitelj Bankei preminu u posve uspravnom stavu tijela.

Učitelj zena Hoshin dugi je niz godina živio u Kini. Zatim se vratio u sjeveroistočni dio Japana gdje je podučavao svoje učenike. Kada je već posve ostario, ispri-čao im je pripovijest koju je čuo u Kini. Pripovijest je glasila ovako:

Jedne godine dvadeset i petog pro -sinca Tokufu, koji bijaše vrlo star, reče ovako svojim učenici-ma: "Sljedeće godine više neću biti na životu, stoga biste, se ove godine za mene morali dobro brinuti". Učenici pomisliše da se samo šali, ali budući da je uvijek bio plemenit učitelj, svi su ga sljedećih dana uveseljavali, sve do završetka godine. Uoči Nove godine Tokufu zaključi: "Zaista ste se dobro za mene brinuli. Na-pustit ću vas sutra poslije podne kada snijeg prestane padati". Uče-nici se stadoše smijati, misleći da opet govori besmislice jer je noć bila vedra i bez snijega. U ponoć, medutim, snijeg počne padati, a sljedećeg dana više ne nađoše svoga učitelja. Krenuše u dvoranu za meditaciju. Ondje nađoše mr-tvog učitelja jer je te noći premi-nuo. Hoshin, koji je ispripovjedio ovu pripovijest, ovako reče svo-jim učenicima: "Nije nužno da učitelj zena predvidi svoj odla-zak, ali to može učiniti ako to istinski želi". "Možeš li i ti pred-vidjeti svoju smrt? upita ga netko.

"Da" odvrati Hoshin. "Pokazat ću vam što mogu za tjedan dana". Nitko mu ne povjerova, a većina i zaboravi na razgovor kada ih Hoshin sljedeći puta okupi. "Prije tjedan dana" stade govoriti "rekao sam vam da ću vas napustiti. Uobičajeno je da se tom zgodom sastavi oproštajna pjesma, ali ja nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka stoga netko od vas zapiše moje posljednje riječi". Sljedbenici po-misliše da se učitelj šali, ali se je-dan od njih ipak spremi da zapiše što će reći. "Jesi li spreman?" upita Hoshin. "Da" odvrati ovaj.

Hoshin nato ovako stade govoriti:

Dođoh iz sjaja

I vraćam se sjaju. Što je to?

Pjesmi je nedostajao jedan stih od uobičajena četiri, te mu stoga učenik ovako reče: "Učitelju, ne-dostaje nam jedan stih".

Hoshin uz riku lava koji pobje-đuje, povika glasno: "Kaa!" i izdahnu.

Majstora chada (chado - Put cere-monije čaja), Tajima Kozo-a, iza-zove na dvoboj bespoštedni ronin uvjeren u pobjedu s lakoćom. Kako nije mogao odbiti dvoboj bez da izgubi čast, majstor se pri-premi na smrt. Uputio se do su-sjeda, majstora kenjutsua, i pitao da ga nauči kako dostojanstveno umrijeti. "Tvoje namjere su hvale vrijedne", kaže majstor, "i rado ću ti pomoći, ali prvo te ljubazno molim da mi pripremiš šalicu čaja".

Tajima je bio oduševljen što ima šansu da vježba svoju vještinu, vjerojatno posljednji put, te se posve zaokupio u ceremoniju pri-preme čaja, zaboravivši što ga čeka. Kenjutsu majstora se vrlo dojmila smirenost u takvom te-škom trenutku. "Nema potrebe da te podučim kako ćeš umrijeti", rekao mu je. "Tvoja moć koncen-tracije je tolika da se možeš suo-čiti s bilo kojim majstorom mače-vanja. Kada dođeš pred ronina, prvo zamisli da se pripremaš spre -miti čaj svom gostu. Uljudno ga pozdravi. Skini ogrtač, pažljivo ga složi i stavi lepezu na vrh, baš kako si i sada napravio. Tada iz -vuci svoju katanu i podigni je iz-nad glave, spreman da zamahneš kada protivnik napadne, i koncen-triraj se samo na to".

Tajima mu zahvali i uputi se na dogovoreno mjesto za borbu. Slijedio je upute majstora i pot-puno se udubio u misao da se sprema pripremiti čaj prijatelju. Kada je podigao mač poviše svoje glave, ronin osjeti da pred njim stoji osoba potpuno druga-čijeg karaktera; nije vidio kako da ga zaobiđe; Tajima je djelovao čvrst poput stijene, u potpunosti bez straha i slabosti. Tada ronin, demoraliziran tim stavom, baci svoju katanu i prostre se pred Tajimu, ponizno tražeći oprost za svoje nečuveno ponašanje.

www.zenhospice.org

Mladi ljudi! Ako ne želite umri-jeti, umrite odmah sada; Umrete li jednom nećete opet umrijeti! Svatko tko shvati što je smrt po-staje bezvremenski neumrli bes-mrtnik. Smrt, veliki poticatelj dre -vnih patrijarha i temelje ljudskog života. Hakuin Ekaku 1686-1768

Neposredno prije nego što je Ninakawa preminuo, dođe mu u posjet učitelj Zena Ikkyu Sojun (1394-1481) - Hoćeš li da te povedem? - upita Ikkyu. - Došao sam sam i sam ću otići. Kakvu bi mi pomoć mogao pružiti? - Ako doista vjeruješ da dolaziš i odla-ziš, onda si u zabludi. Dopusti mi, pokazat ću ti put po kojem se niti dolazi niti odlazi. Tim riječima protumači Ikkyu put toliko jasno da se Ninakawa samo nasmiješi i izdahne.

Sviđao mi se taj kostur - odrekao se svijeta u potrazi za istinom, i prešao je iz pličine u dubine. Vi-dio je stvari jasno, točno onakvi-ma kakve jesu. Ležao sam, i vje-tar mi je u borovima šaputao u uho, a jesenja mjesečina plesala po licu. Što nije san? Tko neće završiti kao kostur? Pojavljujemo se kao kosturi pokriveni kožom - muški i ženski - i osjećamo požu--du jedni prema drugima. Nakon posljednjeg izdisaja, međutim, ko -ža puca, spol iščezava i ne po-stoji više ni visoko ni nisko. Pod kožom osobe koju sada miluje-mo i mazimo nema ništa do gomi -le golih kostiju. Razmisli o tome - visoki i niski, mladi i stari, mu-škarci i žene, svi su jednaki. Otvo -ri se toj jednoj velikoj spoznaji i smjesta ćeš shvatiti značenje "nerođenih i neumrlih". Ikkyu

Hakuinov učitelj Shoju, je prakti-cirao meditaciju sjedeći u suoča-vanju sa smrću. Došao je u selo koje su napustili stanovnici zbog napada vukova. Sjedio je u medi-taciji cijelu noć; osjećao je kako vukovi stavljaju svoje šape na njegova ramena i reže u njegovo lice, ali on je ostao nepomičan. Takvu praksu je preporučivao svojim učenicima kao jedini na-čin da spoznaju da li su prevazišli identifikaciju sa iluzornim ja ili tjelesnim umom. Trevor Leggett - A SECOND ZEN READER, 1964

Do sada si ozbiljno za sebe sma-trao da imaš tijelo i oblik. To je prvobitno neznanje koje je korjen

-ski uzrok svih problema.

Ramana Maharshi

Od svih dubokoumnih meditacija, Ona o smrti je najdubokoumnija.

Buddha

Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanje u sebi, one su kao zrcala. Kad uništiš otrovno oružje prianjanja - privlačno poput cvijeća - otići ćeš onamo odakle smrt se više i ne vidi. Buddha

Onaj tko se drži koncepata pati u trenutku smrti. Snaga patnje je u skladu sa značenjima koncepata kojih se držimo.

Nisargadatta Maharaj -

Iz NEKTAR BESMRTNOSTI

Ananda, sva živa bića su fundamentalno čista ali zbog njihovih pogrešnih stavova, oni su stvorili zle navike, zbog toga dolazi do unutarnjih i vanjskih poremećaja.

Buddha - SURANGAMA SUTRA

- Bilo da plačeš ili se smiješ, to je predstava samo za taj trenutak – sljedećeg trenutka sve se mije-nja. Neki ljudi su veoma dobri u plakanju, žalosti ili kukanju, ali samo za taj trenutak. Dokle god postoji tijelo, ova prolazna pred-stava će biti tu, neprekidno se mijenjajući, dok se konačno i ova svijest kroz koju vidiš svijet ne prekine. Ovom tijelu i ovoj svije-sti dani su odbrojani.

- Osnovna stvar - da ti nisi tijelo - mora ti biti jasna sada. Ti radiš u svijetu i misliš da ti obavljaš taj posao, ali ono što se zapravo dešava je ovo: životna sila kada se pojavi u obliku misli i riječi, postaje um, tako da je ova energija uma, životna sila uma, ta koja je princip djelovanja. Biće, svijest, je Bog koji svjedoči životnoj sili i djelovanju uma. On se ne miješa, on samo svjedoči. Razlog tvoje nesreće je u tome što misliš da ti radiš bilo što.

- Čak je i boravak u svijesti vre-menom ograničen. Ono što sam nekada volio sada više ne želim, pošto sam svjestan svoje prave prirode. Ova svijest mi više nije potrebna čak ni pet minuta. Da si kojim slučajem sada na samrti ti bi bio spreman da daš gomilu novca da bi produžio svoj život samo pet minuta. Ja ne dajem ni pet para za to. Ja sam izgubio svu ljubav prema ovom ispoljenom (op. prev. pojavnom) svijetu.

- Moje vlastito iskustvo je da se zapravo nikada ništa ne dešava u ovom svijetu. Tragalac, traganje i traženo - nijedno od ova tri stanja nije stvarno. Ništa se ne dešava - sve što se odvija u svijetu je obmana.

- Ja sam shvatio svoju prirodu: ona je uvijek živa, ali ne tako ka-ko svi misle. Ja ne želim da živim u ovom životu pomoću znanja subjektivnog svijeta ili iskustva subjektivnog svijeta. Ljudi mi govore da moram da živim, ali ja neću da živim tako. Ja sam živ zbog svoje vlastite prirode: ona je tu, ja sam tu samo zbog posto-janja. Moje pravo stanje, koje je potpuno i nepodjeljeno, je izvan rođenja i smrti. Mene, tijelo i um nikada ne ograničavaju. Ja sam bezgraničan. - Ja, Apsolut, nikada nisam imao iskustvo da sam živ, a sada imam iskustvo da sam živ i sve ove nevolje doži-vljavam kroz to ja-sam-živ isku-stvo. To iskustvo je ograničeno vremenom i prostorom; ali je-dnom kada shvatim cijelu stvar, shvaćam da nikada nisam imao nikakvo iskustvo da sam živ.

- Shvati što govorim. Svijest se javlja spontano. Jednom kada sam svjestan sebe, ja znam da postojim i ja volim to postojanje; ja ne želim da me to postojanje napusti i upravo je to ono što me tjera na borbu tokom cijelog dana dok me san ne savlada, a sve samo zato da bi ta ljubav prema postojanju bila zadovoljena.

- A onda mi je Guru rekao kako zapravo stoje stvari: da je ova svijest koju toliko mnogo volim samo jedna iluzija; da je ona osno -vni uzrok cijele moje nesreće, a moje pravo stanje je prije nego što se ona pojavila.

- Shvati to duboko, intuitivno, izvan riječi, ali isto tako shvati da ti to shvaćanje ne može biti od koristi, jer se i ono nalazi u svije-sti, a svijest je iluzorna.

- Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.

- Zašto brinuti? Čak i Apsolut ne zna sebe. Kada dođemo do za-ključka da ti nisi, da ja nisam, za ono što preostaje kaže se da je Apsolut, ali što je Apsolut? On se ne može opisati i zato ostaješ bez riječi. I ja sam isto bez riječi.

Nisargadatta Maharaj 1897-1981

Meditirajući o čistoj svijesti, za-boravio sam obmane izazvane neznanjem. Milarepa

Svjesnost u tebi i svjesnost u meni, naizgled dvoje, stvarno jedno, traži jedinstvo i to je ljubav. Nisargadatta Maharaj

Probudi se! prije nego li tvoj san o životu nestane u beskonačnom. Kada ovo tijelo zahvati smrt, gdje će biti tvoja porodica? tvoja ku-ća? tvoj novac? Ti nisi ovo tijelo. Tijelo je samo tanjur, tebi dat da možeš jesti iz njega blagodati Duha. Zašto ne naučiti ovu važnu lekciju prije smrti? Zašto čekati? Ne vezuj sebe za ograničenja ljud -ske svjesnosti, već se sjeti pro-stranstva unutrašnjeg Duha.

Paramahansa Yogananda 1893-1952

Strah koji prolaznost budi u na-ma, da ništa nije stvarno i da ništa ne opstaje, jest, postupno uviđa-mo, naš najveći prijatelj, budući nas prisiljava zapitati se: ako sve umire i ako se sve mijenja, što je onda prava istina? Ima li nešto iza pojavnosti, nešto bezgranično i beskrajno prostrano, nešto u če-mu se ples promjena i prolaznost odigravaju? Ima li nešto u stvari na što se možemo osloniti, što nadživljuje ono što zovemo smrt? Dopustivši tim pitanjima da nas ozbiljno zaokupe, i razmišljajući o njima, postupno uviđamo da činimo duboku promjenu u nači-nu mišljenja o svemu. Neprekid-nim razmišljanjem i praksom o "ispuštanju", polagano otkrivamo u sebi "nešto" što ne možemo imenovati ili opisati ili pojmovno objasniti "nešto" što počinjemo uviđati da postoji iza svih pro-mjena i smrti na svijetu. Usko-grudne želje i razanode na koje nas je naša opsjednutost težnjom za trajnošću osudila, počinju se rasplinjavati i nestajati. Kad se to dogodi mi uočavamo ponavljane i žive odsjaje neizmjernih uplete-nosti iza istine o prolaznosti. To je kao da smo sve svoje živote letjeli u avionu kroz oblake i vrtloge, a onda se iznenada avion vine iznad toga u jasno, bezgra-nično nebo. Nadahnuti i rezve-dreni tim izronjavanjem u novu dimenziju slobode, otkrivamo du-binu mira, radosti i samopovje-renja koji nas ispunjavaju zadi-vljenošću, i postupno rađaju si-gurnost da ima u nama "nešto" što ništa ne može uništiti, ništa promjeniti i što ne može umrijeti.

Maria Rainer Rilke 1875-1926

U početku, imamo koncept, speci -fično ju­dejsko-kršćansku, vje-čnog Stvoritelja, svemoćnog, Boga u potpunosti personalizova-nog i koji se predstavlja kao hiper -trofirano ja, vrhunski dikta­tor i birokrata, vladar univerzalnim svi -jetom koji ima svoju vrlo izraže-nu hijerarhiju, sa pukovima ar-hanđela, vojskom svetaca i svo-jim neumoljivim oštrim zakoni-ma. Za generacije, taj božanski starac bio je bič i bio je slast. Bio je gazda, veliki šef koji vlada ko-s­mosom istovremeno kao žan-darmerijskom kasar­nom i kao savršenom i perfekcionistički gi-gant­skom mašinom. Ništa nije moglo izbjeći njegovoj kontroli, niti njegovim slutnjama. Jedno takvo biće podrazumijeva užasno odsu­stvo kreativne spontanosti. Ono predstavlja hrpu tenzija i strahova - bez otvorenosti, bez po -stojanja mogućnosti, bez dobrog raspoloženja. Izgleda, ipak, da je tu riječ o zlovoljnoj projek­ciji ega iz njegovog sna o beskonačnoj dominaciji i neograničenom pri-svajanju. Sve u svemu, riječ je o jednom suštinsko poli­tičkom pri-stupu transcendenciji. Bog je taj koji drži vlast, u apsolutnom smi-slu riječi. On je taj koji izdaje na-redbe i koji ustanovljuje pravila, on je gospodar Sistema i nepoko -lebljivi čuvar pokora­vanja Sistemu. Nije slučajno što je Zapad vrlo rano pomješao dramatično vre-menske i duhovne moći, zatvara-ju­ći tako mističnu intuiciju i unutrašnje ispitivanje u luđačku košulju zgusnutih dogmi i steril-nih katehi­zama, dok je Istok uvi-jek vodio računa o tome da odvo-ji dvije funkcije, one koja čuva duhovnost od svake netolerancije i od svakog isključivog forma­li-zma. Biblija oduvijek govori kako nas je Bog stvorio prema svojoj slici, predajući nam dio svoje suve­renosti, stavljajući čovjeka na vrh hijerarhije vrsta i prirodne piramide, kao biološkog i planetarnog kralja. Njegova je glavna uloga, dakle, da služi i da iskorištava ovaj svijet koji je njegovo legitimno do­bro.

U takvom viđenju, smrt se javlja kao neka vr­sta monstrouzne ano-malije, vrstu metafizičke sra­mote prema našem veličanstvenom stanju. Kako čovjek, stvoren da sliči na svemoćnog Tvorca može da bude podređen jednoj sudbini na podjednako bijednom nivou na kojem su i inferiorne kategorije - životinje i biljke? U ovom času počinje da djeluje teorija pokaja­nja. Adam i Eva su bili stvoreni kao besmrtni, ali su otkazali po-slušnost Jehovi, nisu odoljeli isku -še­nju, probali su zabranjeno voće. To je bio osnovni grijeh. Kako bi ih kaznio, Vječiti ih je istjerao iz raja i osudio na život lutanja i patnji. Ali, dosudio im je i glavnu kaznu, i njima i njihovim naslje-dnicima, oduzimajući im status besmrtnih. Moramo naglasiti da postoji - jedna, ezoterična inter-pretacija, ali u potpunosti različita od priče u Postanku. U njoj, besmrtnost Rajskog vrta nije imala nikakve veze sa fizičkom vječnošću. Ona je samo simbol jedne probuđene svijesti prema sa­dašnjosti u ovome času, ustano-vljena u ne­dvojnosti: berući plod sa Stabla poznavanja Do­brog i Zlog, mi smo odustali od te sreće van su­protnosti, vezali smo se za točak postajanja, pokre­nuli smo mehanizme želje i straha. Ali ova -kav pri­stup prihvaća samo nezna -tni broj ljudi. Najveći broj čita-laca Biblije smatra smrt pokaja-njem, od­nosno ispaštanjem zbog jedne greške. Ona nije prirodna. Ona ne ulazi u osnovni plan Velikog Graditelja. To je kazna koja je pogodila čovječan­stvo i koja plaća nedjelo prvog para. Patrick Ravinjan

LA REINCARNATION, 1984

Drugi strah koji potiče čovječan-stvo da smrt smatra katastrofom, jeste ono što je teološka religija ši -rila, posebno protestantski funda -mentalisti i rimsko katolička cr-kva - to je strah od pakla, nameta-nje kazni, obično van svake mje-re za greške za vrijeme života, i užase nametnute od ljutog Boga. Tim ljudima je bilo rečeno da se tome moraju prepustiti, da nema bijega, osim kroz pokajanje kroz posrednika. Kao što znaš, nema ljutog Boga, nema pakla i nema pokajanja kroz posrednika. Posto-ji samo veliki princip ljubavi koja prožimlje cijeli univerzum; posto-ji prisustvo Krista, koji pokazuje čovječanstvu činjenicu duše i da smo spašeni živošću te duše, i da je jedini pakao sama zemlja, gdje učimo kako raditi na vlastitom spasenju, ostvarljivo pomoću prin -cipa ljubavi i svjetla, i tako pota-knuti primjerom Krista, i unutar-njim porivom naših vlastitih duša. Učenje o paklu je podsjetnik na sadističko vrijeme koje je dato od kršćanske crkve u srednjem vije-ku, i pogrešnom učenju koje se pronalazi u starom zavjetu i odno -si se na Jehovu, plemenskom bo-gu židova. Jehova nije Bog, plane -tarni Logos, Vječno Srce Ljuba-vi Kojeg je Krist otkrio. Kada ove pogrešne ideje nestanu onda će koncept pakla izblijediti iz čovje-kovog sjećanja, - njegovo mjesto će zauzeti razumijevanje zakona koji svakog čovjeka vodi da radi na vlastitom spasenju na fizičkom planu, koji ga vode da ispravi ono što je krivo radio u svojim životi-ma na Zemlji. Alice Bailey

Čovjekovo etičko ponašanje bi se trebalo djelotvorno temeljiti na simpatiji, obrazovanju i društve-nim vezama; za to nije potrebno religiozno temelje. Čovjek bi uistinu bio slab ako bi on morao biti obuzdan strahom od kažnja-vanja i nadom za nagradom na-kon smrti. Albert Einstein iz "Religion and Science", New York Times Magazine (studeni 9. 1930)

Na zemlji se rodilo vrlo malo takvih ljudi koji su bili pro-svjetljeni sami po sebi, čija svjetlost nije bila posuđena, koji su se potpuno očitovali u vlasti-tom sjaju istine. . . potpuni izraz Čovjeka je uočljiv samo u onome tko u sebi samom predstavlja sve ljude svih vremena i zemalja, i čija svjetlost nije bila prelomljena zidovima običajnih razmeđa koja dijele razdoblja, rase i narode. . . Sad, kada se približavam kraju svog zemaljskog života, mogu reći da je čistoća života najviša i najistinitija umjetnost. Mnogi mo -gu usavršiti umjetnost da stvara -ju dobru glazbu odnjegovanim glasom, ali umjetnost da se takva glazba proizvede iz sklada čistog života vrlo je rijetka.

Mahatma Gandhi

Ono što činimo za sebe umire sa nama. Ono što činimo za druge i svijet ostaje besmrtno.Albert Pine

Sve dok postoji "onaj tko djeluje" još si uhvaćen u krugu rađanja i umiranja. Nepoznat?

Ti ne shvaćaš koliko je osoba jaka sve dok je ne vidiš u njenom najslabijem trenutku. Nepoznat?

Činjenica da sam od glave do pete bremenit željama, načinila me je robom; Bio bih sam Bog da

su mi srce i um bez želja.

Mir Taqi

A mislim da ono što se dogodilo meni na tako okrutan način deša-va svima onima koji gaje čak i opravdane, bezazlene želje kao što su bile moje. Svijet nas drži pomoću naših želja i prije ili kasnije primorava nas da za njih platimo skupu i bolnu cijenu. Samo oni koji su sasvim osa-mljeni ili koji su se odrekli svega mogu da se nadaju da neće biti prisiljeni da je plate. Nepoznat ?

Patnja ne postoji u duhu onog ko ništa ne iščekuje, strah je prevla-dan u duhu onog ko ni zašta ne prianja. Ko iscrpi žudnju za živo- tom i prozre kakvoću stvari ne boji se smrti kao ni odlaganja tereta. Ko nadiđe privrženost, izvrši napor i iscrpi talog strasti, raduje se izmaku svog vijeka, osjeća se pomilovan na stratištu. Ko dosegne potpunu ispravnost; i ne teži za ničim na svijetu - ne otimlje se smrti oslobođenju od požara. Sve s čim je združeno biće i sve što postigne, sve je to neodrživo tako je rekao naš mudri vodič. Ko tako vidi ne poseže ni za kakvim Bićem ko ni za uža-renim željezom. Sklopovi će se raspasti za čim da se jadikuje.

PJESME PROSJAKA I PROSJA -KINJA, 1977 pjesme na pali jeziku prvih Buddhinih sljedbe-nika. (preveo Nana Jivako - Čedomil Veljačić buddhistički redovnik)

A i ti sam, sine moj, sastojiš se, ako se pravo spoznaš, također iz četiri dijela: Tijelo, život, duh i Ja. Ti imaš fizičko tijelo, onda tiho svjetleći život koji prožima i obasjava fizičko tijelo. Nakon smrti se ona oba odvoje u praje-dinstvo iz kojeg su postali. Smrt je, naime, samo razrješenje vrpce koja drži zajedno četiri dijela iz kojih se mi sastojimo. Tvoje duhovno tijelo, treći dio iz vrlo fine tvari koje nalikuje fizičkom tijelu, napušta u smrti vidljivi omot zajedno s Ja, božanskom iskrom, tvojim četvrtim dijelom te ulazi kroz kraljevstvo sjena i smrti u kraljevstvo svjetla i života. . . - Ali ako se pitaš: kako ćeš znati je li ono što gledaš i spoznaješ doista Istina, onda ti na to daje odgovor sljedeća slika Izidina puta, treća po redu: hra-brost i magične snage. To neka ti bude kamen kušnje, jesi li doista spoznao Istinu, jer onda ćeš imati hrabrosti. Istina rađa hrabrost. Prvo ćeš imati hrabrost gledati smrti u oči, ne hrabrost junaka koji stisne zube i snagom volje ide u susret smrti, nego hrabrost mudraca koji zna da je smrt prirodni događaj koji se često ponavlja, da je samo jedan prije-laz, da nije konac. Ali ti nećeš imati hrabrost samo prema smrti, nego također i prema boli i prema ljudima. Moći ćeš opušteno po-dnositi boli jer ćeš znati za njihovu prolaznost i ljudima ćeš, kad to bude potrebno, priznati istinu jer se nećeš bojati. Istina će te oslobađati svakog straha jer ti se ni nemaš čega bojati: svaka patnja i veselje vodi te bliže tvom cilju, savršenstvu. . - Hermanubis se vozi na kotaču prema gore, a Typhon prema dolje. U stavu ovih dvaju Bogova, koji znače dobro i zlo, leži najviše životno pravilo. Dobro vodi uvijek gore - ka savršenstvu, zlo uvijek dolje, k unutarnjoj, a i vanjskoj, pokvare-nosti, na kraju do uništenja. Ono se ne vidi odmah. Vrijeme kad se ono pokaže često nastupa tek kasnije, nakon smrti čovjeka. Ali otkrivanje onog što mi jesmo je neizbježno. Zato, o hodočasniće, na putu k veličanstvenom svjetlu ljubi, traži i vježbaj Dobro i mrzi, izbjegavaj i propuštaj Zlo. Zalažu -ći se za Dobro, ti tkaš zlatne niti u košulju koju ćeš jednom nositi. Ne daj se prevariti od naslada ko-je ti Zlo povremeno daje. Sramo-ta i čast izlaze na vidjelo. . - Znaš da je vidljivi svijet samo prolazni privid i da je vječno samo ono nevidljivo. Ovom spoznajom ti si stekao hrabrost i putem stanovitih vježbi magične snage. Neće ti škoditi niti plamen vječne vatre, niti mržnja i zloba. . - Ljudski duh je jedan dio struje duhova. Ljudska tijela su dio životne struje. Obje struje izlaze iz Boga, mnogostruko se zapliću i obavija-ju, oplođuju i bivaju oplođene, a da se ne izmiješaju ili međusobno izbrišu. I vraćaju se natrag u krilo Božanstva. JEDNO POSVEĆENJE U STAROM EGIPTU - Prema knji-zi Toth opisao Waldemar U. , 1922

lp, borivo

Oznake: Obrazovanje