** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

14.06.2012., četvrtak

Šprajc

Šprajc



Pokvarena jaja i trule rajčice
Još od prvog dana nešto ne štima s ovim suđenjem HDZ-u, Ivi Sanaderu i
ostalima. Mislim, naizgled je tu sve kako treba - prvorazredna
optužnica, prvorazredni optuženici, advokati, suci, tužitelji,
svjedoci, mediji... Televizijske kamere, novinari i fotoreporteri
trude se prenijeti u cijelosti fantastične iskaze Branke Pavošević i
Mladena Barišića, ili barem one najpikantnije dijelove...

Pratimo kako je milijune eura donosila, odnosila i raznosila, gotovo
cijela politička, društvena, gospodarska i estradna elita okupljena
oko HDZ-a. Pratimo tu jedinstvenu harmoniju u dijeljenju i trošenju
tuđeg novca u kojem nema uobičajenih svađa oko podjele plijena kakve
vladaju na nižim razinama zločinačkih organizacija koje se, recimo,
bave oružanim pljačkama. Ovdje je sve savršeno usklađeno, svaki član
dobiva nagradu sukladno svojemu mjestu u hijerahiji organizacije, a
organizatori organizacije uzimaju sukladno svojim potrebama. Naravno
nečije potrebe su veće, a nečije manje. Netko je sretan i ludo veseo s
markiranom ženskom torbicom i predsjedničkim izborima, a netko s
kolekcijom Brioni odijela u ormaru i oldtimerima u garaži. No svi su
najsretniji s gotovinom. Od par tisuća kuna do par milijuna eura. U
kuverti, poklon vrećici ili Samsonite torbi, tako je svejedno, glavno
da dolazi, svaki mjesec, u stranačke prostorije ili na kućni prag.
Nervoza zavlada jedino kad na brzinu treba prepakirati dva milijuna
eura u novčanicama od po 50 eura, velik je to posao, a šefu se žuri...

I tako, čitamo, gledamo i slušamo o svemu tome, dokaza i svjedoka
koliko hoćeš, suđenje je javno da javnije ne može biti, o svemu smo
iscrpno izvješćeni, ali velim, svih ovih tjedana otkako je počelo
suđenje nešto mi tu ne štima. Nešto mi tu fali. Nešto nije kako
treba... I tek nekidan, gotovo slučajno počeo sam nazirati kariku koja
nedostaje...

Fotografija Ive Sanadera, koji s odvjetnicima i suradnicima, u pauzi
suđenja ispija kavu negdje na sunčanoj terasi kafića u Petrinjskoj, u
blizini Zagrebačkog županijskog suda... Neki crv me počeo izjedati oko
te fotke, ali još nisam shvatio... Jučer ponovno isti čudan osjećaj
dok u novinama čitam tzv. 'insiderske' informacije o životu na
optuženičkoj klupi. Tako jedne novine, tobože se pozivajući na nekog
njegovog prijatelja, blagonaklono pišu kako se Ratko Maček ugodno
osjeća na ulicama Varaždina. Sugrađani mu kao prilaze i daju potporu,
a on je sav ponosan... Sad već nešto nazirem, ali još ne kužim...

I danas, s kolegama na kavi pretresam svu tu galeriju likova koja se
spominje u iskazima... Pitam ih onako usput, koji je taj Marijan
Primorac, predstavnik TDR-a u BiH, koji je Sanaderu 2004. donio 4
milijuna kuna za onaj prvi BMW ? Nešto mi zvoni u glavi, ali ne mogu se
sjetiti koji je to lik... Kolege me podsjete i onda se zgrozim...

Zgrozim se kao i te 2004... Kada je Županijski sud u Splitu sinu
Marijana Primorca ionako bešćutno nisku kaznu zatvora od 2,5 godine
smanjio za 6 mjeseci s obrazloženjem da 'dolazi iz obitelji društveno
prihvatljivog ponašanja'... Sin Marijana Primorca, da podsjetim, 2002.
je divljajući Makarskom u svojem vozilu izazvao prometnu nesreću u
kojoj su smrtno stradale dvije srednjoškolke koje su stajale na
nogostupu, 16-godišnjakinje Ana Andrijašević i Kata Erceg.

Sin Marijana Primorca u to je doba imao 17 godina, nije imao vozačku
dozvolu, ali to nije spriječilo njegova oca da mu kupi BMW Z3. Kojim
je ubio Anu i Katu.

Ivu Sanadera 2004. to nije spriječilo da od Marijana Primorca uzme 4
milijuna kuna za svoj BMW. Kao što potom ni nekog splitskog suca to
nije spriječilo da sinu Marijana Primorca kaznu smanji jer 'dolazi iz
obitelji društveno prihvatljivog ponašanja'. O uzročno-posljedičnoj
vezi između splitskog premijera, makarskog poduzetnika s 4 milijuna
kuna i odluke splitskog suca možemo samo nagađati, ali se isto tako
možemo samo zgroziti na jednog, drugog i trećeg.

I shvatih danas da je to ono što ne štima u ovom procesu. Ne zgražamo
se kao nacija nad svim tim pokradenim milijunima, ne zgražamo se kao
nacija nad tom bezočnom korupcijom. Ne zgražamo se nad činjenicom da
predsjednik Vlade Republike Hrvatske uzima 4 milijuna kuna za svoj BMW
od tipa koji je svomu 17-godišnjem sinu također darovao BMW kojim je
ubio dvije djevojke. Ne zgražamo se kao nacija nad tim da su svi takvi
tipovi koji se pojavljuju u sudnici zagrebačkog Županijskog suda
optuženi da su iz države, državnih poduzeća i privatnih tvrtki isisali
600 milijuna kuna za jednu stranku, njezinu vrhušku i njihova Brioni
odijela. I za njegov BMW.

A proces se vodi pred opljačkanom državom, pred 380 tisuća
nezaposlenih i 3 milijuna frustriranih i nezadovoljnih... i pred očima
obitelji Andrijašević i Erceg. I nešto ozbiljno ne štima s državom u
kojoj kraljevi takve korupcije bezbrižno šeću gradom, u pauzi suđenja
ispijaju kave, primaju izraze potpore, a mediji to nonšalantno
bilježe. Ali ne mislim da je sav problem u medijima, kao što ne mislim
da je sav problem u lopovima, bitangama i njihovim princezama.

Radnici Kamenskog i Dalmatinke u prosvjednim kolonama šeću od jednog
do drugog ministarstva, sindikalni lideri nastupaju po televizijskim
emisijama, Građanska akcija prosvjeduje zbog svega i svakoga pa će se
čak i zbog mene ustati u ledeno prosinačko jutro i prosvjedovati pred
zgradom HRT-a, ali nikomu, ali baš nikomu od milijuna ogorčenih,
obespravljenih i frustriranih Hrvata ne pada na pamet doći pred
sudnicu Zagrebačkog županijskog suda na Zrinjevcu i na članove
zločinačke organizacije baciti jedno jedino, obično, pokvareno jaje.

Jedan tako mali i bezazleni izraz frustracije, tako uobičajen u svakoj
drugoj zemlji, u ovoj zemlji ne postoji. Netko će reći, mi smo fini,
civilizirani, europski uljudbeni narod... Ma dajte molim vas,
zamislite da se ovakvo suđenje bivšem premijeru i bivšoj vladajućoj
stranci u ovakvoj ekonomskoj krizi odigrava u Grčkoj. Ili Italiji. Ili
Njemačkoj. Bilo gdje osim možda u Srbiji, Bosni, Makedoniji, Bugarskoj
i Rumunjskoj. Barem jednom bi na ulazu u sud poletjelo pokvareno jaje
ili trula rajčica. Ovdje su kao svi zaposleni pa nitko nema vremena za
te stvari? Ili su ovdje svi katolici koji se drže one biblijske 'neka
baci kamen onaj koji je bez grijeha'. Pa nitko nema obraza ni za jaje
baciti. Ili smo toliko siromašni pa nemamo ni za jedno jaje. Ili
nemamo jaja kao takva.

Kladim se u ovaj blog da će idućih mjeseci u medijima biti sve više
'insiderskih' informacija iz obiteljskog života članova zločinačke
organizacije, toplih ljudskih priča i kojekakvih dramskih zapleta u
odnosima optuženih. Samo da skrenemo s teme.

Kada je Saboru podnosio izvješće o radu DORH-a Mladen Bajić kazao je
kako je broj otkrivenih koruptivnih djela sve veći, ali da istodobno
'nedostaje društvena osuda korupcije'. Nije mi bilo baš jasno što je
pod tim mislio, ali bojim se da mi je danas prejasno.

To je ono što nedostaje ovom procesu. Društvena osuda. Pokvarena jaja
i trule rajčice.

Korupcija je u Hrvatskoj tako normalna prateća životna pojava da bi se
mogla sasvim lijepo upakirati u ono obrazloženje presude Primorcu
junioru - kao 'društveno prihvatljivo ponašanje'. Onako kako Mačeku
prilaze u Varaždinu, tako čujem da i danas mnogi poštuju Kirina u
Virovitici, Kalmetu u Zadru, Čobankovića u Iloku, Milinovića u
Gospiću. Draga lica na ulicama grada...

Sanadera nitko ne poštuje samo zato što nigdje ne pripada.

I jedino što nas treba zgroziti više od onoga što gledamo i slušamo u
sudnici Zagrebačkog županijskog suda jest bojazan da bi i nakon ovog
procesa mogli ostati nacija s maksimalnom stope tolerancije na
korupciju.
Bez obzira na sudske presude i visine kazni to će onda biti najveći
poraz Mladena Bajića i njegove ekipe. I svih nas.

A nekako mi se čini da usprkos ovom pravosudnom spektaklu idemo upravo
ka tome. Ne samo zato što nema pokvarenih jaja i trulih rajčica.

Pogledajte evo, još jednog bivšeg. Nakon svih ovih pravosudnih afera,
tisuće antikorupcijskih fraza, rasprava o sukobu interesa i imovinskih
kartica, Stipi Mesiću ne pada napamet otkriti odakle mu milijuni za
one stanove. Veli da nas se to ne tiče. I to bez ikakvog srama, bez
ikakvog stida svojim građanima izjavljuje bivši Predsjednik Republike
Hrvatske. Bivši predstavnik svih nas. Najlegitimnije izabrani
predstavnik naroda. Moralni autoritet zemlje, kako si sam voli tepati.
Jer se valjda i on samo ponaša 'društveno prihvatljivo'. Zašto bismo
se svi drugi onda ponašali društveno neprihvatljivo ?



Zoran Šprajc




- 08:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!