** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
24.03.2011., četvrtak
Smrt, pogreb i groblje!
Smrt, pogreb i groblje!
nezahvalna je tema koju izbjegavam, međutim i o tome je potrebno pisati... U ovaj utorak 22.03.2011, bio sam prisutan na pogrebu ujaku od supruge Vesne. Po prvi puta pojavio sam se na opatijskom groblju, u sat i pol vremena uoči pogreba obišao sam dio tog groblja. Supruga je bolesna ostala doma, dok kći Nataša ne podnosi pogrebe te i nje nije bilo. Obilazeći groblje pročitao sam na jednom spomeniku ovakav natpis: Ja nisam pjesnik, ovo pjesma nije. Ovo je kliktaj i samoće zov. I mrtav kad budem, ništa novo nije. To će samo biti mog života poj. IBRO HARAŠLIĆ ( 1927-1988) I taklo pritiću misli, moja razmišljanja i sjećanja: " - Prođeš kroz život kao da te nije ni bilo, kao da ga nisi ni imao, niti ga proživio... Pustiš neki trag i ostanu samo sjećanja..." Doći ćeš na groblje, Opatijsko goblje ili bilo koje drugo, doživjeti viziju, transcedentno iskustvo, - to upravo ovisi o nama i vremenu kad smo se tamo pojavili... Dali smo u suglasju s objektom razmatranja... Doživjeti možeš, ali i ne moraš... Spoznaja onog nedokućivog, onostranog, u prvom redu to pojavno iskustvo trenutka nadolazećeg, mističnog, u čaroliji života i istine spoznatog, jeste dar, kojeg kao poklon primamo... Postati akterom i sudionikom tog trenutka, dio njega, to za nas predstavlja vrhunski čin... Negdje sam pročitao, da: " - Vještine, znanje, sposobnosti i iskustvo korisni su samo ako se nalaziš na pravom mjestu!" Ja bih dodao i u "vremenu"! Gdje ću biti pokopan kad umrem, to još neznam!? Do danas o tome nikad nisam razmišljao... o umiranju, o pogrebu, o groblju, o mojem konačnom počivalištu... Sve to definirati, osigurati, locirati i ostalo... Za mene djeluje jako deprimirajuće... Tim činom ulazim u nova životna iskušenja, s problemima o kojima do danas nikad nisam razmišljao, - ja se trebam suočiti! Supruga Vesna koja dobro pamti datume, spomenula mi je da je u ožujku mjesecu umrla njena baka, danas je sahranjen moj ujak: - znaš li ti kad je umrla tvoja mama Zorica? - upitala me je! - Neznam?, - odgovorio sam. Na današnji dan, 23.03.1993. godine umrla je moja majka Zorica. Potom sam zapalio svijeću za sve umrle... Tek sad mi je jasna poruka Župnika da navratim do njega i da porazgovaramo... U Rijeci, 23.03.2011. Borivoj Bukva |
