** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Monizam i iluminati

* Filozofija



"Sve je jedno": nema razlike između pozitivnoga i negativnog?

Apsolutizirani dualizam još uvijek nije najviši stupanj inicijacije tajnih sila. Kada se dvoje tuku, raduje se treći. I uvijek je "treći" taj koji ovu dvojicu zavadi.

Ostaje još jedna zadnja mogućnost definiranja svjetla iz tame: "Svjetlo je suprotnost tami; kada negiramo svu tamu, dolazimo na svjetlo jer svjetlo nije ništa drugo nego odsutnost tame."

Filozofski preformulirano to znači: "Apsolut je jedina stvarnost i ona je slobodna od svih dualiteta, kao što je svjetlo slobodno od svih sjena. To znači da u zbilji dualiteta nema. Svi koncepti dualnosti su dakle iluzija (na sanskritu maya) i nestvarni, kao npr. koncept akcije i reakcije. Tko poznaje ovu krajnju istinu zna da u stvarnosti zapravo nikakav zakon karme ne postoji", smatra ateistički vjernik ovog pogleda na svijet koji se naziva monizam: učenje da je na kraju sve jedno (od grčkog monos, "jedno").

Ovaj pogled nadalje kazuje: "Ne samo da je dualni koncept akcije i reakcije nestvaran već i koncept Ja i Bog. Nema Boga izvan mene, nema Boga koji kažnjava, ali niti Boga ljubavi jer su i kazna i ljubav oboje koncepti dualnosti. Apsolut je bez patnje, ali i bez ljubavi, bez zla i dobra pa i bez Boga". Ovdje se dakle Apsolut pokušava opisati kroz negiranje relativnog. Ovo je u pravom smislu riječi jedan negativan pogled na svijet (latinski negare, "reći ne; zanijekati").

U sanskritskoj terminologiji ovaj se ateistički monizam naziva mayavada, "učenje (vada) da je sve manifestirano iluzija (maya)"; na kraju je sve bez razlikovanja jedno. Iz istog pogleda na svijet proizlazi i slogan: "Sve je relativno." Ova izjava je u sebi proturječna jer ako netko kaže da ne postoji ništa apsolutno i sve je relativno, onda je on sam dao jednu apsolutnu izjavu.
Nediferencirana apsolutiziranja relativnog (sve je jedno, sve je relativno) daju jednu izokrenutu sliku stvarnosti, što je prepoznatljivo kako na logičnim tako i na praktičnim plodovima.

Navedena jednostrana monistička tumačenja razotkrivaju najperfidniji pokušaj negativnog, a to je opravdavanje samog sebe, jer prema tom pogledu uopće ne postoji ni dobro ni loše, ni pogrešno ni zlo, ali ni transcendentalan Bog. Ova filozofija je osnova nihilizma i u pravom smislu te riječi bezbožna i bez ljubavi, bez smisla i u krajnjoj konzekvenci čak i bez savjesti i osjećaja.

"Iluminati"

Oni koji vjeruju u ovaj ateistički monizam su uvjereni u njegovu ispravnost i žele uspostaviti svjetski poredak u kojem će svi ljudi živjeti prema toj "Istini"; čovjeku više neće trebati iluzija o Bogu; religija u teističkom smislu se treba ukinuti i zamijeniti svjetovnom etikom; tek kada će se ta spoznaja etablirati, smatraju, na Zemlji će biti mir i red; dostizanje takvog svjetskog poretka je zbog toga nužnost i sve što služi toj nužnosti je norma; cilj opravdava sredstvo.

Na osnovu tog uvjerenja postoje utjecajni ljudi koji vjeruju da je pozitivno i negativno jednako važno, ravnopravno. Njihov jedini kriterij je "nužnost": "Mi smo izvan dobrog i zlog. Mi ne činimo ništa 'dobro' i ništa 'loše' već samo nužno."
Nužno je prema njihovom mišljenju sve što potpomaže "progresivnu evoluciju" čovjeka, dok ne postane sposoban prihvatiti njihov svjetski poredak.

To su uvjerenja najviših sila tame, koje sva svoja djela opravdavaju filozofski sa jednom lucifersko-monističkom ideologijom. Oni smatraju da su oni jedini koji su ovu istinu (u stvarnosti je ovo jedna poluistina) prepoznali; zbog toga sebe smatraju elitnima i prosvijetljenima (latinski illuminatus) i shodno tome se zovu iluminati, "prosvijetljeni", za razliku od mase "neprosvijetljenih" ljudi.

Klasičan primjer ovakvog pogleda na svijet je knjiga Niccolo Machiavellija, Vladar: "Zbog toga jedan vladar, ako se želi dokazati, mora savladati vještinu ne biti dobar i to primijeniti ili ne primijeniti, već prema potrebi (secondo la necessitŕ)."

"Zbog toga mora posjedovati uvjerenje na osnovu kojega će biti spreman ravnati se prema vjetru sreće i promjenama okolnosti i – kao što sam gore već rekao – od dobrog tako dugo ne odustati dokle je moguće, ali se okrenuti zlu čim je potrebno."


Varka iluminata: od "ljubavi" do "nužnosti"

Do jednog određenog stupnja (stupnja inicijacije) i iluminati uzdižu ideal "ljubavi" i zagovaraju ga izvanjski jer to zvuči privlačno i budi povjerenje. Kako otkriva slijedeći citat jednog visoko rangiranog iluminata, za njih pojam ljubavi nije međutim najviši pojam. On je druga po redu razina galaksije jer iznad nje postoji još jedna druga razina, razina "svemira". Galaksija i svemir djeluje na osnovu ovog principa jedinstva "iznad dobra i zla". Obratite pažnju na ovaj odabir riječi "galaksija" i "svemir" i varljivo logičko opravdavanje negativnog, ovdje npr. svjetskih ratova! "... druga po redu razina galaksije: ujedinjujuća energija ljubavi. [Zašto postoji patnja?] ... Odgovor, ako uopće i postoji, mora ležati u ideji mjere [=relativnost]. [Jer on zastupa uvjerenje da je sve relativno!] Pretpostavimo da mi, kao ljudska bića, na današnji dan imamo neki određeni cilj. Po svim mjerilima, koja primjenjujemo, smatramo ovaj cilj 'dobrim' i 'pravilnim'. Kako bi ga dostigli, kažemo da je neophodno potrebno dostići jedan određeni autobus. Autobus već polazi i dostići ga možemo samo još jednim energičnim sprintom. Naša odluka pokušati takav napor u našem tijelu izaziva cijeli niz tjelesnih događaja. Dodatni adrenalin se ubrizgava u krv. Naši mišići se stežu pod posebnim naporom. Našim namjernim djelovanjem uništavamo milijune tjelesnih stanica. Svaka od ovih malih stanica je jedno malo biće. Ona umiru – u jednom realnom smislu ona se žrtvuju – zbog našeg uvjerenja./ Da li suosjećamo? Da li zaista možemo smatrati da osjećamo tugu zbog njihovog uništenja kroz jedno djelovanje koje smo izvršili? / Ovdje možemo prepoznati faktor mjerenja koji je od bitnog značaja. Sve i svatko može biti bitan u svemiru: ali nije svatko jednako bitan. Da li je takva jedna pomisao istovjetna našoj predožbi 'dobrog' i 'više vrijednog' je bespredmetna. Tako stoje stvari i ne drugačije. Svemir trebamo prihvatiti kakav je./ ... Jedan primjer, blizak našim svakodnevnim iskustvima, može to još pobliže objasniti. Uzmimo da se jednom malom djetetu zabo trn duboko u prst. Majka shvaća situaciju u odnosu na sadašnji trenutak, koji je napetiji nego onaj djeteta. Ona vidi život djeteta, njegovu dobrobit, rast i odrastanje kao jednu cjelinu." Ona uzima u ruku jednu iglu s kojom ulazi ispod trna i izvlači ga. Analogno tome možda vladavina strave i dva svjetska rata nisu ništa više nego dva brza uboda iglom unutar jedne svijesti čiji sadašnji trenutak iznosi deset tisuća godina." (iz knjige plemenitog Sir Ernest Scotta, Nosioci tajni, str. 338f).

Ove izjave otkrivaju da postoje instance moći koje su uvjerene da je kod "nužnosti" opravdano žrtvovati milijune ljudi kako bi se sproveli ubodni svjetski ratovi i drugi oblici "puštanja krvi"; to je upravo kao kada mi bez samilosti žrtvujemo milijune tjelesnih stanica pri tjelesnom naporu.

Očito je da postoje bića koja su naspram svojih ljudskih žrtava jednako bezosjećajna kao mi prema svojim "žrtvovanim" tjelesnim stanicama.
‹ Razgovori sa Bogom - Tko opravdava negativno? gore


---------------------



--- On Wed, 1/20/10, Jasminka Pušek Rumenjak wrote:


From: Jasminka Pušek Rumenjak
Subject: Monizam i iluminati | Atma Yoga Croatia

http://www.joga.hr/monizam-i-iluminati

----------------------

hvala dragoj jasminki.

lp, boro