** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

DRZAVA ZAKONA A NE LJUDI


International Herald Tribune, srijeda, 23. Juni, 2004


BUSHEVO POGREŠNO RAZUMJEVANJE DEMOKRACIJE SJEDINJENIH DRŽAVA
Robert O. Keohane i AnneMarie Slaughter


Napori Predsjednika Georgea W. Busha da izgradi demokraciju u Iraku temelje se na pogrešnom poimanju vlastite američke demokracije. On vjeruje da Američka demokracije funkcionira jer su Amerikanci apriori dobri ljudi, koji vjeruju u vrijednosti tolerancije i poštivanje drugih i vođeni su religioznom vjerom.
Kako on vidi stvari, Amerikancima nije toliko potrebna ustavna regulativa koja osigurava ravnotežu među ovlastima vlade, Kongresa i Vrhovnog suda SAD-e (checks and balances) koliko podsjećanje na temeljne američke vrijednosti i američku bahatu i nametljivu moralnu misiju da se svijetu donese mir. Slično, zlouporaba vlasti, kao što je bilo u zatvoru Abu Ghraibu i drugdje, ne predstavljaju neuspjeh sustava već prije devijantno ponašanje nekoliko loših ljudi.
Potpredsjednik Al Gore je u govoru prošli mjesec artikulirao potpuno drugačiji pogled na američku demokraciju, onu koja ne polazi od Biblije već od Ustava Sjedinjenih Država. Oci osnivaći Sjedinjenih Država pretpostavljali su da neobuzdana moć je opasna. Ne samo da omogućava lošim ljudima da počine zlouporabu; postoji tendencija da se iskvare obični, općenito časni ljudi. Kako je James Madison rekao u Federalist Papers: “Kada bi ljudi bili anđeli, vlada ne bi bila potrebna...Oslanjanje na ljude je bez sumnje primarna kontrola vlade; ali iskustvo je naučilo čovječanstvo da su potrebne dodatne mjere opreza.”
“Dodatne mjere opreza” stvorile su američki sustav regulativa koji osigurava ravnotežu među ovlastima institucija vlasti (checks and balances), po kojem Kongres, predsjednik i zakonodavstvo obuzdavaju, kontroliraju i provjeravaju jedni druge, kao što to rade savezne države i federalna vlada, kako bi osigurali da je moć vlade, i ograničena i pod kontrolom.


To nisu samo male teoretske razlike vezane za suštinu američke demokracije. Te razlike imaju presudan utjecaj na način na koji poimamo kontrolu i ulogu Sjedinjenih Država u svijetu.
Ako su, prema predsjednikovom gledištu, vrlina (dobrota) Amerikanaca i plemenitost naše misije samorazumljivi, onda propust naroda diljem svijeta da vide borbu u Iraku na isti način kao i mi znači da su ti narodi “neprijatelji slobode”. Borci koji se suprotstavljaju američkoj moći, čak ako su i stanovnici okupirane zemlje, ne zaslužuju zaštitu međunarodnog zakona. Institucionalna suzdržljivost u primjeni sile od strane Amerikanaca u pritvorima i zatvorima, prema tom gledištu, može se bez opasnosti i straha ublažiti. Što više, ustavna zaštita može se uskratiti čak američkim građanima, uhićenim u Sjedinjenim Državama, kada se sumnja da su “neprijateljski borci”.
Sa stajališta Jamesa Madisona, s druge strane, gruba zlouporaba moći u Abu Ghraibu bila bi potpuno objašnjiva. Osnivački oci i veliki američki vođe su od uvijek shvaćali da bez institucionalnog obuzdavanja što istovremeno dobrovoljno prati i podržano je od vrhovnog vodstva, takve zlouporabe su doslovno neizbježne. To ne znači da su Amerikanci “loži” ljudi, već da su jednostavno ljudi – kao i Iračani, Afganistanci, Nijemci, Japanci i sve druge nacionalnosti i rase.
Kada bi se borba protiv terorizma vodila u suglasju s institucionalnom teorijom ugrađenom u Ustav Sjedinjenih Država, američki vođe bili bi vrlo svjesni potencijalne zlouporabe sile čak od strane poštenih patriota. Oni bi se trebali pobrinuti da se Ustav štiti ne samo kod kuće, već da se uobičajena slabija zaštita u međunarodnom pravu svjesnije primjenjuje na ljude koji žive pod američkom okupacijom ili pod kontrolom Sjedinjenih Država.
Iz debate o vođenju rata u Iraku i okupaciji velika je podjela između onih Amerikanaca koji vjeruju da im njihove prirodne vrline dozvoljavaju da djeluju izvan i iznad zakona i onih koji vjeruju da ljudi u vlasti, nužno nesavršeni, moraju biti obuzdani institucijama i zakonom. Oni koji razumiju i vjeruju u teoriju američkog ustava moraju odbaciti teoriju osobne dobrote i zla Busheve administracije. Moramo ustrajati na tome da su Sjedinjene Države 'država zakona a ne ljudi' ('government of law and not men').
Robert O. Keohane je profesor Političkih znanosti na Duke University. Ann-Marie Slaughter je dekanica Princeton University's Woodrow Wilson School of Public and International Affairs i autorica knjige 'Novi svjetski poredak' (A New World Order')
Copyright c 2004 the International Herald Tribune