** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

EKOLOSKI PROJEKTI, KIBERNETIKA I DRUSTVENE ZNANOSTI, KIBERNETIKA I NOVE ZAJEDNICE


Felix Geyer
Netherlands Universities Institute for Coordination of Research in Social Sciences, Amsterdam, The Netherlands
Johannes van der Zouwen
Dep. of Social Research Methodology, Vrije Universiteit, Amsterdam, The Netherlands

NORBERT WIENER AND THE SOCIAL SCIENCES
(Prilog istraživanju psihosocijalnih aspekata smanjenih sposobnosti djelovanja (akcije) u (za) realizaciji ekoloških projekata. Koliko suvremena institucionalizirana znanstvena metoda teoretskog razmatranja u društvenim znanostima doprinosi ostvarivanju ekoloških projekata? Vidi još R. Stiversa, Buddhizam, Damanhur i td.)
Indikatori o kartezijanskoj znanstvenoj metodi kao instrumentu Novog svjetskog poretka.
* broker - staretina, zajmodavac na zaloge, posrednik, pregovarač, mešetar, agent, osoba koja je ovlaštena za procjenu založene robe; agent – posrednik, otpravnik, poslovođa, upravitelj imanja, zastupnik, jobber, go-between; middleman, commissioner



Uloge intelekta na polju znanstvene discipline; etnologa – antropologa, sociologa ekonomista (društvenih znanosti općenito) u hijerarhijskom i institucionalnom sustavu znanstvene proizvodnje kroz posredništvo globalno ustrojenog sustava elektronskih komunikacija i masovnih medija, kao jezika tehnologije, u kontekstu vladavine kapitala i stvaranja Novog Svjetskog Poretka:
- Misliti o etnologiji i antropologiji (društvenim znanostima općenito) danas, također, znači biti svjestan da je ona, ipak, uglavnom učinkovito pod kontrolom akademskih teoretičara. Akademici možda ne kontroliraju svjetsku politiku društvenih odnosa i financije, ali oni koji to rade imaju veliku korist od ljudi koji su došli sa sveučilišta; praktično svi etnolozi, antropolozi, ekonomisti i društvenjaci općenito na sveučilištima prigrljuju neku od mnogih škola etnološke, antropološke, ekonomske misli čije principe primjenjuju u svijetu kakav je danas. Istinski radikalne ideje o sintezi svih znanosti kroz holisam temeljen na dokazivoj prirodi materije, uma i duhovnosti (kvantna fizika i kibernetika) nitko neće slušati a kamoli da se dobije neka reakcija.

- Kada stvari postanu prebolne i lišene smisla mi bježimo u intelekt (S. Kierkegaar)
- Kada se nešto ne može riješiti kompromisom ili političkom akcijom sve se prebacuje na znanstveno polje istraživanja i stvara se iluzija rješenja. Promjena iluzija je iluzija promjene.
- Um dolazi do istine brže nego naše emocije i tijelo i time je otvoren put izbjegavanju opravdane patnje. Krist je bio nepismen i time je bio u istini stvarnog života, zapravo je i došao na svijet u tijelu ''da bi mi živjeli, da bi stvarnije živjeli''.

Jedino mala grupa ljudi koja je u stanju stvoriti visoku kibernetsko-homeostatsku vrijednost zajedništva može stvoriti preduvjete za 'podnošenje opravdane patnje' potrebne za 'stvarni život' o kojem govori Krist.
Problem je, što pojam kibernetsko-homeostatske vrijednosti u kibernetici nije bio razumljiv za sociologe, pred pedeset godine i još se danas ne razumije, u društvenim znanostima, iako su te znanosti, odigrala svoju praktičnu ulogu u službi geopolitike i globalnog kapitala i bile iskorištene kao moćno znanstveno-tehnološko sredstvo u kibernetskom upravljanju ratu i kontroli ljudskih bića, životinja i strojeva, što je, dakle, omogućila kibernetika kao nova znanost o upravljanju. Dogodilo se upravo ono što se dogodilo i sa otkrićem nuklearne energije. Nova i moćna znanost o upravljanju – kibernetika se nije koristila za unapređenje čovječanstva već za njegovo uništenje. Upravo je na to upozoravao Norbert Wiener. Ali priča počinje sa Sokratom koji povlači oštru granicu između filozofije i nauke. On za sebe kaže, da je filozof i da je njemu bog rekao, ''da treba živjeti filozofirajući'' tj. ispitujući sebe i druge, da nađe, kako trebamo živjeti'' …''Nažalost ni tadašnji ni kasniji svijet nije razumio Sokrata, nije ga umio shvatiti'' (Zdenko Vernić, 1944.)

Slučaj s kibernetikom i društvenim znanostima

Zaključci:

Wienerova kibernetska misao samo je djelomično doprla u zajednicu društvenih znanosti i samo nekoliko sociologa, čini se da imaju neposredni uvid u njegovo djelo iako je nekoliko njegovih pojmova kao što je povratna sprega postalo popularno ali često krivo tumačeno.
Isto vrijedi za kibernetsku opću sistemsku teoriju, općenito, usprkos velikim istraživačkim naporima sociokibernetičara. Ovi, međutim, publiciraju svoje radove uglavnom u časopisima za kibernetiku a ne u časopisima za društvene znanosti.
U onoj mjeri do koje su Wienerove spoznaje doprle u domenu društvenih znanosti, to je čini se, na posredan način kroz radove nekoliko visoko uvaženih sociologa koji su bili više nego površno inspirirani njegovim radom a naširoko su bili publicirani u časopisima društvenih znanosti: uglavnom Buckley, Deutsch i Easton.
Čini se da postoji nedoumica ako ne i otpor prema kibernetskoj misli u društvenim znanostima što upućuje na dva glavna uzroka. Djelomično to se može pripisati smetnji (ljutnji, iritaciji), i spravom, o prilično grandioznim polaganjima prava nekih predstavnika kibernetskog pristupa, polaganja prava koja ni sam Wiener nije zastupao. Ali također, može se objasniti kao psihološka reakcija sociologa koji su to vidjeli kao opasnost, napad na osebujnost (originalnost) njihovog područja: ''Ljudska bića nisu životinje, a kamo li strojevi; kako se Wiener usuđuje usporediti to troje?''
Kao što je prije spomenuto, sam Wiener je bio u nedoumici o primjenjivosti kibernetike na društvene znanosti, iako su ga mnogi sociolozi s pravom smatrali prilično naivnim u pogledu, kako njegovog uvida u sociologiju tako i njegovog optimizama u pogledu rješivosti društvenih problema među ljudima dobre volje.
Međutim, Woenerov sveobuhvatni uvid u društveni razvoj, učinak povezanosti na edukaciju, tržište radne snage, otuđenje, ekonomiju, itd. sve više usmjeren prema strojno-informatičkom društvu, općenito je priznat.
Opovrgavajući one sociologe koji su ga smatrali naivnim, treba reći da
je prije pola stoljeća izložio briljantnu analizu mnogih vidova pojave informatičkog društva. Ne samo da je bio uz kolijevku on je bio jedan od onih koji je bio babica djetetu. Dok je tako do sada Wienerov utjecaj na sociologiju bio relativno slab, njegov utjecaj na društvo, koje sociolozi nastoje objasniti bio je ogroman jer je bio sudionik u promjeni, jednog od
njegovih ''meta-parametara'': stupanj promjene.
Dok je Wiener, kao jedan od otaca kibernetike, bio automatski i pogrešno smatran strojarsko orijentiranim kibernetičarem prvog-reda, potrebno je naglasiti da se u potpunosti slagao s prigovorima koje su imali kibernetičari drugog-reda, samo puno kasnije, protiv kibernetičara prvog-reda. Međutim, dok je u potpunosti bio suglasan s njihovim principima, on je dvoumio u pogledu njihove empirijske potvrde. Usprkos činjenice da se čini interesantnom i obećavajućom paradigmom, ove sumnje se još moraju raspršiti.
Sumirajući, možemo samo reći da je Wiener bio jedan od onih rijetkih pojedinaca, u sve kompleksnijem svijetu, koji je bio stvarni suučesnik u stvaranju tog svijeta – informatičkog društva u kojem živimo – dok je u potpunosti bio svjestan njegovih opasnosti. I do one mjere do koje će sociokibernetičari nastaviti uporno primjenjivati svoj konceptualni okvir na interpretaciju društva, i Wienerov utjecaj na sociologiju može se još povećavati.
Claude Levi-Strausse: Društvo je sustav komunikacija prije nego li suma funkcija (institucija).


KIBERNETIKA I NOVE ZAJEDNICE

1. Definicija čovjeka po kibernetici:
''Nijedan čovjek nije niti u potpunosti glup ili nitkov. Prosječan čovjek je sasvim dovoljno inteligentan u pogledu predmeta koje zapaža i sasvim dovoljno altruista u stvarima društvene koristi (probitka) ili lične patnje koja mu je pred očima''

Karl Marx, s druge, illuminatsko-mondijalističke strane, koristi svoj genij, kako bi objasnio ostvarivost svoje temeljne teze, (koja je, inače, potpuno apsurdna i, zapravo, ironična, jer je znao točno što govori) da ''komunizam mora pobijediti jer će mu kapital osigurati tu pobjedu, iako je njegov neprijatelj'', prosječnog čovjeka, koji je prema Wienerovoj kibernetskoj definiciji, sasvim dovoljno inteligentan u pogledu predmeta koje zapaža i sasvim dovoljno altruista u stvarima društvene koristi ili lične patnje koja mu je pred očima'' kroz depersonalizaciju kapitalizma i komunizama, pretvara, tog 'prosječnog' ljudskog pojedinca u osviještenog pojedinca, što je učinio s nevjerojatnim žonglerskim talentom. To je bila njegova lukava metoda koja je imala za cilj pokazati kapitalistima da su takvi pojedinci realnost kapitalizma, i da će trijumf komunizma biti rezultat urođenog idiotizma; jer bez postojanja besmrtne gluposti u homo economicusu, kod njega se ne bi mogle pojaviti kontinuirane kontradikcije, kako ih je Marx nazvao. Da bi se mogla ostvariti transformacija homo sapiensa u homo stultuma, potrbno je posjedovati magičnu snagu (tehnologiju kao magiju – R. Stivers), koja je u stanju dovesti čovjeka do prve stepenice zoološke ljestvice*, odnosno do razine životinje*. Samo kada bi homo stultum postojao u epohi kulminacije kapitalizma (što se do danas i postiglo) Marx bi mogao postaviti svoj aksiom: kontradikcije plus vrijeme jednako komunizam, odnosno, ostvarena utopija ili utopizam, odnosno, ostvarena utopija što je cinizam.
Tako dolazimo do Jaquesa Attalia* koji pokazuje da je kanibalizam izvorni pokušaj liječenja, a istovremeno i povijesna konstanta, apsolutno Zlo, sveprisutno, čije je opstojanje osigurano kroz različite faze medicinskog praxisa.
* (na primjer, pretvorivši sve žene svijeta u 'prostitutke', uskim, uz tijelo 'triko-Levisicama', koje uništavaju karlični mišićni sustav i sprečavaju mogućnost rađanja i tako ženu pretvaraju u objekt potrošnje, robu potrošačkog društva i time, uglavnom, jednom od poluga populacijske politike smanjenja broja stanovnika Planeta Zemlje prema izvještaju Global 2000 – Dr. John Coleman).



2. Kibernetska definicija zajednice:
''U maloj zajednici koja postoji dovoljno dugo, tako da je uspjela donekle razviti jedinstvene nivoe inteligencije i ponašanja, postoje vrlo određene norme za brigu o nesretnim, za administriranje putova i ostalih društvenih sadržaja, tolerantnost prema onima koji su se ogriješili o zajednicu jednom ili dva puta. Konačno, ti ljudi su tamo i ostala zajednica mora nastaviti s njima živjeti. S druge strane u takvoj zajednici ne izaziva baš ugled navika da se ide za svojim probitkom na račun svog susjeda. Postoje načini da takav pojedinac osjeti težinu javnog mnijenja. Nakon nekog vremena njemu će sve postati tako svakidašnje, tako neizbježno, tako ograničavajuće i opresivno da će u samoobrani morati napustiti zajednicu.''

3. Stupanj homeostaze ovisi o veličini zajednice, a ne o pismenosti ili o umjetnoj inteligenciji:
''Čvrsto povezana zajednica ima vrlo velik stupanj homeostaze, bilo da se radi o vrlo pismenim zajednicama u civiliziranoj zemlji ili o selu primitivnih divljaka. Koliko god nam se običaji mnogih barbara činili čudnim i odvratim, oni općenito imaju vrlo određenu homeostatsku vrijednost; zadatak je etnologa i antropologa da to interpretira.''

4. Unutarnja kohezija zajednice nadalje ovisi o raspoloživoj i relevantnoj informaciji:
''Zajednica se povećava samo toliko koliko se povećava djelotvorno prenošenje informacija. Tome je moguće dati neku vrstu mjere, uspoređujući broj odluka koje ulaze u grupu izvana s brojem odluka do kojih se došlo u grupi. Tako možemo mjeriti autonomnost (integritet) grupe. Mjera korisne veličine grupe dana je veličinom koju ona mora imati da bi postigla izvjesni stupanj autonomnosti (integriteta).''

5. Aksiom koji se odnosi na količinu informacija koja je dostupna pojedincu i zajednici kaže da ''ne postoji nužni odnos između količine informacija dostupne rasi, plemenu ili zajednici i količini informacija koje su dostupne pojedincu''. Tako stupanj relevantne informacije u zajednici ovisi o veličini te zajednice; a sama ta veličina također ovisi o društveno-ekonomskom determinizmu:

''Samo u velikoj zajednici, gdje bogovi postojećeg stanja stvari sebe zaštićuju od gladi bogatstvom, od javnog mnijenja privatnošću i anonimnošću, od lične kritike zakonima protiv kleveta i posjedovanjem sredstava komunikacije, može okrutnost dostići krajnje drske nivoe. Od svih antihomeostatskih faktora u društvu, kontrola sredstava komunikacija najdjelotvornija je i najvažnija.''

Ovih pet definicija, koje potječu od osnovnih prirodnih zakona komunikacija, bit će osnova za utvrđivanje odnosa između čovjeka, društva i njegove okoline.