** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Treće zlatno doba
Crvena simfonija 1
ISPOVJEST
Dramski politički prototip

Povijesni okvir
Sjeverna Sung dinastija, 960 -1126. n.e. i Južna Sung dinastija, 1127 – 1279. n.e.

Osnivač trećeg Imperija, Sung, bio je sjeverni general Chao Kuang-yin, čije su ga pobunjeničke trupe prisilile da obuće žutu službeničku halju (talar) rezerviranu za Imperatore. Ovakva vojna revolucija bila je neobičan početak za jednu uspješnu dinastiju Kineske povijesti. Ali ovaj Imperator koji je nerado prihvaćao svoj položaj bio je jako pronicljiv vladar. Poštedio je oborenu imperijalnu obitelj, pridobio je naklonost shih-a (nižeg plemstva) ponovnim uspostavljanjem državne administracije kao dominantne društvene organizacije (ekvivalent građanskog društva na Zapadu), i što je vrlo bitno, riješio se je vojnih vođa koji su ga postavili na prijestolje. Tako je prekinut začarani krug slutnji, sumnjičenja i pobuna koji je stvorio i degradirao pet kratkih prethodnih dinastija.

Sjeverna Sung dinastija

Južna kraljevstva su pažljivo i sa simpatijama pratila ove događaje. Kraljevstva Nan P'ing Shu, Nan Han, Nan T'ang i Wu Yueh na razne načine su predale vlast Imperiji Sung. Osim kraljevstva Liao, Kina je ponovo po treći puta bila ujedinjena kao 'jedan Imperij pod Nebom'. Postojala je prevladavajuća svijest među Kinezima da je jedinstvo prirodno i da zaslužuje žrtvovanje lokalnih autonomija. Rano deseto stoljeće n.e. svjedoči revolucijom u komunikacijama. Tiskanje knjiga učinilo je prvi puta pristupačnim Klasične kineske knjige. Ne samo da se jako povećao broj učenih ljudi već je kulturna baština sadržana u knjigama bila proširena po cijelom društvu. Biti Kinez značilo je, čak i za nepismenog nung-a (seljaka) koji je slušao nekog čitača novih knjiga na raspolaganju – da pripada velikoj kulturnoj tradiciji kao i Imperiju.
Drugi Sung Imperator pokušao je, ali bez uspjeha, ponovo osvojiti kraljevstvo Liao. Poraz i dugački rat završio je kada je treći Imperator pristao tolerirati Kitansku prisutnost i plaćati Liao (1004.) velik godišnji izvanredni porez. Za razliku od Han i T'ang dinastija vanjska politika Sung-a nikada nije bila imperijalna. Držanje na distanci nomadskih naroda, status quo, ne širenje osvajanjem bilo je temeljno pravilo. Strane invazije bile su stalna opasnost i konačni uzrok rušenja Sung Imperija. Osim Kitansa na sjevernoj granici još jedna grupa Tunguskih i Tibetanskih plemena se ukotvila u području Hsia i od tuda su iskorištavali svaku Kinesku slabost da se prošire na jug (1032.).

Južna Sung dinastija

Kinska Imperija prešla je rijeku Yangtze 1126. i osvojila grad Hangchow u kojem je novi Sung Imperator Kao Tsu ustanovio svoj glavni grad. Situacija je izgledala ozbiljnom ali Imperija se probudila i smatrala je generala Yo Fei-a sposobnim da pobjedi Kin (1131). Kada je Sung ponovno vratio kontrolu nad dolinom Yangtze i južnim provincijama, Imperator Kao Tsu odlučio se dogovoriti sa Kin-ovim (1141). Konfucijanski povjesničari bili su bijesni jer je Yo Fei bio tajno pogubljen i Kina je bila podijeljena na dvije Imperije, Sung i Kin. Granica je bila skoro identična onoj koja je povučena preko Kine za vrijeme Tatarske podjele (316-590) (vidi o zakonu povijesnog ponavljanja ruskog pjesnika i znanstvenika u 3. Prog.RZ? ). To je bila sjeverna granica vlažnog područja rižinih polja južne i centralne Kine, zemlje neprikladne za vojne operacije nomadske konjice.
Usprkos daljnjim napadima Kinovih trupa 1161., koji su bili odbijani, Imperija Sung je nastavila miroljubiv način odnosa kod kuće i izvan nje. Slikarstvo i filozofija su došle na svoje iako je Chu Hsi (1130 – 1200) smatrao da su njegove ideje zanemarene od strane Dvora. Njegova reinterpretacije i razvoj Konfucijske filozofije treba imati utjecaj i ostaviti traga koji 'lojalni' shih mora osjećati kada razmišlja o smanjenju Imperije. Kako je umro prije nego je Džingis-kan (1155-1227.?, JLZ) postao Veliki Kan Mongola (1206) i pokrenuo svoju naciju na put svjetskog uništenja, osvajanja i razaranja, Chu Hsi je bio pošteđen biti svjedokom agonije civilizacije zgažene Mongolskim hordama. Kin Imperija je pala prva 1210. u scenama užasnih okrutnosti i divljaštva. Ali bilo je to hladnokrvno istrebljenje Kraljevstva Hsia 1224. što je navijestilo nehumanost Mongola. Tako je temeljito bilo pustošenje tog područja da je od tog vremena ostala pustopoljina dok su jezik i kultura Hsia zauvjek izgubljeni*.
Nakon smrti Džingis-kana 1235. (Arthur Cotterell, 1975.), Mongoli su svoju pozornost usmjerili prema Sung Imperiju. Bilo je potrebno pola stoljeća ratovanja prije nego je posljednji član Sung dinastije nestao u bici na moru ispred obale današnjeg Hong Konga (1279.). Teren Juga, njegovih dolina, šuma, planina, nije odgovarao Mongolima. Iako miroljubiva, Sung dinastija je tehnički bila tada najopremljenija dinastija za ratovanje na svijetu. Granate i bombe bile su lansirane sa katapulta; Strelice sa pomoćnim raketnim pogonom i bacač plamena; otrovni dim. Međutim, još je jedan faktor bio u igri. Imperija Kin snabdjela je Mongole s učenjakom-državnikom kao što je bio Yelu Ch'u-ts'ai, Kitanski obožavalac kineske kulture. On je činio što je mogao da ublaži bijesno, žestoko i užasno nastojanje Mongola i da preobrati nagon za razaranje u želju za urednim i normalnim imperijem.
Apsolutni bijes i mržnju, tipičan za Džingis-kana, prema poljoprivrednim površinama bio je pretvoren u Kublai Kanovu (Kubilai Khan) veliku zakladu (great foundation), grad Peking (1263.). Unuk Džingis-kana i prvi Yuan, ili Mongolski Imperator (1279.), prenio je svoj narod i svoj glavni grad sa stepe na poljoprivredno zemljište.

Neo-konfucionizam

Educirani u ništa ne vjeruju,
needuciranini vjeruju u sve.
- Kineska izreka

Imena Chu Hsi i Konfucije uvijek su povezivana jer je Sung filozof preinačio pripovijetke o junačkim djelima i doživljajima Lu-ovg učenja u formu koja je bila od tada prihvaćena kao pravovjerna. Sung Imprija bilo je razdoblje kada se o Konfucijskoj filozofiji razglabalo, reinterpretiralo i preinačavalo u moderniji sustav ideja. Možda je stalni razvoj Budizma uzrokovao ovo preispitivanje Konfucija, iako se čini vjerojatnijim da su na Chu Hsia utjecala znanstvena otkrića i njihova primjena. Njegovi pogledi nazivali su se 'vrstom znanstvenog humanizma'. Tradicionalni konfucijanski prezir prema popularnoj religiji, Chu Hsi je uzeo korak dalje, time što je nijekao postojanje personalnog božanstva. 'Ne postoji', rekao je, 'nikakav čovjek na Nebu koji sudi za grijehove'. Umjesto toga postoji moralna snaga, impersonalna moć, koja vlada svemirom; dužnost je čovječanstva bila suradnja sa njenim djelovanjem, jer su te moći bili zakoni Prirode.
Konfucijska klasika malo je toga sadržavala o božanskim moćima tako da Chu Hsi nije imao poteškoće u potpunosti odbaci nadnaravnu domenu. Dobar život, ispravno ponašanje kao građanina (uljudbenuka) se očekivalo jer je priroda čovjeka dobra. Pristojno ponašanje nije ovisilo o smislu za grijeh i strahu od kazne. Zlo je jednostavno rezultat zanemarivanja i odsutnosti prikladne i odgovarajuće edukacije. Ove su ideje jako utjecale na europske umove Prosvjetiteljstva koji su prvi postali svjesni kineske misli krajem sedamnaestog stoljeća. Oni su reagirali na moralnost kojom se upravlja bez nadnaravnih sankcija. Naglasak na društvenom također im sa svidio. Prema Chu Hsi-u nema pravog razloga zašto ljudsko društvo ne bi moglo postati savršeno. Radilo se samo o tome da se sve uskladi sa li, ili moralnim zakonom. Chu Hsi-jeva omiljena metafora bila je između čovjeka u društvu i bisera u zdjeli blatne vode. Iako se biser čini crn i prljav, on nije izgubio ono suštinsko. Ako ga se izvadi iz prljave zdjele biser svijetli u svoj svojoj prvobitnoj čistoći. Kada bi čovjek tražio svoju pravu prirodu i živio u harmoniji s njom onda će njegova iskonska dobrota postati također jasnom. Njegova prirodna čistoće zamagljena je kroz krive vrijednosti društvenog života. Potrebno je slijediti suzdržljiv i umjeren Način, uravnotežen način i stil života. Stav da su ljudi zalutali zbog izopačenosti društva u kojem žive nije daleko od današnjeg kineskog komunizma koji je prihvatio politiku re-edukacije onih 'koji su krenuli kapitalističkim putem'.

Mongolsko osvajanje
Yuan Imperija, 1279 – 1368. n.e.

Mongolski užas
Mongolski teror je pušten na svijet sa lanca pod vodstvom Džingis-kana koji je postavio pravilo da svaki otpor mongolskoj sili mora biti kažnjen istrebljenjem. Kada bi se grad branio ili odugovlačio sa predajom sudbina stanovnika je bila sigurna smrt – svakog muškarca, žene i djeteta. Džingis-kan je bio čovjek nesposoban da se smiluje. Kad kada se njegov bijes iskaljivao na životinjama i biljkama. U ratnom pohodu (campaign –isto povoditi privrednu i političku kampanju) u Mutugenu 1222., unuk i miljenik Džingis-kana bio je ubijen za vrijeme opsjedanja utvrde u Bamiyanu, u dolini ovčara Hindu Kush. Da bi ublažio majčinu tugu zakleo se da će ubiti svaku živu dušu u toj bogatoj i napučenoj dolini. Shodno tome, Džingis-kan je krenuo sa svojom Armijom, razarajući sela i gradove, do Kakraka, glavnog grada, koji je ostao u ruševinama. Današnja anonimnost i nevažnost Bamiyan-a impresivan je spomenik Mongolske okrutnosti. Ali Mongoli su se veselili takvim divljim i okrutnim pothvatima. ''Najveća radost'', rekao je Džingis-kan, ''je osvojiti svojeg neprijatelja prognati ga (nedavni rat na Balkanu), prisvojiti njegovo vlasništvo (domoći se, oteti – kako to rade banke preko kredita za kuću ili automobil), vidjeti njihove obitelji u suzama, jahati njihove konje i posjedovati njihove kćeri i žene''.
Svaki muški Mongol bio je vojnik. Lov i borba bili su njihova jedina zanimanja. Robovi su izvršavali nekoliko domaćih poslova koje su nemirni Mongoli smatrali potrebnim. Kada su se ovi divlji i okrutni konjanici obrušili na Kin Imperij 1220., njihov fizički izgled izazvao je jezu kod Kitan-sa, jer su bili nepočešljani, neuredni, zapušteni, nehajni, nemarni. Zapravo, Mongolima je bilo izričito zabranjeno da se peru ili da bilo što peru u tekućoj vodi.
Ono što Mongolska osvajanja predstavljaju je najveći sudar u povijesti Azije između nomadske kulture stepe i sjedelačke civilizacije sa intenzivnom poljoprivredom. Imamo objelodanjeni slučaj zabilježen u Tajnoj povijesti Mongola, koju je naredio da se napiše sin Džingis-kana, Ogodei oko 1240. Nakon jednog od njegovih pohoda u centralnoj Aziji, Džingis-kan je pozvao na svoj dvor dva čovjeka iz grada Khiva u Turkestanu kako bi mu objasnili ''smisao i značenje gradova''. Mongolskom imperatoru grad je bio nešto strano, prisvajanje svijeta koji je nekoć pripadao samo nomadima, svijet koji je tijekom 13. stoljeća prvi i zadnji puta došao vrlo blizu da bude vraćen pod dominaciju nomadske imperije**. Ali shvaćanje Džingis-kana bilo je one vrste koja mu nije dozvoljavala prihvatiti bilo kakvu ispriku: njegove horde su gradove pljačkale i poravnavale.

Yelu Ch'u-ts'ai
Kada su pregazili dijelove Kine pod kontrolom Imperije Kin i kraljevstva Hsia, nomadski strah, bijes i mržnja prema sjedelačkom (statičkom) životu dali su si maksimalni odušak. Silina ovog bijesa sručila se na 'Zemlju plovnih rijeka, kanala i tjesnaca' čija je drevna važnost kao centar Kineske civilizacije bio za uvijek zasjenjen. Desetkovani nung (seljaštvo) nije više moglo održavati ekstenzivan sustav hidrauličnih putova i mnogi gradovi uz sjevernu granicu bili su napušteni. Ipak je jedan čovjek, otvoreno izrazio svoje mišljenje klede i unatoč Mongolskog razaranja, i srećom za Kinu i cijeli svijet, uspio je uvjeriti Džingis-kana. Evo prikaz razgovora koji je koji je vodio do važnog i znamenitog obrata mongolske politike:

''Kada je Džingis zauzeo zapadne zemlje Kine, u svojim skladištima nije imao ni mjericu riže ni metar svile. Kada su došli do prvih kineskih provincija njegovi su ga savjetnici savjetovali: ''Iako si osvojio ljude Hana, oni nam ništa ne koriste; bilo bi bolje sve ih pobiti i zemlju povratiti na pašnjake tako da na njima možemo hraniti svoju stoku''. Ali Yelu Ch'u-ts'ai said: ''Sada kada si osvojio sve pod Nebom i sva bogatstva četiri mora, možeš imati sve što želiš, međutim, još uvijek to nisi organizirao. Trebao bi uspostaviti porez na zemlju i trgovce, i trebao bi zarađivati na prodaji vina, soli, željeza i svih proizvoda planina i livada. I tako ćeš u samo jednoj godini dobiti 500 000 unca srebra (mjera za težinu: 28,349 g; za zlato i srebro 31,1 g), 80 000 bala svile, 400 000 tona žita. Kako možeš reči da Kineski narod tebi nije od koristi?'' …Džingis se složio da se tako mora učiniti.''

Džingis-kan je pozvao, Kitana, Yelu Ch'u-ts'ai-a u Mongoliju 1218. Mongolski Imperator je očekivao da će, takav plemenitaš iz starog kraljevstva Liao, sa zadovoljstvom prihvatiti službu u interesu Mongola. Kad se prvi puta Džingis-kan susreo sa Yelu Ch'u-ts'ai na svom dvoru, rekao je: ''Liao i Kin bili su nam neprijatelji generacijama; Ja ti se zbog toga svetim''. Na to je Yelu Ch'u-ts'ai odgovorio: ''Moj otac i djed su oboje služili kraljevstvo Kin sa štovanjem. Kako ja mogu, kao podanik i sin, biti tako dvoličan u srcu i smatrati mog suverena i mog oca neprijateljima?'' Zadovoljan iskrenošću takvog odgovora kao i ponašanjem i nastupom Yelu Ch'u-ts'ai-a, Mongolski Imperator našao je za njega mjesto u svojoj pratnji. Kitanski plemenitaš je postao tajnik-astrolog Džingis-kana i konačno, Predstojnik Sekretarijata pod Ogodei-kanom.

Stav koji je prihvatio Yelu Ch'u-ts'ai u svom prvom razgovoru sa Mongolskim Imperatorom i izraženim u njegovim kasnijim savjetima u državnim poslovima bio je direktni rezultat Konfucijanskog odgoja i obrazovanja. Kao i u ranijem periodu Tatarske podjele, Kitani i Kin su bili pod jakim utjecajem kineske kulture. Putem kineskih simpatizera, kao što je Yelu Ch'u-ts'ai, bilo je stalno nastojanje da se ublaži (olakša – mitigate) oštra mongolska vladavina u Sjevernoj Kini kao i da se osigura administracija za preveliku i neprikladnu (unwieldy) nomadsku imperiju. Dok je Yelu Ch'u-ts'ai bio spreman igrati na mongolsku lakomost i pohlepu (cupidity) u nuždi i velikoj nevolji, nadao se da će na kraju pobijediti mudrost i znanje. U svom dnevniku nalazimo ovaj zapis:

''Sva su učenja Triju Mudraca od dobrobiti za čovječanstvo. Kada čitam knjigu Lao-tzua, duboko je potaknuto moje divljenje. Želio sam učiniti Našeg Suverena (Džingis-kana) da uzvišeno (otmjeno, plemenito, ponosno, dostojanstveno - loftily) korača stopama drevnih velikih mudraca. To je razlogom zašto sam podržavao Ch'ang-ch'un-a, koji je, naravno, i ja također, bio pobornik konfucionizma i budizma.''

Ch'ang-ch'un, vodeći Taoist, bio je pozvan na Mongolski dvor jer se govorilo da je pronašao eliksir života. Ali u to doba u Kini se općenito vjerovalo u zajedničko porijeklo Tri Puta, učenja Bude, Lao-zu-a i Konfucija. Slijediti ih sva tri značilo je 'stajati čvrsto na u svijetu kao na tri noge tronošca'. Iako se Ch'ang-ch'un pokazao kao razočaranje u odnosu prema Džingin-kanu kako bi promicao izglede svoje vlastite 'sekte' u Kini, Yelu Ch'u-ts'ai je postigao drugačije uspjehe na mongolskim dvoru. Kada je izabiran Ogodei-kan on je uveo određen broj Kineskih pravila koja su imala ulogu stabilizirati dinastiju, ali, što je važnije, on je otvorio državnu službu i administraciju kineskim učenim ljudima ponovnim uvođenjem imperijalnog ispita 1237. Samo tom mjerom se oslobodilo više od tisuću shih (nižeg plemstva) koji su bili mongolski robovi. Međutim, rovarenjem i agitiranjem anti-kineske frakcije na Dvoru, prekinulo se djelovanje i utjecaj Yelu Ch'u-ts'ai na vlast, došla je kraju 1239., jer je dozvoljeno poljoprivredno oporezivanje muslimanskim poslovnim ljudima. Yelu Ch'u-ts'ai umro je slomljenog srca 1243. Mongolska dinastija, za koju je Yelu Ch'u-ts'ai vjerovao da ima Nebeski mandat, punomoć, postala je potpuno ne-kineski režim, podržavan od državne administracije za koju se regrutiralo iz stranih avanturista. Da se ostvarila želja koju je Yelu Cu'u-ts'ai zabilježio u svom dnevniku, Mongoli su se možda mogli spasiti od velike kineske pobune kojom su protjerali posljednjeg mongolskog imperatora 1368.


Mongolska svjetska imperija
Kublai-kan je bio na mongolskom prijestolju dvadeset godina kada je posljednji član Sung dinastije umro (1279.). Kublai-kan je nominalno vladao imperijom koja se protezala Europom i Azijom, od Dunava do Žute rijeke. Samo je smrt Džingis-kana poštedjela Njemačku od invazije jer su generali bili opozvani za izbor njegovog nasljednika. Te godine engleski trgovci odlučili da ne plove u baltičke luke: bojali su se da bi, kada tamo stignu, tamo mogao biti mongolski užas. Ali ogromni teritorij mongolskog osvajanja, prekrio je tako mnogo različitih naroda i mjesta, da su slijedeći Veliki Kanovi bili prisiljeni postaviti namjesnike za udaljene provincije. Već 1270. počelo je kidanje na četiri odvojene mongolske države; Kina, Turkistan, Rusija i Perzija.
Preobraćanje zapadnih Mongola u Islam 1295. dovršio je proces usitnjavanja, jer su muslimanski kanovi odbili priznati budističkog Kublai-kana ili njegove nasljednike.
Usprkos stalnog kidanja Mongolskog Svjetskog Imperija, vladavina Kublai-kana ostavila je divnu sliku Kine u umovima Zapada. Glavni razlog toga je vrlo bizarno i čudno poimanje kineske povijesti, odnosno, da je Yuan Imperija bila poznata u Europi bolje nego bilo koje razdoblje do dvadesetog stoljeća. Mongolska kontrola tako velikog prostora Azije i Europe osigurala je sigurnost na putovima i lagano putovanje, dok je mongolska naklonost ratu značila da stranci sa bilo kakvim vještinama, znanjem i iskustvom mogu sebi osigurati karijeru u Kini. Marko Polo je bio službenik u državnoj službi Yuan-a od 1271 do 1297. godine.

Kraj Mongola

Ponovno uvođenje sistema imperijalnog ispita za ulazak u državnu službu 1315. došlo je prekasno da bi dobilo podršku od već dugo sa tog posla udaljenih shih-a. Yuan dinastija je već sigurno bila u zalasku slijedom mediokritetskih imperatora. Posljednjeg vladara, Togan Timura, premijer Bayan je savjetovao da je još jedina nada za Mongole opći masakr Kineza. Otvoreni pobune je počela 1348. i tijekom dvadeset godina suprotstavljene grupe i tajna društva su se sukobljavala za poziciju u borbi protiv Yuan dinastije koja se pokušavala održati na vlasti. Taoizam, politički subverzivna filozofija sve od onda kada je Lao-tzu odgurnuo neprijatelja od lopte na Zapad, igrao je značajnu ulogu u izbacivanju Mongola putem tajnog društva ''Bijeli Lotos''. Strane dinastije kao što su Mongoli i kasnije Manču dinastije uvijek su bile sumnjičave zbog Taoizma, radi njegovog drevnog suprotstavljanja pompi i ceremoniji vlasti. Na kraju je seljak Chu Yuan-chang, preuzeo vodstvo nacionalnog pokreta i posljednji je Yuan imperator pobjegao iz Pekinga bez borbe 1368.



_____________________________________________
* Ovo je priroda i biti će rezultat današnjeg svjetskog monetarnog sustava.
** Zar plan Novog svjetskog poretka nije zapravo prikriveno barbarsko-nomadska civilizacija koju vodi dinastija Rothchild, tursko-mongolskog porijekla s uništenjem industrije, forsiranjem stalnog kretanja stanovništva 'kao višim oblikom društvenog života'' (Jaques Attali) u formi turizma '' i istovremenim istrebljenjem 80% stanovništva Planeta?! (vidi Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300).

Džingis-kan (1155-1227-?), mongolski vojskovođa. Od 1206. veliki kan cijele Mongolije. Reorganiziravši vojsku, naročito konjicu, krenuo je jedan od najvećih osvajačkih pohoda u historiji. Pokorivši Kinu (1216.), uputio se na Zapad. Zauzeo golema područja u Aziji i Rusiji te mu se carstvo prostiralo od Japanskog i Žutog mora doCrnog mora. Njegova vojska odlikovala se brzim manevrima i prodorima, a svojom surovošću unosila je posvuda strah i ostavljala za sobom pustoš. Umro za pohoda na jedan pobunjeni grad. (Leksikon, JLZ)

Ogodei-a se smatralo dobroćudnim vladarom, posebno prije pada Yelu Ch'u-ts'ai-a. Međutim, on je postao ovisnik o alkoholu. Više mu se sviđalo vino od grožđa sa Zapada nego kumys, alkohol koji se dobiva od fermentiranog mlijeka kobile koji su Mongoli tradicionalno pili. Njegova žena je postajala sve moćnijom kako se ovaj povlačio iz aktivnog upravljanja i do konačne smrti od alkohola. Kublai-kan je bio trezveniji i stabilniji, dok su se njegovi nasljednici odavali ženama i piću, ostavljajući ne-Kineskim Yuan državnim službenicima da vode Imperiju za svoje vlastite interese.



CRVENA SMFONIJA
Prvi dio


Volja je važnija od znanja. Ali znanje je potrebno kako bi se pokrenula volja i nešto učini.

Prolog: Prije toliko stoljeća bila jedna imperija…
Opis scene: Iza radnog stola sjedi Natan Rothchild (Natanjel Filip Rothchild) sa guvernerom i nadzornikom, koji stoje sa lijeve i desne strane, dok Sarah Švegar predlaže Natanu da poštedi čovječanstvo jer nema razloga da ga se boji i da ga je strah tog čovječanstva jer tako i tako s njim na kraju mora podijeliti sudbinu…

Natan: Kako ste putovali?
Sarah: Pa, dobro.
Natan: Kakav je grad iz kojeg dolazite?
Sarah:………………………………