** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

MALI GLAS


Bio jedan drvosjeca, tamo u dalekom Brazilu, gdje se sijeku tolike silne sume. Drvosjeca po imenu Juan radio je za bogatoga izvoznika drveta. Bogati izvoznik svakoga je dana bio bogatiji. Juan je takodjer dobro zaradzivao. I nije mislio kakav je taj posao kojim se bavi. Odlazio je u duboke sume da sijece visoka i jaka stabla, cije se drvo sve vise cijenilo na trzistu. I kako se drvo sve vise i vise trazilo, to je drvosjeca sve vise i vise obarao stabla, i suma se sve vise i vise rijedila, oblaci su sve manje nailazili s kisom, potoci su bivali sve plici, i sve su tise zuborili, i sve je pustije bivalo uokolo. A ni papige vise nisu bile onako sarene. Kada bi stablo padalo pod udarcima sjekire, ono je plakalo, a plakala su i ostala stabla, zajedno s pticama i zivotinjama kao sto su vjeverice i majmuni. Zapravo svi su ridali, ali ih drvosjeca nije cuo. On je cuo samo udarce sjekire. Jednoga dana, za velike vrucine, legao je pod stablo, koje se spremao posjeci. "Malo cu se odmoriti," promrmljao je. I zaspao. Onda je u snu cuo tihi glas: "Juane, Juane, djeca jos nisu stasala, jos su u gnijezdu, jos su u leglu, ne znaju jos letjeti, ne znaju jos bjezati, nemoj im rusiti kucu, ne ogrijesi se o Bozju zapovijed, ne cini drugima sto ne zelis da drugi tebi cine..." Juan se prestrasi. "Tko to govori"? "Ja, mali glas". "Odakle govoris"? "Iz tvojega srca". Juan se prene, protrlja oci i rece: "Snu ne mozes zapovijedati. Ali java je nesto drugo. Hajde da te cujem sada, mali glasu"! Ali se mali glas vise nije oglasio. Juan se utisao da bi ga bolje cuo, i opet je utonuo u san. Cim je zaspao, glas se javio, zbilja umiljat glasic, ali zalostan: "Juane, Juane, kad si budan ne cujes me, ne vjerujes mi, jer su ti tada druge misli u glavi. A one galame". "Zbilja, sto mi je u glavi kad sam budan"? pitao se Juan u snu. "U glavi ti je samo novac i zelje, koje ces njim ispuniti. A ne mislis pritom na druge". "Kako ne mislim na druge"? pravdao se Juan. "Brinem se za svoju obitelj. Uskoro cu podici i novu, veliku kucu s vrtom! S garazom! Pa cu kupiti traktor s prikolicom! I elektricnu pilu! Necu vise ovako, sa sjekirom". "A onda, Juane, sto ces onda"? "Kako sto cu onda?! Sam cu postati trgovac i izvoznik drveta! Da! Pa cu sagraditi jos jednu kucu, za sinove i kceri! Zato i radim ovaj posao u znoju lica svojega! No uskoro cu postati vlasnik tvrtke "Juan&sinovi". "Brines se za svoju obitelj, kazes. Podici ces novu kucu, kazes. A znas li koliko ces domova unistiiti kad oboris ovo stablo? Zar mislis da se ptice nisu trudile graditi gnijezda za svoju obitelj? Pomisljas li na obitelji u dupljama i jazbinama"? "Nisam nikada o tomu mislio", iskreno ce usnuli Juan. "A s�mo stablo dar je Bozji. Ono svojom krosnjom cuva zemlju od zege i suse, a svojim plodovima hrani druge, i ne trazi nista zauzvrat. Zamisli da si ti stablo! Ono se ne zna braniti od sjekire. Jedina njegova obrana sam ja, mali glas". Potom mali glas ucuti. Juan se trgne iz sna, sjedne, i zamisli se. A onda se polako uputi kuci, bez sjekire. "Obranio si ga, mali glasu", rece. "Bar sto se mene tice. Obranio si ga, i ne samo njega. Ali kad ces sve to sapnuti u uho mojemu gazdi? I jos tolikima sirom Brazila? Siirom svijeta"? "S nekim moras poceti. Poceo sam s tobom, pa da vidimo..."

(Vesna Krmpotic)