** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

PUT U NEPOZNATO




Otok Cres, Zasticena zona, Orintoloski rezervoat "Podokladi" do
mjesta Orlec. Na slici Borivoj Bukva.
Foto: Mojca Vilar



Povratak u rano djetinjstvo nezaobilazno za sobom povlaci sjecanje na vrijeme koje je prethodilo svim nasim snovima i nastojanjima vezanim uz razvoj vlastite osobnosti - dragom okruzenju koje nas je s velikom paznjom u odgoju podrzavalo i uzdizalo, ka stvarnosti ni malo snovitoj i tako lijepoj kao u zacetku samog zivota.

Rano djetinjstvo i sjecanje na prve korake ucinjene u nepoznato, sa do tada nedodirljivom i nezamislivom tajnovitoscu, uvest ce nas u svijet maste i snovidjenja, s kojim cemo prozivjeti veci dio preostala zivota.

Ta prekrasna, nezamisliva, nedirnuta i divlja ljepota! To fantasticno u trenutku vidjeno preljepo snovidjenje, u isto vrijeme po zivot opasno i nedostupno, prvi put vidjeno u stripu i filmu - Kekec, ponavljat ce se cijeli zivot.

Kekec, djecacic iz stripa ili filma, iz maste i snova, uvijek ce buditi zelju za jos nevidjenim i nedostpnim
planinskim visovima! Sto bi to moglo biti? Prisjecanje, izgubljen san, masta ili java? Dali sam nekada - nekad davno, tu pod planinskim visovima Martuljskih Alpa zivio, trcakarao poput Kekeca i verao se po stijenama do samih Triglavskih visina?

To neuhvatljivo sto nam svakodnevno uzmice, lagano ali sigurno izmedju prstiju, iz sake, ruku, iz pogleda i misli, kao da nikad ni posjedovali nismo. Sto bi to moglo biti?

Upravo taj Martuljski splet Julijskih Alpa koji u sebi krije tajanstvenu moc, sto nadilazi razum i osjecaje, u svakom trenutku ispunjava nas zeljom da prevazidjemo granice nemoguceg i krenemo u nepoznato.

Tajna koju samo rijetki umovi mogu dosegnuti, samo mastom; dohvatiti rubove te velike nesagledive tajne, nalazimo u bozanskim visinama Martuljskih Alpa.

Martuljski splet vezan uz vrhove gorja, kanjon potoka Martuljek, potok Martuljek, Savu Dolinku, Slap I, Slap II, prikazujem u svojim pjesmama i crtezima, kao nedirnuti dio prirode, gdje covjek jos nije u potpunosti utisnuo pecat svojih ruku.

Martuljek je potrebno ostaviti, ne dirati ga, samo tako ostat ce najljepsi i nedirnuti dio prirode, nama i mladjim generacijama na znamen, kao uspomena; da smo htjeli i umijeli sacuvati barem dio djevicanske nam priride.


Borivoj Bukva

/ Napomena: Uvod iz knjige, SA PEROM U RUCI, Rijeka, 2004. /