** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
28.05.2006., nedjelja
DJECA ŽRTVE NASILJA
DJECA ZRTVE NASILJA
Na cestama sjeverne Ugande u sumrak mozete vidjeti tisuce bosonoge dijece. Ona napustaju svoja sela prije nego sto padne mrak i pjesace prema vecim gradovima, kao sto su Gulu, Kitgum i Lira. Cim dodju u grad, razidju se po zgradama, autobusnim stanicama, parkovima i dvoristima. U zoru ih ponovno mozete vidjeti na cesti, na putu kuci. Uistinu neobicno! No zasto to rade? Neki ih zovu "radnici trece smjene". No ta djeca ne idu u grad ma posao. Ona u sumrak odlaze od kuce zato sto nocu u seoskim predjelima nisu sigurna u vlastitom domu. Gerilci vec gotovo 20 godina napadaju seoska naselja i otimaju djecu. Svake godine odvedu od kuce stotine djecaka i djevojcica te nestanu s njima u prasumi. Najcesce ih otimaju nocu. Koriste ih kao vojnike i nosace tereta, a neke i seksualno iskoristavaju. Ako zarobljena djeca ne zele suradjivati, odrezu im usne ili nos. One koje uhvate u pokusaju bijega ceka jeziva smrt. I mnoga druga djeca postala su zrtve nasilja i terorizma. U Sijera Leoneu ima tinejdzera kojima su vojnici macetama odsjekli obe sake i stopala kad su imali tek nesto vise od godinu dana. U Afganistanu se djecaci i djevojcice igraju minama koje izgledaju poput leptira, a kad te "igracke" eksplodiraju, dijeca osljepe i ostanu bez prstiju. U Indiji, Pakistanu, Kini, ubijaju malene djevojcice tek rodjene, stare par dana ili mjeseci, jer ih majke nesmiju donesti na svijet. Nedavno sam gledao te scene na TV. u jednoj dokumentarnoj emisiji. Mislio sam da je sve to bila daleka proslost, medjutim zadrtost nekih vjera i zivotnih svjetonazora tih ljudi ne popusta. PRIPREMAJU SE ZA SMRT DJETETA "Kad sam se jutros probudio, moj jedanaestogodisnji sin upitao me: "Jesu li teroristi danas vec napali?" Tim je rijecima pisac David Grossman opisao nasilje koje pogadja njegovu zemlju. Zatim je dodao: "Moj sin zivi u strahu." U posljednje je vrijeme toliko djece stradalo u teroristickim napadima da se neki roditelji pripremaju na to da bi im djeca mogla poginuti. "Nikad necu zaboraviti kako mi je jedan mladi par pricao o svojim planovima za buducnost.", napisao je Grossman. "Rekli su da se namjeravaju vjencati i imati troje djece. Ne dvoje, nego troje. Ako im jedno pogine, jos uvijek bi im ostalo dvoje." No nisu rekli sto bi ucinili kad bi izgubili dvoje djece, ili mozda sve troje." Ovo su neki od suvremenih primjera nasilja i terorizma, no nasilje je problem koji, kao sto cemo vidjeti, muci covjecanstvo vec stotinama godina. Tim teroristickim cinom oduzeto im pravo na djetinjstvo, igru, smijeh i toplinu roditeljskog zagrljaja. Napomena: Jucer u postanskom sanducetu pronasao sam ovaj broj casopisa PROBUDITE SE! lipanj/juni 2006. prelistao sam ga i saljem vam dio procitanog teksta. U Rijeci, 27.05.2006. Borivoj Bukva |
